Tikovi su brzi, besmisleni, ponavljajući, ali ne i ritmični nevoljni pokreti (mišićni ili motorički tikovi) ili nevoljni, nagli, često ponavljajući zvukovi i/ili riječi (vokalni tikovi). Mogu biti potisnuti, ali samo kratko vrijeme i samo svjesnim naporom. Touretteov sindrom se dijagnosticira kada ljudi imaju motoričke i vokalne tikove više od godinu dana.
-
Nagon za treptanjem, grimasom, trzanjem glave, pomicanjem na neki drugi način ili zvukom je neodoljiv, a radnja nije dobrovoljna.
-
Liječnici temelje dijagnozu na simptomima.
-
Mnogi tikovi nestaju sami, ali ako su opterećujući ili ozbiljni, sveobuhvatna bihevioralna intervencija za tikove, a ponekad i klonidin ili antipsihotični lijekovi mogu pomoći.
Težina tikova se uvelike razlikuje. Jedno od petero djece ima neku vrstu tika tijekom nekog vremena. Mnogi od tih tikova su blagi i često ih roditelji i liječnici ne prepoznaju kao poremećaj. Touretteov sindrom je najteži oblik poremećaja s tikovima i javlja se u manje od 1 na 100 djece. Tikovi se 3 puta češće javljaju kod dječaka nego kod djevojčica.
Tikovi počinju prije 18. godine (obično između 4. i 6. godine), ozbiljnost im se povećava do vrhunca u dobi od 10 do 12 godina, te se smanjuju tijekom adolescencije. Na kraju, većina tikova nestaje. Međutim, u otprilike 1% djece tikovi ostaju u odrasloj dobi.
Djeca s tikovima mogu imati druge poremećaje kao što su
Ti poremećaji često više ometaju razvoj i dobrobit djeteta od samih tikova. Ponekad se tikovi prvi put pojavljuju kad se djeca s ADHD-om liječe stimulirajućim lijekom poput metilfenidata. Ta djeca vjerojatno imaju sklonost razvoju tikova.
Adolescenti (i odrasli) s tikovima također mogu imati
Klasifikacija
Postoje tri glavne vrste poremećaja:
-
Privremeni poremećaj s tikovima: Djeca su imala motoričke i/ili vokalne tikove manje od godinu dana.
-
Postojani poremećaj s tikovima (kronični poremećaj s tikovima): Djeca su imala motoričke ili vokalne tikove (ali ne oboje) više od godinu dana.
-
Touretteov sindrom: Djeca su imala motoričke i vokalne tikove više od godinu dana.
Tipično, djeca počinju s privremenim poremećajem s tikovima te se ponekad dalje razvijaju postojani poremećaj s tikovima ili Touretteov sindrom.
Uzroci
Uzrok poremećaja s tikovima nije poznat, ali se često pojavljuju u obitelji, stoga liječnici misle da nasljeđe ima ulogu.
Ponekad ljudi koji imaju druge poremećaje kao što je Huntingtonova bolest ili infekcija mozga (encefalitis), razviju tikove. Tikovi također mogu biti posljedica korištenja određenih droga, kao što su kokain ili amfetamini. Međutim, tikovi uzrokovani drugim poremećajima ili drogama se ne smatraju poremećajem s tikovima.
Kod djece koja imaju ili su imala streptokoknu infekciju, tikovi i/ili simptomi OCD-a se ponekad počnu pojavljivati iznenada ili dramatično pogoršati unutar jednog dana. Takvi slučajevi se nazivaju dječji autoimuni neuropsihijatrijski poremećaj povezan sa streptokokom (PANDAS). Neki ljudi smatraju da antitijela koja su proizvedena u tijelu za borbu protiv streptokoknih bakterija mogu uzrokovati tik (ili OCD) ili pogoršati tikove. Međutim, većina istraživača smatra da nedostaje dokaz ove povezanosti.
Simptomi
Prije nego se dogodi tik, može se osjetiti potreba za tikom. Ovaj nagon je sličan potrebi za kihanjem ili češanjem. Napetost se povećava, obično u zahvaćenom dijelu tijela. Prepuštanje tiku pruža kratko olakšanje.
Tik se ponekad može odgoditi za nekoliko sekunda do minuta, ali samo uz svjesni napor i poteškoće. Obično, poriv da se učini tik na kraju postane neodoljiv. Pokušaj kontroliranja tikova je obično težak, osobito u vrijeme emocionalnog stresa. Stres i umor mogu pogoršati tikove. Međutim, tikovi se često pogoršavaju i kada je tijelo opušteno, kao prilikom gledanja televizije. Skretanje pozornosti na tik, osobito kod djece, može pogoršati tik. Tipično, tikovi se ne javljaju za vrijeme spavanja i rijetko ometaju koordinaciju. Tikovi se mogu smanjiti kada su ljudi koncentrirani na zadatak kao što su školske ili radne aktivnosti ili kada se nalaze na nepoznatom mjestu.
Osobe s teškim tikovima, osobito s Touretteovim sindromom, mogu imati poteškoće u funkcioniranju i značajnu anksioznost u socijalnim situacijama. U prošlosti su takve osobe izbjegavali, izolirali ili čak mislili da ih opsjeda vrag. Mogu postati impulzivni, agresivni i ponašati se samodestruktivno.
Djeca s teškim poremećajima s tikovima ili Touretteovim sindromom imaju veću vjerojatnost da će imati druge poremećaje, kao što su OCD, ADHD i/ili problemi s učenjem. Čini se da su ti poremećaji posljedica poremećaja mozga koji uzrokuje tikove i Touretteov sindrom. Međutim, kada je poremećaj s tikovima ozbiljan, izraziti stres življenja s poremećajem može pogoršati ove probleme.
Tikovi su uvijek slični, ali se razlikuju po vrsti, intenzitetu i učestalosti tijekom određenog vremena. Ponekad počinju iznenada i dramatično. Mogu se pojaviti nekoliko puta na sat, a onda gotovo nestati na nekoliko mjeseci.
Vrste tikova
Tikovi mogu biti
Jednostavni ili složeni
Motorički ili vokalni
Jednostavni tikovi su izuzetno kratki. Mogu početi kao nervozne kretnje.
Složeni tikovi traju dulje i mogu kombinirati nekoliko jednostavnih tikova. U nekim složenim tikovima, ljudi mogu izgovarati neprikladne riječi ili riječi povezane s izmetom (koprolalija). Iako ljudi često povezuju koprolaliju s Touretteovim sindromom, barem 85% osoba s Touretteovim sindromom nema koprolaliju. Složeni tikovi se mogu činiti svrsishodnim, kao u koprolaliji ili kada osoba ponavlja tuđe pokrete ili riječi, ali oni nisu namjerni.
Vrste tikovaKlasifikacija | Motorički | Vokalni |
Jednostavni | Treptanje Grimasiranje Trzanje glavom Slijegenje ramena | Roktanje ili lajanje Mirisanje ili šmrkanje Pročišćavanje grla |
Složeni | Kombinacije jednostavnih tikova (kao što je okretanje glave i slijeganje ramena) Kopropraksija: Korištenje seksualnih ili opscenih gesti Ehopraksija: oponašanje nečijih pokreta | Koprolalija: Izricanje društveno neprikladnih riječi (kao što su opscenosti ili etničke uvrede) Eholalija: Ponavljanje vlastitih ili tuđih zvukova ili riječi |
Dijagnoza
Rana dijagnoza poremećaja s tikovima može pomoći roditeljima da shvate da tikovi koje njihova djeca imaju nisu namjerni i da kazna ne može zaustaviti tikove te ih čak može pogoršati.
Dijagnoza se temelji na simptomima i njihovom trajanju.
Kako bi se razlikovao Touretteov sindrom od drugih poremećaja s tikovima, liječnici moraju povremeno procjenjivati dijete.
Liječnici također tragaju za poremećajima koji često prate tikove, kao što su ADHD i OCD.
Liječenje
Ako su simptomi blagi, potpora je često najbolji izbor, s tim da se tiku posveti što manje pažnje dok on sam ne nestane. Liječenje se često može izbjeći ako obitelj razumije poremećaj i ako je poremećaj objašnjen i shvaćen od strane djetetova učitelja i školskih prijatelja.
Sveobuhvatna bihevioralna intervencija za tikove (CBIT)
CBIT je vrsta bihevioralne terapije. Pojedinoj starijoj djeci može pomoći u upravljanju tikovima.
Prevencija uključuje sljedeće:
Obuka preokretanja navika uključuje podučavanje djece novom ponašanju da zamijeni tikove. Na primjer, ako tik uključuje slijeganje ramenima, može ih se učiti da ispruže ruke dok poriv za sleganjem ne prođe.
Obrazovanje može uključivati podučavanje djece (i njihovih roditelja) da identificiraju situacije u kojima se pojavljuju ili pogoršavaju tikovi.
Lijekovi
Lijekovi za zaustavljanje tikova se koriste samo ako tikovi ne prolaze i ometaju aktivnosti djeteta ili sliku o sebi. Koristi se najniža doza potrebna za postizanje tikova podnošljivim, a doze se smanjuju kako se smanjuju tikovi.
Klonidin je lijek koji povremeno pomaže. Također može pomoći u kontroli anksioznosti i hiperaktivnosti, koje mogu pratiti poremećaj s tikovima. Međutim, klonidin može uzrokovati pospanost koja može ometati dnevne aktivnosti djeteta. Iako se klonidin također koristi za liječenje visokog krvnog tlaka, rijetko uzrokuje nizak krvni tlak u djece. Međutim, nakon što su djeca uzimala klonidin određeno vrijeme, iznenadno zaustavljanje klonidina može privremeno povećati krvni tlak.
Za teške tikove, antipsihotici mogu biti djelotvorni čak i kad psihoza nije uzrok tikova. Učinkoviti lijekovi su risperidon, haloperidol, pimozid i olanzapin. Nuspojave uključuju nemir, ukočenost mišića, simptome slične onima kod Parkinsonove bolesti (parkinsonizam), i tardivnu diskineziju, koja se sastoji od ponavljajućih sporih nevoljnih pokreta. Međutim, ove nuspojave su rijetke jer su doze koje se koriste za liječenje tikova niske.
Liječenje drugih problema
Djeca koja imaju tikove i probleme u školi trebaju biti procijenjena zbog poremećaja učenja i treba im biti pružena potrebna podrška.
Ako su opsesivne ili kompulzivne osobine opterećujuće, lijek kao što je selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (SSRI), koji je antidepresiv, može biti koristan.
ADHD može biti težak za liječiti, jer stimulativni lijekovi koji se obično koriste za liječenje mogu pogoršati tikove. Ponekad niske doze ovih lijekova mogu učinkovito liječiti ADHD bez pogoršavanja tikova. Ili se lijek koji nije stimulans može koristiti za liječenje ADHD-a.