Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Domagoj Butigan, dr. med.
Prognoza je predviđanje vjerojatnog tijeka i ishoda bolesti ili vjerojatnost oporavka od bolesti. Ljudi često misle da liječnik zna i može predvidjeti koliko dugo će bolesna osoba živjeti. Istina je da općenito nitko ne zna kada će bolesna osoba umrijeti. Obitelji ne bi trebale inzistirati na točnom predviđanju ili se pak oslanjati na predviđanja ako su ponuđena. Takva točna predviđanja često su pogrešna jer postoji previše varijacija u tome koliko dugo ljudi mogu živjeti s bolešću. Ponekad vrlo bolesni ljudi žive nekoliko mjeseci ili godina, što je značajno više nego što se činilo da je moguće. Drugi ljudi brzo umru. Ako umiruća osoba želi određenu osobu uz sebe u trenutku smrti, aranžmani se mogu prilagoditi toj želji na neodređeno vrijeme. Međutim, ponekad je potrebno procijeniti vremenski okvir u kojem će osoba vjerojatno umrijeti. Primjerice hospicijska skrb obično zahtijeva liječničku prognozu za manje od 6 mjeseci života.
Umjesto da pitaju svog liječnika "Koliko vremena imam?" ili “Mogu li umrijeti u roku od 6 mjeseci?”, možda bi bilo bolje da ljudi traže tipičan raspon preživljavanja - najkraće i najduže vrijeme u kojem je vjerojatnost preživljavanja najveća
Ponekad liječnici nude nadu opisujući izvanredne oporavke, a da pritom ne spominju veliku vjerojatnost da će većina ljudi s tako ozbiljnim stanjima umrijeti mnogo brže. Ako liječnici pokušaju biti previše optimistični ili nerealni ozbiljno bolesni ljudi i njihove obitelji na kraju otkriju da je ta "nada" obmanjujuća i omalovažavajuća. Umjesto toga bolesni ljudi i članovi njihovih obitelji imaju pravo na najpotpunije dostupne informacije i najrealniju moguću prognozu. Međutim oni će morati jasno izraziti svoju sklonost prema takvim informacijama, nego da budu pretjerano optimistični.
Simptomi napreduju različito kod različitih bolesti. Na primjer kod nekih ljudi koji umiru od raka, energija, funkcija i udobnost obično se znatno smanjuju samo u posljednjih mjesec ili dva prije nego preminu. Tijekom tog vremena osoba vidljivo "propada", a činjenica da je smrt blizu postaje očigledna svima. Druge bolesti kao što su Alzheimerova bolest, zatajenje jetre i zatajenje bubrega mogu imati postepeni pad od nastupa bolesti, ali ponekada nepredvidljivom brzinom. Teške bolesti srca i kronična opstruktivna plućna bolest uzrokuju kontinuirano "propadanje", ali s epizodama ozbiljnog pogoršanja. Ove epizode često prate poboljšanja, ali smrt obično nastupi nakon jedne od epizoda pogoršanja koja se razvije u roku od nekoliko dana usprkos trenutno stabilnom stanju.
Komuniciranje s osobom koja umire
Mnogim ljudima je teško razgovarati o smrti otvoreno s umirućom osobom jer pogrešno vjeruju da umiruća osoba ne želi razgovarati o smrti ili će biti pogođena takvom raspravom. Međutim ljudi koji imaju potencijalno smrtonosne bolesti bolje funkcioniraju kada članovi obitelji nastave razgovarati s njima i uključuju ih u donošenje odluka. Sljedeći prijedlozi mogu pomoći ljudima da se osjećaju ugodnije kada komuniciraju s osobom koja umire:
-
Slušajte što osoba govori. Pitajte primjerice "Što misliš?" radije nego da prekidate komunikaciju komentarima kao što su "Nemoj tako govoriti".
-
Razgovarajte o tome što osoba zamišlja za preživjele članove obitelji u daljnjoj budućnosti i vraćajte se unatrag prema događajima koji su bliži smrti. To omogućuje blagi uvod u raspravu o neposrednim problemima kao što su sklonosti osobe u vezi s pogrebnim aranžmanima i podrškom voljenima.
-
Pričajte o uspomenama umiruće osobe jer je to način da se vrednuje život.
-
Nastavite razgovarati s osobom koja umire čak i ako ona ne može govoriti. Drugi načini komuniciranja kao što su držanje ruke, masiranje ili sam boravak u blizini umiruće osobe mogu biti vrlo utješni.