Normotenzivni hidrocefalus dovodi do otežanog hoda, urinarne inkontinencije i demencije zbog porasta tekućine koja okružuje mozak.
-
U pravilu je glavni simptom normotenzivnog hidrocefalusa opća nestabilnost i gubitak ravnoteže, može se činiti da se stopala lijepe za pod.
-
Demencija se katkad razvija tek u kasnoj fazi poremećaja.
-
Liječnici obično rade magnetsku rezonanciju kako bi provjerili postoji li višak tekućine oko mozga i rade spinalnu punkciju ili postavljaju privremeni odvod u leđnu moždinu kako bi uklonili sav višak tekućine.
-
Postavljanje komada plastične cijevi (šant) u mozak za odvod viška tekućine može znatno ublažiti neke simptome, ali može manje koristiti mentalnoj funkciji.
(Vidi također Pregled poglavlja 'Delirij i demencija' i 'Demencija'.)
Inače, tekućina koja okružuje mozak i štiti je od ozljeda (cerebrospinalna tekućina) kontinuirano se proizvodi u prostorima unutar mozga (komore), cirkulira unutar i oko mozga, te se reapsorbira. Smatra se da se normotenzini hidrocefalus javlja kada se ova tekućina ne reapsorbira normalno, što uzrokuje njezino nakupljanje. Količina tekućine u komorama se povećava i mozak se zatim potiskuje prema van.
Normotenzivni hidrocefalus se klasificira na sljedeći način:
Simptomi
Simptomi normotenzivnog hidrocefalusa
U pravilu je glavni simptom normotenzivnog hidrocefalusa opća nestabilnost i gubitak ravnoteže. Oboljele osobe obično imaju neuobičajeno spori, nestabilni hod na širokoj osnovi. Čini se kao da su stopala 'zalijepljena' za pod (što se naziva i magnetskim hodom). Oboljele osobe također imaju urinarnu inkontinenciju i sklonost padovima
Demencija se katkad razvija tek u kasnoj fazi poremećaja. Često su prvi znakovi demencije poteškoće u planiranju, organiziranju, osmišljavanju ideja ili izvođenju radnji za određenu aktivnost pravim redoslijedom (sekvenciranje), apstraktnom razmišljanju i zadržavanju pažnje. Pamćenje se obično tek kasnije izgubi.
Dijagnoza
Dijagnostika normotenzivnog hidrocefalusa
Liječnici mogu posumnjati na normotenzivni hidrocefalus kada osobe imaju tri tipična simptoma:
poteškoće s hodanjem
urinarna inkontinencija
demencija
Međutim, dijagnoza normotenzivnog hidrocefalusa ne može se temeljiti samo na simptomima, osobito u starijih osoba. Druge demencije mogu uzrokovati slične simptome, a kod starijih osoba mnoga stanja mogu otežati hodanje ili uzrokovati urinarnu inkontinenciju.
Dijagnoza demencije
Liječnici postavljaju dijagnozu demencije na temelju sljedećeg:
simptomi koji se identificiraju ispitivanjem oboljele osobe i članova obitelji ili drugih skrbnika
rezultati fizikalnog pregleda, uključujući i neurološkog pregleda
rezultati ispitivanja mentalnog statusa
rezultati dodatnih ispitivanja, kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR)
Ispitivanje mentalnog statusa, koje se sastoji od jednostavnih pitanja i zadataka, pomaže liječnicima utvrditi ima li osoba demenciju.
Katkad je potrebno neuropsihološko testiranje, koje je detaljnije. Ovo testiranje obuhvaća sva glavna područja mentalnih funkcija, uključujući raspoloženje, i obično traje 1 do 3 sata. Ovo ispitivanje pomaže liječnicima da razlikuju demenciju od drugih stanja koja mogu uzrokovati slične simptome, kao što su poremećaj pamćenja povezan s dobi, blagi kognitivni poremećaj i depresija.
Informacije iz gore navedenih izvora mogu pomoći liječnicima da isključe delirij kao uzrok simptoma (vidi tablicu Usporedba delirija i demencije). To je važno jer je delirij, za razliku od demencije, često izlječiv ako se odmah liječi. Razlike između delirija i demencije uključuju sljedeće:
Demencija zahvaća uglavnom pamćenje, a delirij zahvaća uglavnom pažnju.
Demencija obično počinje postupno i nema određenu početnu točku. Delirij počinje iznenada i često ima određenu početnu točku.
Dijagnostika normotenzivnog hidrocefalusa
Slikovna obrada mozga, obično magnetska rezonancija (MR) provodi se kako bi se provjerilo postoji li višak cerebrospinalne tekućine. Pronalaženje viška tekućine podupire dijagnozu normotenzivnog hidrocefalusa, ali ga ne potvrđuje.
Kao pomoć u postavljanju dijagnoze, liječnici rade lumbalnu pukciju ili postavljaju privremeni dren u leđnu moždinu kako bi uklonili višak cerebrospinalne tekućine. Ako ti postupci olakšavaju simptome, dijagnoza normotenzivnog hidrocefalusa je vjerojatna, a liječenje će vjerojatno biti učinkovito.
Liječenje
Liječenje normotenzivnog hidrocefalusa
Liječenje normotenzivnog hidrocefalusa sastoji se od postavljanja komada plastične cijevi (drena) u komore mozga i ugrađivanja iste pod kožu, sve do trbuha (ventrikuloperitonealna drenaža). Cerebrospinalna tekućina se zatim odvodi iz mozga. Učinci ovog liječenja ne moraju biti vidljivi tijekom prvih nekoliko sati. Ovaj postupak može značajno poboljšati sposobnost hodanja i funkcioniranja te smanjiti inkontinenciju. Međutim, mentalna funkcija se poboljšava u manjoj mjeri te u manjeg broja ljudi. Stoga je važna rana dijagnoza, tako da se oboljele osobe mogu liječiti prije nego se razvije demencija.
Šant (dren) u hidrocefalusu
Komad plastične cijevi (šant) može se staviti u mozak kako bi se drenirala cerebrospinalna tekućina iz mozga. Cjevčica teče ispod kože od glave do drugog mjesta, obično u trbuh, gdje se tekućina može apsorbirati.
Sigurnosne i potporne mjere
Stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja može biti od velike pomoći.
Općenito, okolina bi trebala biti svijetla, vedra, sigurna, stabilna te osmišljena na način kako bi pomogla u orijentaciji. Neka vrsta stimulacije, poput radija ili televizije, je korisna, ali potrebno je izbjegavati pretjeranu stimulaciju.
Struktura i rutina pomažu osobama s demencijom da ostanu orijentirane i pružaju im osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Svaka promjena okoline, rutina ili skrbnika treba biti jasno i jednostavno objašnjena oboljelim osobama.
Slijed dnevne rutine za aktivnosti kao što su kupanje, jelo i spavanje pomaže osobama s demencijom da pamte. Praćenje redovite rutine prije spavanja može im pomoći da bolje spavaju.
Redovito planirane aktivnosti mogu pomoći oboljelim osobama da se osjećaju neovisno i da su korisne, usredotočujući njihovu pažnju na ugodne ili korisne zadatke. Takve aktivnosti trebaju uključivati tjelesne i mentalne aktivnosti. Aktivnosti je potrebno razlomiti u manje dijelove ili pojednostaviti kako se demencija pogoršava.
Briga o skrbnicima
Skrb o osobama s demencijom je stresna i zahtjevna, a skrbnici mogu postati depresivni i iscrpljeni, često zanemarujući vlastito mentalno i tjelesno zdravlje. Sljedeće mjere mogu pomoći skrbnicima (vidi tablicu Skrb o skrbnicima):
Učenje o tome kako učinkovito zadovoljiti potrebe osoba s demencijom i što očekivati od njih: skrbnici mogu dobiti te informacije od medicinskih sestara, socijalnih radnika, organizacija te objavljenih i online materijala.
Traženje pomoći kada je to potrebno: skrbnici mogu razgovarati sa socijalnim radnicima (uključujući i one u lokalnoj bolnici) o odgovarajućim izvorima pomoći, kao što su programi dnevnog boravka, posjete patronažnih sestara, pomoć u kući tijekom polovice ili punog radnog vremena te usluga pomoći u stanovanju. Savjetovališta i skupine za podršku također mogu pomoći.
Briga o sebi: skrbnici ne smiju zaboraviti brinuti se o samima sebi. Ne bi trebali odustati od svojih prijatelja, hobija i aktivnosti.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Dementia.org: Ova web stranica pruža informacije o uzrocima, simptomima, liječenju i stadijima demencije.
Health Direct: Dementia Video Series: Ovi videozapisi pružaju opće informacije o demenciji, preporuke o znakovima upozorenja demencije, liječenju i istraživanju te njezi osobe s demencijom. Također nudi poveznice na članke o sličnim temama.
National Institute of Neurological Disorders and Stroke's Dementia Information Page: Ova web stranica pruža informacije o liječenju i prognozi te poveznice na klinička ispitivanja.