Aspiracijska pneumonija je infekcija pluća uzrokovana udisanjem izlučevina iz usta, želučanog sadržaja ili oboje. Kemijski pneumonitis je nadražaj pluća uzrokovan udisanjem tvari koje su otrovne za pluća.
-
Simptomi su kašalj i otežano disanje.
-
Liječnici dijagnozu postavljaju na temelju simptoma i rendgenskih snimaka prsnog koša.
-
Liječenje i prognoze razlikuju se ovisno o tvari koja je aspirirana.
Aspiracijska upala pluća i kemijski pneumonitis često se razmatraju zajedno, jer obadva stanja uključuju upalu pluća uzrokovanu udisanjem tvari koje iritiraju pluća. Zbog upale pluća postaju osjetljivija na bakterijsku infekciju. Utapanje također može prouzročiti upalu pluća, a to je opisano na drugom mjestu.
(Vidi također Pregled upala pluća.)
Aspiracijska upala pluća
Sićušne čestice iz usta često kapaju ili se udahnu (usisaju ili aspiriraju) u dišne putove. Obično ih uklanjaju normalni obrambeni mehanizmi (kao što je kašalj) prije nego što uđu u pluća i izazovu upalu ili infekciju. Kad se takve čestice ne uklone (zbog oštećenih obrambenih mehanizama i/ili zato što je količina aspiriranog materijala velika), može se razviti aspiracijska upala pluća.
Materijal usisan iz usta i grla vjerojatno će sadržavati bakterije, koje mogu uzrokovati infektivnu upalu pluća. Materijal usisan iz želuca obično je vrlo kiseo pa može ozbiljno oštetiti pluća čak i prije nego što se infekcija razvije.
Osobe koje su posebno izložene riziku od aspiracijske upale pluća su:
-
osobe starije životne dobi
-
iscrpljene osobe
-
osobe koje imaju probleme s gutanjem (što može biti posljedica moždanog udara)
-
osobe otrovane alkoholom ili lijekovima (drogama)
-
osobe bez svijesti zbog anestezije, sedativa ili zdravstvenog stanja
-
osobe koje povraćaju
-
osobe podvrgnute stomatološkim, respiratornim ili probavnim postupcima
-
osobe koje imaju gastroezofagealni refluks (hrana se vraća iz želuca u jednjak)
Simptomi aspiracijske upale pluća ne počinju barem dan ili dva. Najčešći simptom je
Kašalj i iskašljavanje stvorenog sputuma (gusta ili prozirna sluz). Ispljuvak (sputum) ubrzo postaje smrdljiv.
Ostali simptomi aspiracijske pneumonije su:
Liječnici obično postavljaju dijagnozu aspiracijske pneumonije na temelju znakova ili simptoma kod osoba koje imaju bilo koji od gore navedenih čimbenika rizika.
Rendgenska snimka prsnog koša potvrđuje dijagnozu upale pluća. Ako rendgenski snimak pokazuje nenormalnost u određenim dijelovima pluća, npr. u donjim dijelovima pluća (uobičajeno mjesto za aspirirani sadržaj), veća je vjerojatnost da je uzrok tome aspiracija.
Aspiracijska pneumonija mora se liječiti antibioticima. Mogu se koristiti brojni antibiotici, uključujući klindamicin, amoksicilin/klavulanat, ampicilin/sulbaktam i imipenem.
Osobama koje imaju stanja koja povećavaju rizik od aspiracije, liječnici mogu ukinuti lijekove ili smanjiti dozu lijekova koji izazivaju sedaciju. Također, rizik od aspiracije smanjuje lagano podizanje uzglavlja kreveta kako bi se spriječilo da se hrana, tekućina ili kiselina iz želuca vrati u grlo, a zatim dospije u pluća, te konzumiranje hrane specifične teksture ili gušće tekućine. Logoped može osobu podučiti određenim tehnikama gutanja (npr. dok guta primiče bradu prema prsima) kako bi se dodatno smanjio rizik od aspiracije.
Kemijski pneumonitis
Kemijski pneumonitis nastaje kad osoba udiše (aspirira) materijal koji je otrovan za pluća. Problem je više posljedica iritacije nego infekcije. Otrovni materijal koji se često udahne je želučana kiselina, tako da kemijski pneumonitis može nastati kad god osoba udahne ono što je povraćeno. Udisanje povraćenog sadržaja može se dogoditi kad osoba koja povrati nije potpuno budna, što se može dogoditi nakon epileptičnog napadaja ili predoziranja drogom ili alkoholom ili kad se bolesnik probudi iz anestezije.
Kemijski pneumonitis također može nastati nakon udisanja laksativnih ulja (npr. mineralnih, ricinusovih i parafinskih ulja) i ugljikovodika (npr. benzina, kerozina i naftnih derivata).
Simptomi kemijskog pneumonitisa su iznenadno otežano disanje i kašalj koji se razvija u roku od nekoliko minuta ili sati. Ostali simptomi mogu biti vrućica i ružičasti pjenušavi ispljuvak. U lakšim slučajevima simptomi aspiracijske upale pluća mogu se javiti dan ili dva nakon udisanja toksina.
Dijagnoza kemijskog pneumonitisa obično je liječnicima očita iz slijeda događaja ako su ti podaci dostupni. Od pomoći mogu biti rendgenske snimke prsnog koša i mjerenje koncentracije kisika u uzorku krvi.
Kemijski pneumonitis liječi se davanjem kisika i, ako je potrebno, privremeno priključivanjem na aparat za disanje (respirator) kroz cijev postavljenu u grlo. Dušnik (traheja) se može čistiti usisavanjem kako bi se iz dišnih putova odstranile izlučevine (sekret) i usisane (aspirirane) čestice hrane. U tu svrhu može poslužiti bronhoskopija (vizualni pregled dišnih putova kroz savitljivu cijev s videokamerom na vrhu).
Premda za ovo stanje antibiotici obično nisu učinkoviti, često se daju jer liječnici ne mogu lako razlučiti kemijski pneumonitis od bakterijske aspiracijske upale pluća, a često se bakterijska upala pluća može razviti kao komplikacija kemijskog pneumonitisa.
Rizičnim osobama liječnici mogu preporučiti različite strategije za sprječavanje kemijskog pneumonitisa. To uključuje ukidanje ili smanjenje doze lijekova koji uzrokuju sedaciju. Oni također mogu predložiti da se uzglavlje kreveta lagano podigne kako bi se spriječilo vraćanje hrane, tekućine ili želučane kiseline u grlo, a zatim ulazak u pluća. Ljudi će možda trebati jesti hranu samo određene konzistencije ili piti gušće tekućine kako bi smanjili rizik od aspiracije. Logoped može ljude naučiti specifičnim tehnikama gutanja (npr. gutanju uz potiskivanje brade prema prsima) kako bi se smanjio rizik od aspiracije hrane i tekućine u pluća.