Aspiracijska upala pluća je infekcija pluća uzrokovana udisanjem sekreta iz usne šupljine, želučanog sadržaja ili oboje. Kemijski pneumonitis je iritacija pluća uzrokovan udisanjem tvari koje nadražuju ili su toksične za pluća.
-
Simptomi su kašalj i nedostatak zraka (otežano disanje).
-
Liječnici dijagnozu postavljaju na temelju simptoma i rendgenske snimke prsnog koša.
-
Liječenje i prognoze razlikuju se ovisno o tvari koja je aspirirana.
Aspiracijska upala pluća i kemijski pneumonitis često se razmatraju zajedno jer oba stanja uključuju upalu pluća uzrokovanu udisanjem tvari koje nadražuju pluća. Upala čini pluća podložnijima bakterijskoj infekciji. Utapanje također može prouzročiti upalu pluća, a to se opisuje na drugom mjestu.
(Vidi također Pregled upala pluća.)
Aspiracijska upala pluća
Sitne čestice iz usne šupljine često dospiju ili se udahnu (usisaju ili aspiriraju) u dišne putove. Obično ih uklanjaju normalni obrambeni mehanizmi (kao što je kašalj) prije nego što dospiju u pluća i izazovu upalu ili infekciju. Kad se takve čestice ne uklone (zbog oslabljenih obrambenih mehanizama i/ili zato što je količina aspiriranog materijala velika), može se razviti aspiracijska upala pluća.
Materijal usisan (aspiriran) iz usne šupljine i ždrijela vjerojatno će sadržavati bakterije koje mogu izazvati bakterijsku upalu pluća. Materijal usisan iz želuca obično je vrlo kiseo te može ozbiljno oštetiti pluća čak i prije nego što se infekcija razvije.
Osobe koje su posebno izložene riziku od aspiracijske upale pluća su:
-
osobe starije životne dobi
-
iscrpljene osobe (oslabljenog općeg stanja)
-
osobe koje imaju poteškoće s gutanjem (što može biti posljedica moždanog udara)
-
osobe pod utjecajem alkohola ili lijekova (droga)
-
osobe bez svijesti zbog anestezije, sedativa ili zdravstvenog stanja (bolesti)
-
osobe koje povraćaju
-
osobe podvrgnute stomatološkim, respiratornim ili probavnim postupcima
-
osobe koje imaju gastroezofagealni refluks (hrana se vraća iz želuca u jednjak)
Simptomi aspiracijske upale pluća ne započinju barem jedan do dva dana nakon aspiracije. Najčešći simptom je
Kašalj dovodi do iskašljavanja sputuma (guste ili gnojne sluzi). Ispljuvak (sputum) ubrzo poprima neugodan miris.
Ostali simptomi aspiracijske pneumonije su:
Liječnici obično postavljaju dijagnozu aspiracijske upale pluća na temelju znakova ili simptoma kod osoba koje imaju bilo koji od gore navedenih čimbenika rizika.
Rendgenska snimka prsnog koša potvrđuje dijagnozu upale pluća. Ako rendgenska snimka pokaže promjene u određenim dijelovima pluća, npr. u donjim dijelovima pluća (gdje se aspirirani materijal često zadržava), veća je vjerojatnost da je uzrok tome aspiracija.
Aspiracijska pneumonija mora se liječiti antibioticima. Mogu se primijeniti brojni antibiotici, uključujući klindamicin, amoksicilin/klavulanat, ampicilin/sulbaktam i imipenem.
Osobama koje imaju stanja koja povećavaju rizik od aspiracije liječnici mogu ukinuti lijekove ili smanjiti dozu onih lijekova koji izazivaju sedaciju. Također, lagano podizanje uzglavlja kreveta smanjuje rizik od aspiracije jer sprječava povrat hrane, tekućine ili želučane kiseline u ždrijelo, a potom i njihov ulazak u pluća, dok konzumiranje hrane prilagođene teksture i zgušnjenih tekućina dodatno smanjuje taj rizik. Logoped može osobu podučiti određenim tehnikama gutanja (npr. dok guta primiče bradu prema prsima) kako bi se dodatno smanjio rizik od aspiracije.
Kemijski pneumonitis
Kemijski pneumonitis nastaje kada osoba udahne (aspirira) tvar koja je toksična za pluća. Problem je prije posljedica nadražaja nego infekcije. Toksični sadržaj koji se često udahne je želučana kiselina, pa se kemijski pneumonitis može razviti kad god osoba udahne povraćeni sadržaj. Udisanje povraćenog sadržaja može se dogoditi kada osoba koja povraća nije potpuno budna, primjerice nakon epileptičnog napadaja, predoziranja lijekovima (drogom) ili alkoholom te pri buđenju iz anestezije.
Kemijski pneumonitis također može nastati nakon udisanja laksativnih ulja (npr. mineralnog, ricinusova i parafinskog ulja) te ugljikovodika (npr. benzina, kerozina i naftnih derivata).
Simptomi kemijskog pneumonitisa su iznenadno otežano disanje i kašalj koji se razvija unutar nekoliko minuta ili sati. Ostali simptomi mogu biti povišena tjelesna temperatura (vrućica) i ružičasti pjenušavi iskašljaj. U blažim slučajevima simptomi aspiracijske upale pluća mogu se javiti dan ili dva nakon udisanja toksične tvari.
Dijagnoza kemijskog pneumonitisa liječnicima je obično očita na temelju slijeda događaja, ako su ti podaci dostupni. Od pomoći mogu biti rendgenska snimka prsnog koša i određivanje koncentracije kisika u uzorku krvi.
Kemijski pneumonitis liječi se primjenom kisika i, prema potrebi, privremenim priključivanjem na aparat za disanje (respirator) kroz cijev postavljenu u dušnik. Dušnik se može čistiti usisavanjem (aspiracijom) kako bi se iz dišnih putova odstranile izlučevine (sekret) i usisane čestice hrane. U tu svrhu može poslužiti bronhoskopija (vizualni pregled dišnih putova pomoću savitljive cijev s kamerom na vrhu).
Premda antibiotici za ovo stanje obično nisu učinkoviti, često se primjenjuju jer liječnici ne mogu lako razlučiti kemijski pneumonitis od bakterijske aspiracijske upale pluća, a često se bakterijska upala pluća može razviti kao njegova komplikacija.
Liječnici mogu rizičnim osobama preporučiti različite mjere za sprječavanje kemijskog pneumonitisa. To uključuje ukidanje ili smanjenje doze lijekova koji uzrokuju sedaciju. Također mogu preporučiti blago podizanje uzglavlja kreveta kako bi se spriječio povrat hrane, tekućine ili želučane kiseline iz želuca u ždrijelo, a zatim u pluća. Ljudi će možda trebati jesti hranu određene konzistencije ili piti gušće tekućine kako bi smanjili rizik od aspiracije. Logoped može ljude podučiti specifičnim tehnikama gutanja (npr. gutanju uz privlačenje brade prema prsima) kako bi se smanjio rizik od ulaska hrane i tekućine u pluća.