Alzheimerova bolest je progresivni gubitak mentalnih funkcija, karakteriziran degeneracijom moždanog tkiva, uključujući gubitak živčanih stanica, nakupljanjem abnormalnog proteina zvanog amiloid beta i razvojem neurofibrilarnih čvorova.
-
Zaboravljanje nedavnih događaja rani je znak, nakon čega slijedi povećana smetenost, poremećaj drugih mentalnih funkcija, te poteškoće u korištenju i razumijevanju jezika i obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
-
Simptomi napreduju tako da oboljele osobe više ne mogu funkcionirati, te dovode do potpune ovisnosti o drugima.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma i rezultata fizikalnog pregleda, ispitivanja mentalnog statusa, krvnih pretraga i slikovnih pretraga.
-
Liječenje uključuje strategije za produljenje funkcioniranja što je duže moguće te može uključivati lijekove koji mogu usporiti napredovanje bolesti.
-
Ne može se predvidjeti koliko će dugo oboljele osobe živjeti, ali do smrti dolazi u prosjeku oko 7 godina nakon postavljanja dijagnoze.
(Vidi također Pregled poglavlja 'Delirij i demencija' i 'Demencija'.)
Alzheimerova bolest je vrsta demencije, sporog, progresivnog propadanja mentalnih funkcija, uključujući pamćenje, razmišljanje, rasuđivanje i sposobnost učenja.
U 60 do 80% starijih osoba s demencijom uzrok je Alzheimerova bolest. Rijetka je u osoba mlađih od 65 godina. Ona postaje sve češća s porastom životne dobi. Procjenjuje se da 10% osoba u dobi od 65 i više godina u Sjedinjenim Američkim Državama ima Alzheimerovu bolest. Postotak osoba s Alzheimerovom bolešću povećava se s dobi:
-
Dob od 65 do 74 godine: 3%
-
Dob od 75 do 84 godine: 17%
-
Dob od 85 i više godina: 32%
Alzheimerova bolest pogađa više žena nego muškaraca, dijelom zato što žene žive duže. Očekuje se da će se broj osoba s Alzheimerovom bolešću znatno povećati s povećanjem udjela starijih osoba.
Uzroci
Nepoznato je što uzrokuje Alzheimerovu bolest, ali genetski faktori igraju ulogu: oko 5 do 15% slučajeva se javlja u obitelji. Može biti uključeno nekoliko specifičnih genskih abnormalnosti. Neke od ovih abnormalnosti mogu se naslijediti kada samo jedan roditelj ima abnormalni gen. Odnosno, kada je abnormalni gen dominantan. Oboljeli roditelj ima 50% šanse da prenese abnormalni gen na svako dijete. Otprilike polovica ove djece razvija Alzheimerovu bolest prije 65. godine života.
Jedna genska abnormalnost utječe na apolipoprotein E (apo E) - proteinski dio određenih lipoproteina koji prenose kolesterol kroz krvotok. Postoje tri vrste apo E:
-
Epsilon-4: osobe s epsilon-4 tipom razvijaju Alzheimerovu bolest češće i u ranijoj dobi od drugih ljudi.
-
Epsilon-2: nasuprot tome, izgleda da su osobe s tipom epsilon-2 zaštićene od Alzheimerove bolesti.
-
Epsilon-3: osobe s tipom epsilon-3 tipom nisu zaštićene niti imaju veću vjerojatnost za razvoj bolesti.
Međutim, genetsko testiranje apo E tipa ne može odrediti hoće li određena osoba razviti Alzheimerovu bolest. Stoga se ovo testiranje ne preporučuje rutinski.
Promjene u mozgu
U Alzheimerovoj bolesti, dijelovi mozga degeneriraju se , uništavajući živčane stanice i smanjujući reakciju preostalih stanica na mnoge kemijske glasnike koji prenose signale između živčanih stanica u mozgu (neurotransmiteri). Razina acetilkolina, neurotransmitera koji pomaže u pamćenju, učenju i koncentraciji, je niska.
Alzheimerova bolest uzrokuje sljedeće abnormalnosti u tkivu mozga:
-
naslage amiloida beta: nakupljanje amiloida beta (abnormalnog, netopljivog proteina), koji se nakuplja zato što ga stanice ne mogu preraditi i ukloniti
-
senilne ili neuritičke plakove: nakupine mrtvih živčanih stanica oko jezgre amiloida beta
-
neurofibrilarne čvorove: uvijene niti netopljivih proteina u živčanim stanicama
-
povećane razine proteina tau: abnormalni protein koji je sastavni dio neurofibrilarnih čvorova i amiloida beta
Takve se abnormalnosti do određenog stupnja razvijaju kod svih ljudi tijekom starenja, ali su mnogo brojnije kod osoba s Alzheimerovom bolešću. Liječnici nisu sigurni jesu li abnormalnosti u moždanom tkivu uzrok Alzheimerove bolesti ili su rezultat nekog drugog problema koji uzrokuje i demenciju i abnormalnosti u moždanom tkivu.
Istraživači su također otkrili da abnormalni proteini u Alzheimerovoj bolesti (amiloid beta i tau) nalikuju abnormalnim proteinima u prionskim bolestima. To znači da su pogrešno smotani i uzrokuju pogrešno smatanje drugih proteina, što uzrokuje napredovanje bolesti.
Simptomi
Alzheimerova bolest uzrokuje mnoge iste simptome kao i druge demencije, kao što su sljedeće:
-
gubitak pamćenja
-
problemi s korištenjem jezika
-
promjene osobnosti
-
dezorijentiranost
-
poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti
-
remetilačko ili neprikladno ponašanje
Međutim, Alzheimerova bolest se razlikuje od ostalih vrsta demencija. Na primjer, kratkoročno pamćenje obično je zahvaćeno mnogo više od drugih mentalnih funkcija.
Iako se simptomi razlikuju, razvrstavanje u rane, srednje ili kasne simptome pomaže pogođenim osobama, članovima obitelji i drugim skrbnicima da znaju što mogu očekivati. Promjene osobnosti i neprimjereno ponašanje (poremećaji ponašanja) mogu se razviti rano ili kasno u Alzheimerovoj bolesti.
Rana faza u Alzheimerovoj bolesti
Simptomi se razvijaju postupno, tako da neko vrijeme mnoge oboljele osobe i dalje uživaju u onome u čemu su uživale prije razvoja Alzheimerove bolesti.
Simptomi obično počinju suptilno. Osobe čija se bolest razvija dok su još uvijek zaposlene ne mogu tako dobro obavljati svoj posao. Kod osoba koje su umirovljene i nisu jako aktivne, promjene možda neće biti tako vidljive.
Prvi i najočitiji simptom može biti
-
zaboravljanje nedavnih zbivanja zbog poteškoća u stvaranju novih sjećanja
-
katkad promjene osobnosti (osobe mogu postati emocionalno zatupljene, depresivne ili neobično uplašene ili zabrinute)
U ranoj fazi bolesti, oboljele osobe postaju manje sposobne dobro rasuđivati i razmišljati apstraktno. Obrasci govora mogu se neznatno promijeniti. Oboljele osobe mogu koristiti jednostavnije riječi, opću riječ ili više riječi umjesto određene riječi, ili upotrijebiti riječi na pogrešan način. Možda neće moći pronaći pravu riječ.
Osobe s Alzheimerovom bolešću imaju poteškoća u tumačenju vidnih i zvučnih znakova. Tako mogu postati dezorijentirane i zbunjene. Takva dezorijentiranost može otežati vožnju automobila. Mogu se izgubiti na putu do trgovine. Oboljele osobe mogu društveno funkcionirati, ali se mogu ponašati neuobičajeno. Na primjer, mogu zaboraviti ime nedavnog posjetitelja, a njihove emocije mogu se nepredvidivo i brzo promijeniti.
Mnoge osobe s Alzheimerovom bolešću često imaju nesanicu. Imaju poteškoća s uspavljivanjem ili spavanjem. Neke oboljele osobe postaju zbunjene danju i noću.
U nekom trenutku, kod mnogih osoba s Alzheimerovom bolešću dolazi do razvoja psihoze (halucinacije, deluzije ili paranoja).
Kasnija faza u Alzheimerovoj bolesti
Kako Alzheimerova bolest napreduje, oboljele osobe imaju poteškoća s pamćenjem prošlih događaja. Počinju zaboravljati imena prijatelja i rodbine. Mogu zahtijevati pomoć s prehranom, oblačenjem, kupanjem i odlaskom na toalet. Cjelokupna orijentacija u vremenu i prostoru je izgubljena: osobe s Alzheimerovom bolešću mogu se čak i izgubiti na putu do kupaonice kod kuće. Njihova sve veća smetenost dovodi ih do opasnosti od lutanja i padova.
Remetilačko ili neprimjereno ponašanje, kao što je lutanje, uznemirenost, razdražljivost, neprijateljstvo i fizička agresija, uobičajeno je.
Naposljetku, osobe s Alzheimerovom bolešću ne mogu hodati ili brinuti o svojim osobnim potrebama. Mogu biti inkontinentne imati te imati poteškoće s gutanjem, jelom ili govorom. Ove promjene dovode ih u opasnost od pothranjenosti, upale pluća i kroničnih rana. Pamćenje je potpuno izgubljeno.
U konačnici dolazi do kome i smrti, često zbog infekcija.
Poremećaji ponašanja kod Alzheimerove bolesti
Budući da su oboljele osobe manje sposobne kontrolirati svoje ponašanje, ponekad se ponašaju neprimjereno ili uznemirujuće (na primjer, vikanjem, bacanjem, udaranjem ili lutanjem). Te se radnje nazivaju poremećajima ponašanja.
Nekoliko učinaka Alzheimerove bolesti doprinosi takvom ponašanju:
-
Budući da su oboljele osobe zaboravile pravila pravilnog ponašanja, mogu se ponašati na društveno neprimjeren način. Kada je vruće, mogu se skidati u javnosti. Kad osjete seksualne nagone, mogu masturbirati u javnosti, upotrebljavati vulgaran ili nepristojni jezik, ili imati seksualne zahtjeve.
-
Budući da osobe s Alzheimerovom bolešću imaju poteškoća s razumijevanjem onoga što vide i čuju, mogu pogrešno protumačiti ponudu pomoći kao prijetnju i mogu se okomiti na sobu koja nudi pomoć. Na primjer, kada im netko pokuša pomoći da se svuku, to mogu protumačiti kao napad i pokušati se zaštititi, katkad udaranjem.
-
Budući da je njihovo kratkoročno pamćenje poremećeno, ne mogu se sjetiti što im je rečeno ili učinjeno. One ponavljaju pitanja i razgovore, zahtijevaju stalnu pozornost ili traže stvari (kao što su obroci) koje su već dobili. Mogu postati uznemirene i uzrujane kada ne dobiju ono što traže.
-
Budući da ne mogu jasno ili uopće izraziti svoje potrebe, mogu vikati u boli ili lutati kad su usamljene ili uplašene.
Hoće li se određeno ponašanje smatrati neprimjerenim ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući i to koliko je tolerantan skrbnik i kakva je situacija u kojoj živi osoba s Alzheimerovom bolešću.
Kad osobe s Alzheimerovom bolešću ne mogu spavati, katkad lutaju, viču ili dozivaju.
Progresija Alzheimerove bolesti
Napredak je nepredvidljiv. Oboljele osobe u prosjeku žive oko 7 godina nakon postavljanja dijagnoze. Većina osoba s Alzheimerovom bolešću koja više ne može hodati ne živi duže od 6 mjeseci. Međutim, duljina trajanja života oboljelih osoba jako varira.
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze Alzheimerove bolesti slično je postavljanju dijagnoze drugih demencija.
Liječnici moraju utvrditi ima li osoba demenciju i, ako ima, je li ta demencija Alzheimerova bolest.
Liječnici obično mogu dijagnosticirati Alzheimerovu bolest na temelju sljedećeg:
-
simptomi koji se identificiraju ispitivanjem oboljele osobe i članova obitelji ili drugih skrbnika
-
rezultati fizikalnog pregleda
-
rezultati ispitivanja mentalnog statusa
-
rezultati dodatnih ispitivanja, kao što su krvne pretrage, kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR)
Dijagnoza demencije
Ispitivanje mentalnog statusa, koje se sastoji od jednostavnih pitanja i zadataka, pomaže liječnicima da utvrde ima li osoba demenciju.
Katkad je potrebno detaljnije ispitivanje (naziva se neuropsihološko testiranje). Ovo testiranje pokriva sva glavna područja mentalnih funkcija, uključujući raspoloženje, i obično traje 1 do 3 sata. Ovo testiranje pomaže liječnicima da razlikuju demenciju od drugih stanja koja mogu uzrokovati slične simptome, kao što su poremećaj pamćenja povezan s dobi, blagi kognitivni poremećaj i depresija.
Informacije iz gore navedenih izvora obično mogu pomoći liječnicima da isključe delirij kao uzrok simptoma ( vidi: Usporedba delirija i demencije). To je bitno jer delirij, za razliku od demencije, često može biti reverzibilan ako se odmah liječi. Razlike između njih uključuju sljedeće:
-
Demencija zahvaća uglavnom pamćenje, a delirij zahvaća uglavnom pažnju.
-
Demencija obično počinje postupno i nema određenu početnu točku. Delirij počinje iznenada i često ima određenu početnu točku.
Dijagnoza Alzheimerove bolesti
Postoji sumnja na Alzheimerovu bolest kada je prisutno sljedeće:
-
Dijagnoza demencije je potvrđena.
-
Obično je najuočljiviji simptom, osobito u početku, zaboravljanje nedavnih događaja ili nemogućnost stvaranja novih sjećanja.
-
Pamćenje i druge mentalne funkcije postupno su se pogoršavale i nastavljaju se pogoršavati.
-
Demencija je započela nakon 40. godine, a obično nakon 65. godine.
Neki simptomi mogu pomoći liječnicima da razlikuju Alzheimerovu bolest od drugih demencija. Primjerice, vidne halucinacije (vide stvari ili osobe koji nisu prisutni) češće su i javljaju se ranije u demenciji Lewyjevih tjelešaca nego u Alzheimerovoj bolesti. Također, osobe s Alzheimerovom bolešću često su bolje njegovane i urednije nego osobe s drugim demencijama.
Informacije iz dodatnih pretraga pomažu liječnicima da potvrde dijagnozu Alzheimerove bolesti i isključe druge vrste i uzroke demencije.
Analiza cerebrospinalne tekućine (CSL), dobivene tijekom lumbalne punkcije, i pozitronska emisijska tomografija (PET) mogu se koristiti za dijagnosticiranje Alzheimerove bolesti. Ako analiza CSL-a otkrije nisku razinu amiloida beta i ako PET skenovi pokazuju amiloidne naslage u mozgu, veća je vjerojatnost da će dijagnoza biti Alzheimerova bolest. Međutim, te pretrage nisu rutinski dostupne.
Dijagnoza Alzheimerove bolesti može se potvrditi tek kada se analizira uzorak moždanog tkiva (nakon smrti, tijekom obdukcije) i pregleda pod mikroskopom. Tada se karakterističan gubitak živčanih stanica, neurofibrilarni čvorovi i senilni plakovi koji sadrže amiloid beta mogu vidjeti u cijelom mozgu, posebno u području temporalnog režnja koji je uključen u stvaranje novih sjećanja.
Prevencija
Neka istraživanja predlažu određene mjere koje mogu pomoći u sprječavanju Alzheimerove bolesti:
-
Reguliranje razine kolesterola: Neki dokazi upućuju na to da bi visoka razina kolesterola mogla biti povezana s razvojem Alzheimerove bolesti. Dakle, osobe mogu imati koristi od prehrane s niskim udjelom zasićenih masti i, ako je potrebno, lijekova (kao što su statini) za snižavanje kolesterola i drugih masti (lipida).
-
Regulacija povišenog krvnog tlaka: povišen krvni tlak može oštetiti krvne žile koje dovode krv u mozak i tako smanjiti opskrbu mozga kisikom, što može narušiti veze između živčanih stanica.
-
Vježbanje: vježbanje pomaže boljem funkcioniranju srca i, iz nejasnih razloga, može pomoći boljem funkcioniranju mozga.
-
Održavanje mentalne aktivnosti: oboljele osobe se ohrabruju da nastave s aktivnostima koje izazivaju umnu aktivnost, kao što su učenje novih vještina, rješavanje križaljki i čitanje novina. Ove aktivnosti mogu potaknuti rast novih veza (sinapsi) između živčanih stanica i tako pomoći odgoditi demenciju.
-
Konzumiranje alkohola u umjerenim količinama: u umjerenim količinama (ne više od 3 pića dnevno) alkohol može pomoći u snižavanju kolesterola i održavanju protoka krvi. Alkohol može čak pomoći u razmišljanju i pamćenju stimulirajući oslobađanje acetilkolina i uzrokujući druge promjene u živčanim stanicama mozga. Međutim, nema uvjerljivih dokaza da bi osobe koje ne piju alkohol trebale početi piti kako bi spriječile Alzheimerovu bolest. Kada se demencija razvije, apstiniranje od alkohola je obično najbolje jer alkohol može pogoršati simptome demencije.
Liječenje
Liječenje Alzheimerove bolesti uključuje opće sigurnosne i potporne mjere, kao i za sve vrste demencije. Također, određeni lijekovi mogu pomoći neko vrijeme. Osoba s Alzheimerovom bolešću, članovi obitelji, drugi skrbnici i uključeni zdravstveni djelatnici trebaju raspraviti i odlučiti o najboljoj strategiji za tu osobu.
Bol i bilo koji drugi poremećaj ili zdravstvene tegobe (kao što su infekcija mokraćnog sustava ili konstipacija) se liječe. Takvo liječenje može pomoći u održavanju funkcije kod osoba s demencijom.
Sigurnosne i potporne mjere
Stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja može biti vrlo korisno.
Općenito, okolina bi trebala biti svijetla, vedra, sigurna, stabilna i osmišljena kako bi pomogla u orijentaciji. Neka stimulacija, poput radija ili televizije, je korisna, ali treba izbjegavati pretjeranu stimulaciju.
Struktura i rutina pomažu osobama s Alzheimerovom bolešću da ostanu orijentirane i pruže im osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Svaka promjena okoline, rutina ili skrbnika treba biti jasno i jednostavno objašnjena ljudima.
Slijed dnevne rutine aktivnosti kao što su kupanje, jelo i spavanje pomaže osobama s Alzheimerovom bolešću da pamte. Praćenje redovite rutine prije spavanja može im pomoći da bolje spavaju.
Redovito planirane aktivnosti mogu pomoći oboljelim osobama da se osjećaju neovisno i da su potrebne, usredotočujući njihovu pažnju na ugodne ili korisne zadatke. Takve aktivnosti trebaju uključivati fizičke i mentalne aktivnosti. Aktivnosti treba razlomiti u male dijelove ili pojednostaviti kako se demencija pogoršava.
Stvaranje povoljnog okruženja za osobe s demencijom
|
Osobe s demencijom mogu imati koristi od sljedećeg okruženja:
-
Sigurnost: obično su potrebne dodatne sigurnosne mjere. Na primjer, veliki znakovi mogu biti postavljeni kao sigurnosni podsjetnici (poput "ne zaboravite isključiti štednjak"), ili se tajmeri mogu instalirati na štednjak ili električnu opremu. Skrivanje ključeva automobila može pomoći u sprječavanju nesreća, a postavljanje detektora na vrata može spriječiti lutanje. Ako je lutanje problem, korisne su identifikacijska narukvica ili ogrlica.
-
Poznata okolina: osobe s demencijom obično najbolje funkcioniraju u poznatom okruženju. Preseljenje u novi dom ili grad, ramještanje namještaja ili čak i drugačija boja zidova mogu biti uznemirujuće.
-
Stabilnost: uspostavljanje redovite rutine za kupanje, jelo, spavanje i druge aktivnosti može osobama s demencijom dati osjećaj stabilnosti. Redoviti kontakt s istim osobama također može pomoći.
-
Planeri kao pomoć u orijentaciji: veliki dnevni kalendar, sat s velikim brojevima, radio, dobro osvijetljene sobe i noćno svjetlo mogu pomoći u orijentaciji. Također, članovi obitelji ili skrbnici mogu često davati komentare koji podsjećaju osobe s demencijom na to gdje se nalaze i što se događa.
|
Lijekovi
Inhibitori kolinesteraze donepezil, galantamin i rivastigmin povećavaju razinu neurotransmitera acetilkolina u mozgu. Ova razina može biti niska kod osoba s Alzheimerovom bolešću. Ovi lijekovi mogu privremeno poboljšati mentalnu funkciju, uključujući pamćenje, ali ne usporavaju napredovanje bolesti. Samo neke od osoba koje imaju Alzheimerovu bolest imaju koristi od ovih lijekova. Za te osobe, lijekovi mogu učinkovito vratiti vrijeme 6 do 9 mjeseci. Ovi lijekovi su najučinkovitiji kod osoba s blagom do umjerenom bolešću. Najčešće nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, gubitak težine i bolove u trbuhu ili grčeve.
Čini se da memantin usporava napredovanje Alzheimerove bolesti. Memantin se može koristiti s inhibitorom kolinesteraze.
Istraživači nastavljaju proučavati lijekove koji mogu spriječiti ili usporiti napredovanje Alzheimerove bolesti - na primjer, tvari koje mogu smanjiti količinu deponiranog amiloida. Proučavaju se estrogenska terapija za žene, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID, kao što su ibuprofen ili naproksen) i ginkgo biloba. Ali nijedan se lijek nije dosljedno pokazao djelotvornim. Štoviše, čini se da estrogen čini više štete nego koristi.
Vitamin E je antioksidans koji teoretski može pomoći u zaštiti živčanih stanica od oštećenja ili im pomoći da bolje funkcioniraju. Nejasno je je li vitamin E koristan.
Prije nego što oboljele osobe uzmu bilo koji dodatak prehrani, trebale bi sa svojim liječnikom razgovarati o rizicima i koristima.
Briga o skrbnicima
Briga za osobe s Alzheimerovom bolešću je stresna i zahtjevna, a skrbnici mogu postati depresivni i iscrpljeni, često zanemarujući vlastito mentalno i fizičko zdravlje. Sljedeće mjere mogu pomoći skrbnicima:
-
Učenje o tome kako učinkovito zadovoljiti potrebe osoba s Alzheimerovom bolešću i što očekivati od njih: skrbnici mogu dobiti te informacije od medicinskih sestara, socijalnih radnika, organizacija te objavljenih i online materijala.
-
Traženje pomoći kada je to potrebno: skrbnici mogu razgovarati sa socijalnim radnicima (uključujući i one u lokalnoj bolnici) o odgovarajućim izvorima pomoći, kao što su programi dnevne skrbi, posjete patronažnih sestara, pomoć tijekom polovice ili cijelog radnog vremena te uslugu stanovanja uz podršku. Savjetovališta i skupine za pomoć također mogu pomoći.
-
Briga o sebi: skrbnici ne smiju zaboraviti brinuti se o samima sebi. Ne bi trebali odustati od svojih prijatelja, hobija i aktivnosti.
Briga o njegovateljima
|
Briga za osobe s demencijom je stresna i zahtjevna, a skrbnici mogu postati depresivni i iscrpljeni, često zanemarujući vlastito mentalno i fizičko zdravlje. Sljedeće mjere mogu pomoći skrbnicima:
-
Učenje o tome kako učinkovito zadovoljiti potrebe osoba s demencijom i što očekivati od njih: primjerice, skrbnici trebaju znati da izazivanje osjećaja krivnje zbog grešaka ili zaboravljanja može samo pogoršati ponašanje. Takvo znanje pomaže u sprečavanju nepotrebnih razmirica. Skrbnici također mogu naučiti kako reagirati na neprimjereno ponašanje i na taj način brže smiriti osobu i ponekad spriječiti neprimjereno ponašanje.
Informacije o tome što činiti svakodnevno mogu se dobiti od medicinskih sestara, socijalnih radnika i organizacija, kao i od objavljenih i online materijala.
-
Traženje pomoći kada je to potrebno: često je dostupno oslobađanje od tereta 24-satne skrbi o osobi s demencijom, ovisno o specifičnom ponašanju i sposobnostima osobe te o obiteljskim i društvenim resursima. Društvene institucije, uključujući i centar za socijalnu skrb u lokalnoj bolnici, mogu pomoći u pronalaženju odgovarajućih izvora pomoći.
Mogućnosti uključuju programe dnevne skrbi, posjete patronažnih sestara, pomoć tijekom polovice ili punog radnog vremena i uslugu stanovanja uz podršku. Usluge prijevoza i prehrane mogu biti dostupne. Cjelodnevna skrb može biti vrlo skupa, ali mnogi planovi osiguranja pokrivaju dio troškova.
Skrbnici mogu imati koristi od skupina za savjetovanje i podršku.
-
Briga o sebi: skrbnici ne smiju zaboraviti brinuti se o samima sebi. Na primjer, bavljenje tjelesnom aktivnošću može poboljšati raspoloženje i zdravlje. Prijatelje, hobije i aktivnosti ne treba napuštati.
|
Dugotrajna skrb
Planiranje za budućnost je neophodno jer je Alzheimerova bolest progresivna. Mnogo ranije nego što se osoba s Alzheimerovom bolešću mora smjestiti u okolinu koja pruža više podrške i strukture, članovi obitelji trebaju planirati ovaj korak i procijeniti mogućnosti dugotrajne skrbi. Takvo planiranje obično uključuje trud liječnika, socijalnog radnika, medicinskih sestara i odvjetnika, ali većina odgovornosti pada na članove obitelji.
Odluke o smještaju osobe s Alzheimerovom bolešću u okruženje koje pruža više potpore uključuje balansiranje želje da osoba bude sigurna sa željom da oboljela osoba održi osjećaj neovisnosti što je moguće duže.
Neke ustanove za dugotrajnu skrb specijaliziraju se za skrb o osobama s Alzheimerovom bolešću. Članovi osoblja su educirani da razumiju kako osobe s Alzheimerovom bolešću misle i djeluju te kako reagirati na njih. Takve ustanove imaju rutine u kojima se stanovnici osjećaju sigurnima i pružaju odgovarajuće aktivnosti koje im pomažu da se osjećaju produktivno i uključeno u život. Većina ustanova ima odgovarajuća sigurnosna svojstva. Važno je pronaći ustanovu koja ima odgovarajuća sigurnosna svojstva.
Odluke o skrbi na kraju života
Prije nego što osobe s Alzheimerovom bolešću postanu previše onesposobljene, trebalo bi donijeti odluke o medicinskoj skrbi, te o financijskim i pravnim rješenjima. Takvi se dogovori nazivaju naputak o budućoj zdravstvenoj njezi. Oboljele osobe trebaju imenovati osobu koja će biti zakonski ovlaštena donositi odluke o liječenju u njihovo ime (zastupnik odgovoran za zdravstvenu skrb). Trebale bi razgovarati o svojim zdravstvenim željama s tom osobom i svojim nadležnim liječnikom (). O takvim se pitanjima najbolje raspravlja sa svim zainteresiranima mnogo ranije nego što je potrebno donijeti takve odluke.
Kako se Alzheimerova bolest pogoršava, liječenje je usmjereno na održavanje udobnosti osobe, a ne na pokušaj produžavanja života.
Dodatne informacije