Smrzotina
Smrzotina je ozljeda hladnoćom u kojoj je područje tijela smrznuto.
-
Ekstremna hladnoća može smrznuti tkiva, uništiti ih, a ponekad i okolna tkiva.
-
Područje može biti utrnuto, bijelo, otečeno, s mjehurićima ili crno i kožasto.
-
Područje se što prije zagrijava u toploj vodi.
-
Većina područja cijeli tijekom vremena, no ponekad je potrebna operacija za uklanjanje mrtvog tkiva.
(Vidi također Pregled ozljeda hladnoćom.)
Oštećenja uzrokovana smrzotinama rezultat su kombinacije čimbenika. Smrzavanje ubija neke stanice, ali druge prežive. Budući da hladnoća uzrokuje sužavanje krvnih žila, tkivo koje je blizu smrznutog područja, ali samo nije smrznuto, može biti oštećeno uslijed smanjene opskrbe krvi. Ponekad hladnoća uzrokuje i stvaranje ugrušaka u malim krvnim žilama u ovom tkivu. Ti ugrušci mogu ograničiti protok krvi toliko da tkivo odumre. Kada se protok krvi vrati u zahvaćeno područje, oštećena tkiva oslobađaju brojne kemijske tvari koje potiču upalu. Upala pogoršava ozljedu uzrokovanu hladnoćom. Osim toga, otrovne tvari se otpuštaju u krvotok kako se smrznuto tkivo zagrijava.
Izlaganje temperaturama ispod točke smrzavanja stavlja bilo koji dio tijela pod rizik od smrzotina. Rizik oštećenja od smrzavanja ovisi o tome koliko je hladno i koliko dugo je dio bio izložen. Ljudi s najvećim rizikom za razvoj smrzotina su oni koji imaju slabu cirkulaciju zbog dijabetesa ili arterioskleroze, spazma krvnih žila (koji može biti uzrokovan pušenjem, nekim neurološkim poremećajima ili određenim lijekovima), ili stezanjem protoka krvi rukavicama ili čizmama koje su preuske. Izložene ruke i stopala i izloženo lice i uši najranjiviji su. Kontakt s vlagom ili metalom ubrzava smrzavanje i osobito je opasno.
Simptomi
Simptomi variraju ovisno o dubini i količini smrznutog tkiva. Plitka smrzotina rezultira obamrlim bijelim slojem kože koji se ljušti nakon zagrijavanja. Nešto dublja smrzotina uzrokuje mjehure i oticanje zahvaćenog područja. Dublje smrzavanje uzrokuje osjećaj utrnutosti, hladnoće i tvrdoće ekstremiteta. Područje je blijedo i hladno. Često se pojavljuju mjehuri. Plikovi ispunjeni bistrom tekućinom upućuju na blaža oštećenja od blistera ispunjenih tekućinom obojenom krvlju.
Mrtvo tkivo može uzrokovati da ekstremitet postane siv i mekan (mokra gangrena). Ako se razvije mokra gangrena, u mnogim slučajevima ekstremitet se mora amputirati. Češće, područje mrtvog tkiva postaje crno i kožasto (suha gangrena).
Dijagnoza
Smrzotina se dijagnosticira tipičnim izgledom i pojavom nakon značajne izloženosti hladnoći. Ponekad prvih nekoliko dana smrzotine izgledaju poput ozljeda bez smrzavanja. Nakon određenog vremenskog perioda, smrznuto tkivo razvije značajke koje ga razlikuju od ozljeda tkiva bez smrzavanja.
Liječenje
Izvan bolnice
Osobe koje imaju smrzotine trebaju biti pokrivene toplim pokrivačem jer također mogu imati hipotermiju. Kada je moguće, zagrijavanje smrznutih područja treba započeti odmah. Područje se uroni u toplu vodu koja nije vruća od one koju njegovatelj može ugodno tolerirati (100 do 104°F ili oko 40°C). Trljanje područja (npr. sa snijegom) treba izbjegavati jer dovodi do daljnjeg oštećenja tkiva. Budući da to područje nema osjeta, osobe ne mogu reći razvija li se opeklina. Stoga se područje ne smije zagrijavati ispred vatre, grijalice ili električnog prekrivača.
Štetnije je odmrzavanje i ponovno zamrzavanje tkiva nego ostavljanje ga zamrznutog. Stoga, ako se ljudi sa smrzotinama moraju ponovno izlagati uvjetima smrzavanja, osobito ako moraju hodati sa smrznutim stopalima, tkivo ne treba odmrzavati. Odmrznuta stopala su osjetljivija na oštećenja od hodanja. Također, potrebno je uložiti sve napore kako bi se oštećeno tkivo zaštitilo od trljanja, stezanja ili daljnjeg oštećenja. Stopala se obično čiste, suše i prekrivaju. Osobe se drže na toplom i daje im se po mogućnopsti analgetik. Odvode se u bolnicu što je prije moguće.
U bolnici
U bolnici se utopljavanje započinje ili nastavlja. Potpuno utopljavanje traje oko 15 do 30 minuta. Tijekom utopljavanja osobe se potiču da oprezno pomiču zahvaćeni dio. Smrznuto područje postaje izrazito bolno tijekom zagrijavanja, tako da može biti potrebna injekcija opioidnog analgetika. Plikovi se ne smiju probijati. Ako mjehuri puknu, treba ih prekriti antibiotskom masti.
Nakon što je tkivo zagrijano, smrznuto područje treba oprezno oprati, osušiti, zamotati sterilnim zavojima i pedantno održavati čistim i suhim kako bi se spriječila infekcija. Protuupalni lijekovi, kao što je ibuprofen na usta ili gel od aloe vere primijenjen na mjesto ozljede, pomažu ublažavanju upale. Infekcija zahtijeva uporabu antibiotika, premda pojedini liječnici nastoje spriječiti pojavu infekcije davanjem antibiotika svim osobama s dubokim smrzotinama. Neki liječnici također koriste lijekove dane u venu ili arteriju kako bi se poboljšala cirkulacija u zahvaćenom području, iako su ti oblici liječenja korisni samo u prvih nekoliko dana nakon ozljede. Liječnici mogu dati toksoid tetanusa ako osoba nije bila cijepljena protiv tetanusa ili je kasnila s docjepljivanjem.
Nakon otpusta iz bolnice
Ljudi trebaju jesti zdravu prehranu kako bi osigurali da tijelo proizvodi dovoljno topline.
Vrtložne kupke s toplom vodom (oko 98,6 °F ili 37 °C) tri puta dnevno, nakon čega slijedi blago sušenje, odmor i vrijeme, zasad su najbolji terapijski postupci. Većina ljudi se polako oporavlja tijekom nekoliko mjeseci, premda je amputacija ponekad potrebna za uklanjanje mrtvog tkiva. Budući može izgledati da smrzotina zahvaća veće područje i da je teža nego što će to biti tjednima ili mjesecima kasnije, odluka o amputaciji obično se odgađa za nekoliko mjeseci dok se tom području ne da vrijeme za cijeljenje. Ponekad slikovne pretrage, poput radionuklidnog skeniranja, mikrovalne termografije ili ispitivanja protoka laserskim doplerom, pomažu u određivanju koja se područja mogu oporaviti, a koja neće. Područja koja se neće oporaviti zahtijevaju amputaciju. Pojedine osobe razviju utrnulost ili preosjetljivost na hladnoću nakon zacjeljivanja smrzotine.