Kod hiperaldosteronizma prekomjerna proizvodnja aldosterona dovodi do zadržavanja tekućine i povišenog krvnog tlaka, slabosti i, rijetko, perioda paralize.
-
Hiperaldosteronizam može biti uzrokovan tumorom u nadbubrežnoj žlijezdi ili može biti odgovor na neke bolesti.
-
Visoke razine aldosterona mogu uzrokovati visoki krvni tlak i niske razine kalija. Niske razine kalije mogu uzrokovati slabost, trnce, grčeve mišića i razdoblja privremene paralize.
-
Liječnici mjere razine natrija, kalija i aldosterona u krvi.
-
Ponekad se ukloni tumor ili ljudi uzimaju lijekove koji blokiraju djelovanje aldosterona.
(Vidi također Pregled nadbubrežnih žlijezda.)
Aldosteron, hormon kojeg proizvode i izlučuju nadbubrežne žlijezde, signalizira bubrezima da zadrže više natrija i izlučuju više kalija. Proizvodnja aldosterona djelomično je regulirana kortikotropnim hormonom (izlučuje ga hipofiza), ali uglavnom putem sustava renin-angiotenzin-aldosteron (vidi sliku Regulacija krvnog tlaka). Renin, enzim koji se proizvodi u bubrezima, kontrolira aktivaciju hormona angiotenzina, koji stimulira nadbubrežne žlijezde na proizvodnju aldosterona.
Hiperaldosteronizam može biti uzrokovan tumorom (obično nekanceroznim adenomom) u nadbubrežnoj žlijezdi (stanje koje se naziva Connov sindrom ili primarni hiperaldosteronizam), iako su ponekad obje žlijezde odgovorne i preaktivne. Ponekad je hiperaldosteronizam odgovor na nešto drugo (stanje koje se naziva sekundarni hiperaldosteronizam). To su primjerice određene bolesti, poput suženja jedne od arterija u bubrezima.
Konzumacija velikih količina pravog sladića (eng. licorice) može uzrokovati sve simptome hiperaldosteronizma. Pravi sladić sadrži kemikaliju koja može oponašati simptome viška aldosterona. Međutim, većina slatkiša s okusom sladića koji se prodaju sadrži malo ili nimalo pravog sladića.
Simptomi
Visoke razine aldosterona mogu dovesti do niskih razina kalija. Niske razine kalija često ne uzrokuju nikakve simptome, ali mogu dovesti do slabosti, trnaca, grčenja mišića i razdoblja privremene paralize. Neki ljudi postanu iznimno žedni i često mokre.
Dijagnoza
Liječnici koji sumnjaju u hiperaldosteronizam najprije ispituju razine natrija i kalija u krvi. Međutim, ponekad ljudi s hiperaldosteronizmom imaju normalnu razinu kalija.
Liječnici zatim mjere razine renina i aldosterona. Ako je razina aldosterona visoka, mogu se dati spironolakton ili eplerenon, lijekovi koji blokiraju djelovanje aldosterona, kako bi se utvrdilo vraćaju li se razine natrija i kalija na normalu. Liječnici također mjere razinu renina. U Connovom sindromu razine renina su niske, dok su u sekundarnom hiperaldosteronizmu one visoke.
Kada se proizvodi previše aldosterona, liječnici pregledavaju nadbubrežne žlijezde za nekancerozni tumor (adenom). Kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR) mogu biti od pomoći, ali ponekad se moraju testirati uzorci krvi iz svake nadbubrežne žlijezde kako bi se odredio izvor hormona.
Liječenje
Ako se pronađe tumor, on se obično može kirurški ukloniti. Kada se tumor ukloni, krvni tlak se vraća u normalu, a drugi simptomi nestaju u oko 50 do 70% slučajeva.
Ako se tumor ne pronađe i obje žlijezde su preaktivne, djelomično uklanjanje nadbubrežnih žlijezda može biti nedostatno za kontrolu visokog krvnog tlaka, a potpuno uklanjanje uzrokovat će Addisonovu bolest, koja zahtijeva doživotno liječenje kortikosteroidima. Međutim, spironolakton ili eplerenon obično mogu kontrolirati simptome, a lijekovi za visoki krvni tlak su lako dostupni (vidi tablicu Antihipertenzivni lijekovi). Kod muškaraca spironolakton često može uzrokovati povećanje grudi (ginekomastiju), smanjeni spolni nagon i erektilnu disfunkciju blokiranjem učinaka testosterona.
Rijetko se moraju ukloniti obje nadbubrežne žlijezde.