Pneumokokne infekcije uzrokovane su gram-pozitivnim bakterijama okruglog oblika (koki) (vidi sliku Kako se bakterije oblikuju) Streptococcus pneumoniae (pneumokoki). Ove bakterije često uzrokuju upalu pluća, meningitis, sinusitis i infekciju srednjeg uha.
-
Pneumokokne bakterije se raspršuju u zraku kada zaražena osoba kašlje ili kihne.
-
Pneumokokne infekcije obično uzrokuju vrućicu i opći osjećaj bolesti, s drugim simptomima ovisno o tome koji je dio tijela zahvaćen.
-
Dijagnoza se može temeljiti na simptomima ili identifikaciji bakterija u uzorcima zaraženog materijala.
-
Mala se djeca rutinski cijepe protiv ovih infekcija, a cijepljenje se preporučuje svim osobama starijima od 65 godina ili s visokim rizikom.
-
Penicilin ili drugi antibiotici su obično učinkoviti u liječenju.
(Vidi također Pregled bakterija.)
Postoji više od 90 vrsta pneumokoka. Međutim, najteže infekcije uzrokuje samo nekoliko vrsta.
Pneumokoki se obično nalaze u gornjim dišnim putovima zdravih ljudi, koji su njihov prirodni domaćin, osobito tijekom zime i ranog proljeća. Bakterije se šire na druge ljude kada u sljedećim uvjetima:
Širenje je vjerojatnije među određenim populacijama ljudi, poput vojnog osoblja i beskućnika. Širenje je također vjerojatnije među zatvorenim skupinama ljudi, kao što su ljudi koji žive, borave ili rade u staračkim domovima, ustanovama dugotrajne skrbi, bolnicama, zatvorima, vonim bazama, skloništima za beskućnike ili centrima za dnevnu skrb.
Faktori rizika
Određena stanja povećavaju rizik od razvoja i težine pneumokoknih infekcija:
Gripa i kronični bronhitis mogu oštetiti sluznicu respiratornog trakta i tako olakšati pneumokoknim bakterijama da izazovu infekciju.
Također, stariji ljudi, čak i ako su zdravi, imaju teže simptome i komplikacije kada dobiju pneumokoknu infekciju.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi pneumokoknih infekcija variraju ovisno o mjestu infekcije.
Većina pneumokoknih infekcija zahvaća
Bakterija se također može proširiti u krvotok (što se zove bakterijemija). Infekcije se mogu pojaviti u tkivima koja pokrivaju mozak i leđnu moždinu (meningitis) ili, rjeđe, u srčanim zaliscima (endokarditis), kostima, zglobovima ili trbušnoj šupljini.
Pneumokokna pneumonija
Često simptomi pneumokokne upala pluća počinju iznenada. Ljudi imaju vrućicu, zimicu, opći osjećaj bolesti (slabost), nedostatak daha i kašalj. Kašalj dovodi do iskašljaja koji je boje hrđe.
Često se u jednoj strani prsnog koša javljaju oštri bolovi. Duboko disanje i kašljanje pogoršavaju bolove. U oko 40% ljudi tekućina se nakuplja između slojeva tkiva koji pokrivaju pluća (što se zove pleuralni izljev). Pleuralni izljev može doprinijeti bolovima u prsima i otežati disanje.
Rendgenska slika prsnog koša radi se kako bi se pronašli znakovi upale pluća. Liječnici uzimaju uzorak iskašljaja i pregledavaju ga pod mikroskopom. Uzorak iskašljaja, gnoja ili krvi mogu se poslati u laboratorij za uzgoj (kultivaciju) bakterija. Pneumokokne bakterije lako se identificiraju. Također ih se testira kako bi se vidjelo koji su antibiotici učinkoviti (proces koji se zove ispitivanje osjetljivosti).
Test bakterijske kulturePneumokokni meningitis
Osobe s pneumokoknim meningitisom imaju povišenu temperaturu, glavobolju i opći osjećaj bolesti (slabost). Imaju ukočeni vrat te bolno i teško spuštaju bradu na grudi, ali taj problem nije uvijek očigledan u ranoj fazi bolesti.
Za razliku od starije djece i odraslih, većina dojenčadi s meningitisom nema ukočen vrat. Mogu imati samo smanjen unos hrane i razdražljivost ili usporenost.
Pneumokokni meningitis može dovesti do komplikacija, kao što su
Dijagnoza pneumokoknog meningitisa zahtijeva lumbalnu punkciju za dobivanje uzorka tekućine koja okružuje mozak i leđnu moždinu (cerebrospinalne tekućine). Uzorak se provjerava radi znakova infekcije, kao što je prisutnost bijeli krvnih stanica i bakterija.
Pneumokokni otitis media
pneumokoka upala srednjeg uha uzrokuje bol u uhu i crveni, izbočeni bubnjić ili gnoj iza bubne opne. Ove infekcije mogu uzrokovati
Pneumokoki uzrokuju oko 30 do 40% svih slučajeva upale srednjeg uha kod djece. Pneumokokna upala srednjeg uha obično se ponavlja.
Dijagnoza pneumokokne upale srednjeg uha obično se temelji na simptomima i rezultatima fizičkog pregleda. Kultivacija i drugi dijagnostički testovi se obično ne provode.
Pneumokokni sinusitis
Pneumokokni upala sinusa najčešće zahvaća sinuse koji se nalaze u jagodičnim kostima (maksilarni sinusi) i sinuse koji se nalaze s obje strane nosne šupljine (etmoidni sinusi). Infekcija uzrokuje bol u sinusima te izlučivanje gnoja iz nosa Infekcija može postati kronična. Infekcija se može proširiti na lubanju i može uzrokovati komplikacije kao što su:
Liječnik postavlja dijagnozu temeljem tipičnih simptoma i kliničke slike. Kompjuterizirana tomografija (CT) može se indicira uglavnom kod ozbiljnih simptoma upale ili u slučajevima kroničnog sinuitisa.
Pneumokokna bakterijemija
Pneumokokna bakterijemija označava prisutstvo bakterija u krvotoku. To može biti primarna infekcija ili može pratiti bilo koju drugu pneumokoknu infekciju. Kad se pojavi bakterijemija, može dovesti do drugih infekcija, poput infekcija zglobova (infektivni artritis), ovojnica srca (endokarditis), ili tkiva koja prekrivaju leđnu moždinu i mozak (meningitis).
Liječnici obično uzimaju uzorak krvi kako bi pokušali uzgojiti (kultivirati) bakterije u laboratoriju i identificirati ih.
Unatoč liječenju antibioticima, pneumokokna bakterijemija često uzrokuje smrt, osobito kod starijih ljudi, ljudi koji imaju poremećaje koji slabe njihov imunološki sustav ili ljudi koji nemaju slezenu.
Prevencija
Prevencija pneumokoknih infekcija
Pneumokokne infekcije mogu se spriječiti cjepivima i, za neke ljude, antibioticima.
Cjepiva
Za više informacija također pogledajte Cjepivo protiv pneumokoka i raspored cijepljenja za djechildrenu i odradultssle iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Dostupne su dvije vrste pneumokoknog cjepiva:
Specifični kalendar cijepljenja variraju ovisno o bolesnikovoj dobi i zdravstvenom stanju.
PCV 13 Preporučuje se za
Sva djeca od 2 mjeseca do 6 godina u sklopu rutinski raspored cijepljenja djece
Osobe u dobi od 65 i više godina koje imaju stanje koje slabi njihov imunološki sustav, curenje cerebrospinalne tekućine ili kohlearni implantat i koje prethodno nisu primale PCV13
Osobe u dobi od 65 i više godina koje nemaju nijedno od gore navedenih stanja, pod uvjetom da razgovaraju o relativnim rizicima i koristima cjepiva sa svojim liječnikom
Osobe od 6 do 64 godine s visokim rizičnim čimbenicima
Preporučuje se za
Antibiotici
Ako djeca mlađa od 5 godina nemaju slezenu ili njihova slezena ne funkcionira, uz cjepivo mogu dobiti i antibiotike (poput penicilina). U takvim slučajevima, antibiotici se mogu nastaviti tijekom djetinjstva i u odrasloj dobi.
Liječenje
Liječenje Pneumokoknih infekcija
Penicilin (ili srodni lijekovi, ampicilin i amoksicilin) koriste se za većinu pneumokoknih infekcija. Obično se uzimaju na usta, ali ako je infekcija teška, mogu se dati u venu.
Pneumokoki koji su otporni na penicilin postaju sve češći. Stoga se često koriste drugi antibiotici, kao što su ceftriakson, cefotaksim, fluorokinoloni (kao što je levofloksacin), vankomicin, lefamulin ili omadaciklin. Vankomicin nije uvijek učinkovit protiv meningitisa uzrokovanog pneumokokima. Tako se ljudima s meningitisom obično daje ceftriakson ili cefotaksim, rifampicin, ili oboje, zajedno s vankomicinom.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Recommended vaccine schedule for children
CDC: Recommended vaccine schedule for adultsPreporučeni kalendar cijepljenja za odrasle
CDC: Pneumococcal Disease:neumokokna bolest: Informacije o tome kako se infekcija širi, simptomima koje uzrokuje i kako je spriječiti