Zračenje (radioterapija) je oblik visoke energije koju generira radioaktivni izvor, poput kobalta, ili specijalizirana oprema, poput ubrzivača atomskih čestica tj. linearnog akceleratora.
Zračenje ciljano uništava stanice koje se brzo dijele i stanice koje imaju poteškoće s popravkom svoje DNK. Stanice raka se brže dijele od normalnih stanica i često ne mogu popraviti štetu nanesenu zračenjem. Stoga su veće šanse da će stanice raka biti uništene zračenjem. Unatoč tome, stanice raka razlikuju se po tome koliko ih je lako uništiti radioterapijom. Neke su stanice vrlo otporne i ne mogu se učinkovito liječiti zračenjem.
(Vidi također Načela liječenja raka.)
Vrste zračenja
Najčešći oblik zračenja koji se koristi u liječenju raka je:
Drugi oblik zračenja je:
Radioaktivne tvari se također mogu vezati za proteine koji se nazivaju monoklonalnim antitijelima, a koji traže stanice raka i vežu se za njih. Radioaktivni materijal vezan za antitijelo nakuplja se na stanicama raka i uništava ih.
Radioterapija vanjskim snopom
Kod radioterapije vanjskim snopom, snop energije elektromagnetskog zračenja, bilo gama ili x-zraka, generira se linearnim akceleratorom i usmjeri se na karcinom. Radiokirurgija je vrsta radioterapije u kojoj se koriste vrlo usko usredotočene zrake.
Postoji nekoliko vrsta radioterapije vanjskim snopom, uključujući:
-
trodimenzionalna konformalna radioterapija (3D-CRT)
-
radioterapija snopovima promjenjivog intenziteta (IMRT)
-
slikovno vođena radioterapija (IGRT)
-
tomoterapija
-
stereotaktična radiokirurgija
-
stereotaktična radioterapija tijela
-
radioterapija protonskim snopom
-
radioterapija elektronskim snopom
Sve vrste radioterapije vanjskim snopom usmjerene su na određeno područje tijela ili organ koji sadrži rak. Kako bi se izbjeglo prekomjerno izlaganje normalnog tkiva, koristi se nekoliko smjerova snopa zraka i okolna tkiva su što je više moguće zaštićena.
Trodimenzionalna konformalna radioterapija omogućuje liječnicima da isporuče precizan snop zračenja koji se može oblikovati prema konturama tumora.
Radioterapija snopovima promjenjivog intenziteta koristi više uređaja za oblikovanje snopa zračenja i isporuku doze zračenja. Budući da više uređaja oblikuje snop zraka, liječnici mogu preciznije kontrolirati količinu zračenja koja se isporučuje na određene dijelove tumora, što omogućava veću zaštitu okolnih zdravih tkiva.
Kod radioterapije vođene slikom, slikovne pretrage poput kompjuterizirane tomografije (CT) ili magnetske rezonance (MRI) koriste se tijekom liječenja raditerapijom. Te slikovne metode omogućuju liječnicima da otkriju promjene u veličini ili lokaciji tumora tijekom liječenja i omogućuju im da prilagode položaj bolesnika ili dozu zračenja tijekom liječenja.
Tomoterapija je kombinacija radiorerapije vođene slikom i IMRT-a. Tomoterapija se provodi uređajem koju čini kombinacija CT skenera i linearnog akceleratora. Ovim strojem mogu se dobiti vrlo detaljne slike tumora, omogućavajući vrlo precizno ciljanje snopa zračenja.
Stereotaktička radiokirurgija koristi se za isporuku vrlo visokih doza zračenja vrlo malim tumorima. Može se koristiti isključivo kod malih tumora koji imaju vrlo dobro ograničene rubove, pa se često koristi kod tumora u mozgu i leđnoj moždini. Stereotaktička radiokirurgija zahtijeva da osoba tijekom liječenja bude vrlo precizno namještena pa se koriste posebni okviri za glavu i drugi uređaji za pozicioniranje.
Stereotaktična radioterapija tijela koristi manja polja zračenja i veće doze radioterapije od trodimenzionalne konformalne radioterapije. Koristi se za liječenje malih tumora koji se nalaze izvan mozga i leđne moždine.
Radioterapija protonskim snopom, koji se može usmjeriti na vrlo ciljano područje, učinkovito liječi određene karcinome u područjima/na mjestima gdje je oštećenje normalnog tkiva posebna briga, poput očiju, mozga ili leđne moždine.
Radioterapija elektronskim snopom koristi se za liječenje tumora u blizini površine tijela, poput karcinoma kože.
Izbor radioterapijske tehnike često ovisi o mjestu tumora.
Radioterapija vanjskim snopom isporučuje se nizom jednako raspodijeljenih doza tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Ovom metodom povećavaju se smrtonosni učinci zračenja na stanice raka, istovremeno smanjujući toksične učinke na normalne stanice. Toksični se učinci smanjuju jer se zdrave stanice mogu brzo popraviti između doza zračenja, dok stanice raka to ne mogu. Bolesnik uobičajeno prima dnevne doze zračenja tijekom razdoblja od 6 do 8 tjedana. Kako bi se osiguralo da se svaki put ozrači isto područje, osoba je precizno namještena pomoću odljevaka od pjene ili drugih uređaja.
Unutarnja radioterapija
U drugim metodama radioterapije, radioaktivna tvar može se injicirati u venu kako bi došla do tumora ili bolesnik može progutati radioaktivnu tvar (na primjer, radioaktivni jod koji se koristi u liječenju raka štitnjače).
Brahiterapija koristi male kuglice ("sjemenke") radioaktivnog materijala koje se smjeste izravno u tumor (na primjer, radioaktivni paladij koji se koristi za rak prostate). Ovi implantati isporučuju velike doze zračenja tumorskom tkivu, a mala količina zračenja dopire do okolnih tkiva. Implantati sadrže kratkoživuće radioaktivne tvari koje nakon određenog vremena prestaju stvarati zračenje.
Upotreba radioterapije
Radioterapija igra ključnu ulogu u izlječenju mnogih karcinoma, uključujući Hodgkinov limfom, rani stadij ne-Hodgkinovog limfoma, planocelularni karcinom glave i vrata, seminom (rak testisa), rak prostate, rani stadij raka dojke, neke oblike karcinoma pluća nemalih stanica i meduloblastoma (tumor mozga ili leđne moždine). Kod ranih stadija karcinoma dušnika (grkljana) i prostate, stopa izlječenja u osnovi je jednaka kada se liječi radioterapijom ili kirurškim zahvatom. Ponekad se radioterapija kombinira s drugim oblicima liječenja. Određene vrste kemoterapijskih lijekova, kao što je cisplatina, pojačavaju učinkovitost radioterapije i ti se lijekovi mogu davati istovremeno sa zračenjem.
Radioterapija može ublažiti simptome bolesti kada izlječenje nije moguće, kao kod koštanih metastaza multiplog mijeloma i bolnih tumora kod osoba s uznapredovalim karcinomom pluća, jednjaka, glave i vrata i želuca. Radioterapija također može ublažiti simptome uzrokovane širenjem raka u kosti ili mozak privremenim smanjenjem tumora.
Nuspojave zračenja
Zračenje može oštetiti normalna tkiva u blizini tumora. Nuspojave ovise o veličini područja koje prima zračenje, dozi koja se daje i koliko je tumor blizu osjetljivim tkivima. Osjetljiva tkiva su ona u kojima se stanice uobičajeno brzo dijele, poput kože, koštane srži, folikula dlake i sluznice usne šupljine, jednjaka i crijeva. Radioterapija također može oštetiti jajnike ili testise. Liječnici pokušavaju precizno usmjeriti radioterapiju kako bi spriječili pretjerano oštećenje normalnih stanica.
Nuspojave ovise o području koje prima zračenje i mogu uključivati:
-
umor
-
čireve u ustima
-
probleme s kožom (poput crvenila, svrbeža i ljuštenja)
-
bolno gutanje
-
upalu pluća (pneumonitis)
-
upalu jetre (hepatitis)
-
gastrointestinalne tegobe (poput mučnine, gubitka apetita, povraćanja i proljeva)
-
poteškoće s mokrenjem (poput učestalostog mokrenja i peckanja tijekom mokrenja)
-
nizak broj krvnih stanica, što dovodi do anemije (koja uzrokuje umor i slabost), lako nastajanje modrica ili krvarenja i rizik od infekcija
Radioterapija karcinoma glave i vrata često uzrokuje oštećenje nadležeće kože, kao i slinovnica i sluznice usta i grla. Liječnici pokušavaju otkriti i liječiti te simptome što je ranije moguće kako bi se bolesnik osjećao bolje i mogao nastaviti s liječenjem. Na primjer, razni lijekovi mogu smanjiti proljev uzrokovan radioterapijom u području trbuha.
Radioterapija može povećati rizik od razvoja drugih karcinoma godinama nakon liječenja prvotnog tumora. Rizik ovisi o dobi osobe za vrijeme liječenja radioterapijom i dijelu tijela koji je primio zračenje.