Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med.
Prijevod: Tajana Grenko, dr. med.
Donji jednjačni prsten sužava završni dio jednjaka. U većini slučajeva se radi o prirođenom defektu.
Jednjak je šuplja cijev koja spaja grlo (ždrijelo) i želudac. (Vidi također Zapreke jednjaka.)
Prstenovi jednjaka često nastaju kao posljedica upale jednjaka uslijed refluksa kiseline ili tableta zaostalih iznad razine želuca (erozivni ezofagitis).
Promjer donjeg dijela jednjaka normalno iznosi oko 2 centimetara. Međutim, prsten gustog vezivnog tkiva može ga suziti na 1,25 cm ili manje, što se očituje poteškoćama pri gutanju krute hrane. Iako se simptomi mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, obično to ne bude prije 25. godine života. Otežano gutanje (disfagija) je tegoba koja se javlja povremeno, i to češće po konzumaciji mesa ili kruha.
Kako bi se otkrio uzrok poteškoća s gutanjem, pacijent se podvrgava endoskopskom pregledu, gdje se jednjak i njegovi strukturni poremećaji vizualiziraju uz pomoć fleksibilne cijevi s kamerom. Osim endoskopski, jednjačni prsten se može uočiti i prilikom pasaže jednjaka. Pretraga se vrši tako da ispitanik proguta tekući barij, a potom se uzimaju rendgenske slike njegovog prsišta i trbuha. Barijev kontrast ispunjava i ocrtava jednjak te na taj način abnormalnosti postaju vidljive.
Temeljito žvakanje hrane i redovito potpomaganje gutljajima vode uglavnom sprječava simptome. Ezofagealni prsten se može proširiti i ukloniti pomoću endoskopa (fleksibilna cijev s kamerom za vizualizaciju) ili drugog instrumenta s tupim vrhom ("bougie"). U rijetkim slučajevima se odlučuje za proširivanje kirurškim zahvatom.