Dehidracija

Autor: James L. Lewis, III, MD
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: Stjepan Šimić dr. med.

Dehidracija je stanje u kojem tijelo nema dovoljno vode za normalno funkcioniranje.

  • Povraćanje, proljev, obilno znojenje, vrućica, opekline, pojačano mokrenje i nedovoljan unos tekućine mogu uzrokovati dehidraciju.

  • Najčešći su simptomi žeđ, suha usta, smanjeno mokrenje, tamnija mokraća, umor i omaglica.

  • Teška dehidracija može uzrokovati izrazito snižen krvni tlak, smetenost, oštećenje organa, šok i komu.

  • Liječenje uključuje nadoknadu vode i elektrolita, najčešće pijenjem oralne rehidracijske otopine, a pri teškoj dehidraciji intravenskom primjenom tekućine.

(Vidi također O tjelesnoj vodi.)

Dehidracija nastaje kada tijelo izgubi više vode nego što je unese. Može biti posljedica povraćanja, proljeva, obilnog znojenja, vrućice, opeklina, pojačanog mokrenja ili nedovoljnog pijenja.

Diuretici povećavaju izlučivanje mokraće i mogu pridonijeti dehidraciji, osobito u starijih osoba ili osoba koje istodobno imaju povraćanje, proljev ili smanjen unos tekućine.

Određeni poremećaji, primjerice šećerna bolest, dijabetes insipidus i adrenalna insuficijencija, mogu poremetiti ravnotežu vode i povećati rizik od dehidracije.

Starije osobe posebno su osjetljive jer mogu imati slabiji osjećaj žeđi, manju ukupnu količinu vode u tijelu, smanjenu funkciju bubrega, ograničenu pokretljivost ili poteškoće pri samostalnom uzimanju tekućine.

Dehidracija u dojenčadi i djece također je česta jer gubitak tekućine povraćanjem ili proljevom čini veći udio njihove tjelesne mase nego u odraslih.

Simptomi

Simptomi ovise o stupnju dehidracije, brzini kojom se razvila i osnovnom zdravstvenom stanju osobe.

Isprva dehidracija aktivira centar za žeđ u mozgu. Ako unos ne nadoknađuje gubitak, tijelo smanjuje izlučivanje mokraće i znojenje te pokušava očuvati volumen krvi i krvni tlak.

Simptomi blage do umjerene dehidracije mogu uključivati:

  • žeđ

  • suha usta i jezik

  • tamniju i koncentriraniju mokraću

  • smanjeno mokrenje

  • umor i slabost

  • glavobolju

  • omaglicu, osobito pri ustajanju

  • smanjenu elastičnost kože

Pri teškoj dehidraciji mogu se pojaviti:

  • vrlo malo mokraće ili potpuni prestanak mokrenja

  • ubrzan puls i ubrzano disanje

  • izrazito snižen krvni tlak

  • ortostatska hipotenzija i nesvjestica

  • hladna, blijeda ili prošarana koža

  • smetenost, pospanost ili razdražljivost

  • šok

  • oštećenje bubrega, jetre, mozga i drugih organa

  • koma i smrt

Osjećaj žeđi nije uvijek pouzdan, osobito u starijih osoba, male djece, osoba s demencijom i osoba s poremećajem svijesti.

Naglasak na starenje: ravnoteža vode

Dehidracija

Starije osobe posebno su osjetljive na dehidraciju. Česti razlozi uključuju:

  • slabiji osjećaj žeđi

  • demenciju ili druga stanja koja otežavaju brigu o sebi

  • ograničenu pokretljivost, primjerice nakon moždanog udara

  • otežano gutanje

  • nedostupnost vode ili ovisnost o tuđoj pomoći

  • izbjegavanje pijenja zbog inkontinencije ili straha od inkontinencije

  • primjenu diuretika i drugih lijekova

Starije osobe imaju i veći udio masnog tkiva, koje sadržava manje vode od nemasnog tkiva. Zbog toga se ukupna količina vode u tijelu smanjuje s dobi.

Prekomjerna hidracija

Pri prekomjernoj hidraciji tijelo sadržava previše vode. Budući da stariji bubrezi često sporije izlučuju višak vode, starije osobe mogu lakše razviti prekomjernu hidraciju i hiponatrijemiju, osobito ako imaju bolest srca ili bubrega ili uzimaju određene lijekove.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Prema potrebi krvne pretrage i pretrage mokraće

Dehidracija se često može prepoznati na temelju simptoma, podataka o gubitku tekućine i liječničkog pregleda. Liječnik procjenjuje krvni tlak, puls, disanje, stanje svijesti, vlažnost sluznica, količinu mokraće i znakove smanjene cirkulacije.

U osoba s težom bolešću, kroničnim poremećajima ili nejasnom kliničkom slikom mogu se učiniti krvne pretrage i pretrage mokraće. Najčešće se mjere natrij, kalij, glukoza, urea, kreatinin, acidobazna ravnoteža i osmolalnost krvi i mokraće.

Dehidracija ne mora uvijek povisiti koncentraciju natrija. Natrij može biti povišen, normalan ili snižen, ovisno o tome gubi li osoba razmjerno više vode ili više natrija te kakvu tekućinu nadoknađuje.

Ultrazvuk i invazivno praćenje cirkulacije primjenjuju se samo u odabranih teško bolesnih osoba, najčešće u hitnoj službi ili jedinici intenzivnog liječenja.

Prevencija

Dehidraciju je najbolje spriječiti pravodobnim unosom odgovarajuće količine tekućine. Ne postoji jedna količina koja odgovara svima jer potrebe ovise o dobi, tjelesnoj masi, prehrani, tjelesnoj aktivnosti, temperaturi okoliša, trudnoći, dojenju i zdravstvenom stanju.

Većina zdravih osoba može se ravnati prema žeđi i boji mokraće. Svijetložuta mokraća najčešće upućuje na odgovarajuću hidraciju, dok tamnija i oskudnija mokraća može upućivati na potrebu za većim unosom tekućine.

Unos treba povećati:

  • pri radu ili vježbanju na vrućini

  • tijekom dugotrajne ili intenzivne tjelesne aktivnosti

  • pri vrućici

  • pri povraćanju ili proljevu

  • tijekom trudnoće i dojenja

Tijekom kraćeg ili umjerenog vježbanja voda je obično dovoljna. Pri dugotrajnom intenzivnom naporu, obilnom znojenju ili velikom gubitku soli mogu biti korisni napitci s elektrolitima.

Osobe s bolestima srca, bubrega ili jetre te osobe kojima je liječnik ograničio unos tekućine ne smiju samostalno znatno povećavati unos bez stručnog savjeta.

Starijim osobama, djeci i osobama s ograničenom pokretljivošću treba redovito nuditi tekućinu i osigurati da joj mogu lako pristupiti, osobito tijekom vrućina.

Liječenje

  • Nadoknada tekućine i elektrolita

  • Liječenje uzroka

Blaga dehidracija najčešće se liječi pijenjem tekućine. Ako je uzrok znojenje bez velikog gubitka elektrolita, voda i uobičajena prehrana često su dovoljne.

Kada je dehidracija posljedica povraćanja ili proljeva, prednost imaju oralne rehidracijske otopine koje sadržavaju odgovarajući omjer vode, glukoze i elektrolita. Treba ih uzimati često u malim gutljajima.

Sportski napitci, voćni sokovi i gazirana pića nisu odgovarajuća zamjena za standardne oralne rehidracijske otopine pri gastroenteritisu jer mogu sadržavati premalo natrija i previše šećera.

Djeci koja povraćaju tekućina se daje u vrlo malim količinama, primjerice nekoliko mililitara svakih nekoliko minuta, a količina se postupno povećava ako je podnose.

Teška dehidracija, šok, poremećaj svijesti, nemogućnost pijenja ili trajno povraćanje zahtijevaju hitno liječenje. Tada se intravenski daju odgovarajuće otopine, najčešće izotonična otopina natrijeva klorida ili uravnotežena kristaloidna otopina.

Brzina i sastav nadoknade ovise o uzroku, koncentraciji natrija, dobi i bolestima srca, bubrega i jetre. Prebrza korekcija određenih poremećaja natrija može biti opasna.

Istodobno se liječi uzrok dehidracije. Pri mučnini i povraćanju mogu se primijeniti antiemetici, dok se liječenje proljeva prilagođava njegovu uzroku. Lijekovi koji povećavaju gubitak tekućine ponekad se privremeno prilagođavaju prema liječničkoj procjeni.

Najčešća pitanja o dehidraciji

Što je dehidracija?

Dehidracija je stanje u kojem tijelo nema dovoljno vode za normalno funkcioniranje.

Koji su simptomi dehidracije?

Blaga dehidracija najčešće uzrokuje žeđ, suha usta, tamniju mokraću, umor i smanjeno mokrenje. Teška dehidracija može uzrokovati izrazitu slabost, omaglicu, smetenost, snižen krvni tlak, šok i komu.

Može li dehidracija uzrokovati vrućicu?

Dehidracija obično nije uzrok prave vrućice, ali može povisiti tjelesnu temperaturu i pogoršati pregrijavanje. Bolesti koje uzrokuju vrućicu često istodobno povećavaju rizik od dehidracije.

Što uzrokuje dehidraciju?

Dehidraciju uzrokuje gubitak više vode nego što se unese. Česti uzroci su gastroenteritis s povraćanjem i proljevom, obilno znojenje tijekom vrućine, nekontrolirana šećerna bolest, diuretici i nedostupan ili nedovoljan unos vode.

Može li dehidracija uzrokovati proljev?

Dehidracija obično ne uzrokuje proljev. Suprotno tome, proljev je čest uzrok dehidracije.

Kako se liječi dehidracija?

Blaga dehidracija liječi se pijenjem tekućine. Pri povraćanju ili proljevu preporučuje se oralna rehidracijska otopina. Teška dehidracija liječi se intravenskom tekućinom uz nadzor elektrolita i liječenje osnovnog uzroka.

Može li dehidracija uzrokovati infekciju mokraćnog sustava?

Dehidracija sama po sebi ne uzrokuje infekciju mokraćnog sustava, ali koncentrirana mokraća i rijetko mokrenje mogu pogodovati pojavi simptoma i možda povećati rizik u nekih osoba.

Kako liječnici dijagnosticiraju dehidraciju?

Liječnici je često mogu dijagnosticirati na temelju simptoma i pregleda. Prema potrebi mjere elektrolite i bubrežnu funkciju u krvi te koncentraciju mokraće.

Koliko traje oporavak od dehidracije?

Blaga dehidracija može se popraviti tijekom nekoliko sati nakon odgovarajuće nadoknade. Oporavak od teške dehidracije ovisi o uzroku, komplikacijama i općem zdravstvenom stanju te može trajati dulje.

Kako se može spriječiti dehidracija?

Treba piti dovoljno tekućine, povećati unos pri vrućini, vježbanju, vrućici, povraćanju i proljevu te osigurati da djeca, starije osobe i osobe s ograničenom pokretljivošću imaju redovit pristup vodi. Zdrave osobe koje nisu izložene povećanom gubitku tekućine ne moraju se prisiljavati piti velike količine vode bez žeđi.

Politika privatnosti