Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Sarah Bjedov, dr. med.
Poremećaj sa somatskim simptomima i srodni poremećaji su poremećaji duševnog zdravlja koje karakterizira intenzivna usredotočenost na tjelesne (somatske) simptome, koja uzrokuje značajne smetnje i / ili ometa svakodnevno funkcioniranje.
Većinu duševnih poremećaja karakteriziraju duševni simptomi. To jest, ljudi imaju neobične ili uznemirujuće misli, raspoloženja i / ili ponašanja. Međutim, u poremećajima sa somatskim simptomima, duševni čimbenici su izraženi kao tjelesni simptomi - proces koji se naziva somatizacija - a glavna briga osobe su tjelesni (somatski - od Soma, grčke riječi za tijelo) simptomi, kao što su bol, slabost, umor, mučnina ili drugi tjelesni osjećaji. Osoba može ili ne mora imati medicinski poremećaj koji uzrokuje ili doprinosi simptomima. Međutim, kada je prisutan medicinski poremećaj, osoba sa somatskim simptomom ili srodnim poremećajem na njega reagira pretjerano.
Svatko reagira na emocionalnoj razini kada ima tjelesne simptome. Međutim, osobe s poremećajem sa somatskim simptomima imaju izrazito intenzivne misli, osjećaje i ponašanja kao odgovor na njihove simptome. Kako bi se razlikovao poremećaj od normalne reakcije na osjećaj bolesti, reakcije moraju biti dovoljno intenzivne da uzrokuju značajnu uznemirenost kod osobe (a ponekad i kod drugih) i / ili da joj otežavaju funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Različiti odgovori koje ljudi imaju definiraju specifični poremećaj koji imaju, kao u sljedećem:
Budući da osobe s jednim od ovih poremećaja misle da imaju tjelesne simptome, obično odlaze liječniku prije nego stručnjaku za duševno zdravlje.
Poremećaj sa somatskim simptomima ili srodni poremećaji može se pojaviti i kod djece.
Liječenje se razlikuje ovisno o tome koji poremećaj osoba ima, ali obično uključuje psihoterapiju.
Um i tijelo
|
Dugo se raspravlja o tome kako interakcija uma i tijela utječe na zdravlje. Iako ljudi ležerno govore o umu i tijelu kao da su odvojeni, zapravo su toliko međusobno povezani da je teško razdvojiti njihove učinke, kao u sljedećim slučajevima:
-
Društveni i psihički stres može pogoršati mnoge tjelesne poremećaje, uključujući dijabetes, bolest koronarnih arterija i astmu.
-
Stres i drugi mentalni procesi mogu pogoršati ili produžiti tjelesne simptome. Na primjer, ljudi koji su depresivni ili anksiozni mogu više patiti ako se razbole ili ozlijede od ljudi koji su u boljem mentalnom stanju.
-
Stres ponekad može uzrokovati tjelesne simptome čak i kada nije prisutan tjelesni poremećaj. Na primjer, djeca mogu razviti bolove u trbuhu ili mučninu jer su zabrinuti zbog odlaska u školu, ili odrasli mogu imati glavobolju kada su pod emocionalnim stresom.
-
Misli i ideje mogu utjecati na to kako neki poremećaj napreduje. Na primjer, osobe s povišenim krvnim tlakom mogu poreći da ga imaju ili da je to ozbiljno. Poricanje može smanjiti njihovu anksioznost, ali može ih i spriječiti da slijede plan liječenja. Na primjer, možda neće uzimati propisane lijekove, pogoršavajući tako svoj poremećaj.
-
Opći tjelesni poremećaj može utjecati ili dovesti do problema s duševnim zdravljem. Primjerice, osobe koje imaju tjelesni poremećaj koji je opasan po život, rekurentni ili kronični, mogu postati depresivni. Depresija, pak, može pogoršati učinke tjelesnog poremećaja.
-
Tjelesni poremećaj mozga, poput Alzheimerove bolesti, može utjecati na nečiju osobnost i / ili sposobnost jasnog razmišljanja.
Kada su tjelesni simptomi posljedica stresa ili duševnih čimbenika, liječnici mogu imati poteškoća u prepoznavanju uzroka. Različiti dijagnostički testovi mogu biti potrebni kako bi razjasnili situaciju.
|