Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: Morana Šangulin dr. med. i Kristian Dominik Rudež, dr. med.
Alkoholna ketoacidoza je komplikacija konzumiranja alkohola i gladovanja koja uzrokuje višak kiseline u krvi rezultirajući povraćanjem i boli u trbuhu.
(Vidi također Šećerna bolest)
Ljudi koji se opijaju, često uzastopno povraćaju i prestanu jesti. Ako povraćanje i gladovanje traju dan ili više, smanjuju se normalne zalihe šećera (glukoze) u jetri. Snižene zalihe glukoze u kombinaciji s nedostatkom unosa hrane uzrokuju smanjenu koncentraciju glukoze u krvi. Niska koncentracija glukoze u krvi uzrokuje smanjeno lučenje inzulina. Bez inzulina, većina stanica ne može dobiti energiju od glukoze u krvi. Stanicama je još uvijek potrebna energija da bi preživjele pa se prebacuju na rezervni mehanizam za dobivanje energije. Masne se stanice počinju razarati, stvarajući spojeve koji se nazivaju ketoni. Oni pružaju nešto energije stanicama, ali isto tako čine krv previše kiselom (ketoacidoza). Ova ketoacidoza je slična ketoacidozi koja se javlja u šećernoj bolesti, osim što je u ovoj, u usporedbi s dijabetičkom ketoacidozom, koncentracija šećera u krvi niska.
Simptomi
Simptomi alkoholne ketoacidoze uključuju
-
Prekomjernu žeđ
-
Mučninu
-
Povraćanje
-
Bolove u trbuhu
Disanje postaje duboko i brzo jer tijelo pokušava popraviti kiselost organizma. Slični simptomi u alkoholičara mogu biti rezultat akutnog pankreatitisa, trovanja metanolom (drvni alkohol) ili etilen glikolom (antifriz), ili dijabetičke ketoacidoze. Liječnik mora isključiti ove druge uzroke prije dijagnosticiranja alkoholne ketoacidoze.
Dijagnoza
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju karakterističnih simptoma i njihovom povezanošću s alkoholizmom u kombinaciji s nalazima laboratorijskih pretraga u kojima su vidljive povišena koncentracija ketona i kiseline uz normalnu ili sniženu koncentraciju glukoze u krvi.
Liječenje
Za liječenje alkoholne ketoacidoze daje se tiamin (vitamin B1) u venu (intravenski) nakon čega slijedi infuzija fiziološke otopine i glukoze. U fiziološku otopinu dodaju se i drugi vitamini i minerali, poput magnezija.