Dijabetička retinopatija je oštećenje mrežnice (prozirna struktura na stražnjem dijelu oka osjetljiva na svjetlost) kao posljedica dijabetesa.
-
Krvne žile u mrežnici mogu propuštati krv i tekućinu.
-
Mogu se razviti nove krvne žile, koje ponekad dovode do krvarenja, stvaranja ožiljka ili odvajanja mrežnice.
-
Dijagnoza se temelji na pregledu oka nakon što je zjenica proširena kapima za oči.
-
Kontrola šećera u krvi i krvnog tlaka važna je za osobe koje imaju dijabetičku retinopatiju ili su u opasnosti da je razviju.
-
Laserski tretmani i injekcije u oko obično mogu smanjiti propuštanje krvi i tekućine iz krvnih žila te tako spriječiti ili odgoditi daljnje oštećenje.
Šećerna bolest jedan je od vodećih uzroka sljepoće u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim razvijenim zemljama, osobito među odraslim, radno aktivnim osobama. Nakon nekoliko godina dolazi do nekih promjena u mrežnici kod gotovo svih osoba s dijabetesom, bez obzira na to koriste li se insulinskom terapijom. Osobe s dijabetesom koje imaju i visoki krvni tlak imaju puno veći rizik od razvoja dijabetičke retinopatije jer oba stanja imaju tendenciju oštećenja mrežnice. Trudnoća može uzrokovati pogoršanje dijabetičke retinopatije.
Ponavljano izlaganje visokim razinama šećera (glukoze) u krvi čini zidove malih krvnih žila, uključujući i one u mrežnici, slabijim i stoga sklonijima oštećenju. Oštećene krvne žile mrežnice propuštaju krv i tekućinu u mrežnicu.
Opseg retinopatije i gubitka vida uglavnom ovisi o tome:
-
Koliko su razine šećera u krvi kontrolirane
-
Koliko je krvni tlak kontroliran
-
Koliko dugo je osoba imala dijabetes
Općenito, retinopatija se pojavljuje 5 godina nakon što ljudi razviju dijabetes tipa 1. Budući da dijabetes tipa 2 može godinama biti neotkriven, retinopatija može biti prisutna u vrijeme kada ljudi dobiju dijagnozu dijabetesa tipa 2.
Simptomi
Dijabetes melitus može uzrokovati dvije vrste promjena u oku.
Neproliferativna dijabetička retinopatija
Kod neproliferativne dijabetičke retinopatije, male krvne žile u mrežnici propuštaju tekućinu ili krv i mogu razviti mala proširenja. Područja mrežnice koja su zahvaćena curenjem mogu oteći i uzrokovati oštećenje dijelova vidnog polja.
U početku, učinci na vid mogu biti minimalni, ali vid može postupno postati oštećen. Mogu se pojaviti slijepe točke, iako ih osoba možda ne primjećuje i obično se otkrivaju samo ako se provede testiranje. Ako dođe do curenja u blizini makule, središnjeg područja mrežnice, koje sadrži veliku gustoću stanica osjetljivih na svjetlost, središnji vid može biti mutan. Oticanje makule (makularni edem) zbog curenja tekućine iz krvnih žila može na kraju uzrokovati značajan gubitak vida. Međutim, bolesnici mogu imati očuvan vid čak i kod napredne retinopatije.
Proliferativna dijabetička retinopatija
Kod proliferativne dijabetičke retinopatije oštećenje mrežnice potiče rast novih krvnih žila. Nove krvne žile rastu nenormalno, ponekad dovode do krvarenja ili ožiljka. Može uzrokovati opsežne ožiljke i odvajanje mrežnice. Proliferativna dijabetička retinopatija uzrokuje veći gubitak vida od neproliferativne dijabetičke retinopatije. Može dovesti do potpune ili gotovo potpune sljepoće zbog velikog krvarenja u staklovinu (tvar nalik na želatinu koja ispunjava stražnji dio očne jabučice, koja se naziva i staklasto tijelo) ili na tip odvajanja retine koja se naziva trakcijsko odvajanje retine. Rast novih krvnih žila također može dovesti do bolnog tipa glaukoma (neovaskularni glaukom). Makularni edem može uzrokovati značajan gubitak vida.
Simptomi proliferativne dijabetičke retinopatije mogu uključivati zamagljen vid, plutajuće mutnine (crne točke) ili bljeskove u vidnom polju, te nagli, teški, bezbolni gubitak vida.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju neproliferativnu i proliferativnu dijabetičku retinopatiju pregledom mrežnice oftalmoskopom. Fluoresceinskom angiografijom se koriste kako bi odredili mjesto curenja, kao i područja slabog protoka krvi i područja nastanka novih abnormalnih krvnih žila, opseg retinopatije, te kako bi se mogao razviti plan liječenja i pratiti rezultate liječenja. Liječnici fotografiraju mrežnicu u boji tijekom fluoresceinske angiografije.
Optička koherentna tomografija može pomoći u procjeni težine makularnog edema i procijeniti koliko osoba dobro reagira na liječenje.
Prevencija
Najbolji način da se spriječi dijabetička retinopatija je kontrola šećera u krvi i održavanje krvnog tlaka na normalnoj razini. Osobe s dijabetesom trebale bi imati redoviti godišnji pregled očiju kroz zjenicu proširenu kapima za oči, tako da se može otkriti retinopatija i na vrijeme započeti liječenje, ukoliko je potrebno. Trudnice s dijabetesom trebale bi imati preglede oka svakih 3 mjeseca.
Liječenje
Liječenje dijabetičke retinopatije usmjereno je na kontrolu šećera u krvi i krvnog tlaka.
Osobe s makularnim edemom dobivaju injekcije određenih lijekova u oko (npr. Ranibizumab, bevacizumab ili aflibercept, koji se nazivaju anti-VEGF lijekovi). Boesnicima se također mogu dati injektirani implantati kortikosteroida, koji polako oslobađaju konstantne razine kortikosteroida u oko. Implantati koji sadrže kortikosteroid deksametazon korisni su kod onih bolesnika koji imaju perzistentan makularni edem. Implantati koji sadrže kortikosteroid fluokinolon dostupni su u nekim zemljama za osobe koje imaju makularni edem uzrokovan dijabetesom. Liječenje makularnog edema može poboljšati vid.
Ostali tretmani uključuju lasersku fotokoagulaciju, u kojoj je laserska zraka usmjerena u oko na mrežnici kako bi usporila rast abnormalnih novih krvnih žila mrežnice i smanjila propuštanje. Liječenje laserskom fotokoagulacijom može biti potrebno ponavljati. Ako je krvarenje iz oštećenih žila prošireno, može biti potreban kirurški zahvat zvani vitrektomija. U ovom postupku, krv se uklanja iz šupljine u kojoj leži staklasto tijelo. Vid se često poboljšava nakon vitrektomije radi liječenja krvarenja u staklastom tjelu, odvajanja mrežnice ili makularnog edema. Laserski tretman rijetko poboljšava vid, ali obično sprječava daljnje pogoršanje.