Suicidalno ponašanje u djece i adolescenata

Autor: Josephine Elia, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.

Suicidalno ponašanje je ponašanje čiji je cilj nauditi samom sebi i uključuje suicidalne postupke, pokušaje suicida i izvršeno samoubojstvo/suicid. Suicidalne ideje su misli i planovi o samoubojstvu. Pokušaji samoubojstva/suicida su djela samoozljeđivanja koja mogu rezultirati smrću poput vješanja ili utapanja.

  • Stresni događaj može biti okidač za samoubojstvo kod djece koja imaju psihički poremećaj poput depresije.

  • Depresivna ili tjeskobna djeca imaju veći rizik za počinjenje suicida, kao i ona koja se povlače iz društvenih aktivnosti, razgovaraju o temama vezanim za smrt ili iznenada mijenjaju svoje ponašanje.

  • Članovi obitelji i prijatelji trebali bi ozbiljno shvatiti sve prijetnje ili pokušaje samoubojstva.

  • Zdravstveni radnici pokušavaju utvrditi koliko je ozbiljan rizik od samoubojstva.

  • Liječenje može uključivati hospitalizaciju ako je rizik visok, lijekove za liječenje drugih poremećaja mentalnog zdravlja te individualno i obiteljsko savjetovanje.

(Vidi također Suicidalno ponašanje u odraslih.)

Samoubojstvo je rijetko u djece prije puberteta i uglavnom je problem adolescencije, osobito u dobi između 15 i 19 godina, te odrasle dobi. Međutim, predadolescentna djeca mogu također počiniti samoubojstvo i taj se potencijalni problem ne smije predvidjeti.

U Sjedinjenim Američkim Državama, samoubojstvo je drugi ili treći vodeći uzrok smrti adolescenata. To rezultira 2.000 smrtnih slučajeva godišnje. Također je vjerojatno da su smrtni slučajevi koji se pripisuju nesrećama motornih vozila i vatrenog oružja, zapravo samoubojstva.

Mnogo više mladih ljudi pokušava samoubojstvo, nego što ih je zapravo uspjelo. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti pružili su sljedeće informacije o srednjoškolcima u Sjedinjenim Američkim Državama u 2015. godini:

  • 17% srednjoškolaca ozbiljno je razmišljalo o pokušaju samoubojstva u prethodnoj godini.

  • 13% je napravilo plan samoubojstva u prethodnoj godini

  • 8% učenika pokušalo je samoubojstvo jednom ili više puta u prethodnoj godini.

  • 29% lezbijki, gejeva ili biseksualnih (LGB) učenika pokušalo je samoubojstvo barem jednom u prethodnoj godini u usporedbi sa 6% heteroseksualnih učenika srednjih škola.

Pokušaji samoubojstva često podrazumijevaju barem neku ambivalentnost vezanu uz prekidanje života, a mogu biti i vapaj upomoć.

Među adolescentima u Sjedinjenim Američkim Državama, dječaci češće nego djevojčice počine samoubojstvo u odnosu 4 naspram 1. Djevojčice imaju 2 do 3 puta veću šansu za pokušaj samoubojstva.

Jeste li znali...

  • Samoubojstvo je drugi ili treći vodeći uzrok smrti među adolescentima u SAD-u.

Faktori rizika

Suicidalne misli ne dovode uvijek do suicidalnog ponašanja, ali su faktor rizika za suicidalno ponašanje. Više čimbenika obično međudjeluje prije no što suicidalne misli postanu suicidalno ponašanje. Vrlo često u podlozi postoji poremećaj mentalnog zdravlja koji u kombinaciji sa stresnim događajem potakne ponašanje. Stresni događaji uključuju:

  • Smrt voljene osobe

  • Samoubojstvo u školi ili drugoj skupini vršnjaka

  • Gubitak dečka ili djevojke

  • Seljenje iz poznatog okruženja (poput škole ili susjedstva) ili od prijatelja

  • Ponižavanje od strane članova obitelji ili prijatelja

  • Zlostavljanje u školi, osobito lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) učenika

  • Neuspjeh u školi

  • Problemi sa zakonom

Međutim, takvi stresni događaji su prilično uobičajeni među djecom i rijetko dovode do suicidalnog ponašanja, ako nema drugih temeljnih problema.

Najčešći problemi su sljedeći:

  • Depresija: Djeca ili adolescenti s depresijom osjećaju beznađe i bespomoćnost koje ograničava njihovu sposobnost razmatranja alternativnih rješenja neposrednih problema.

  • Zloupotreba alkohola ili droga: Konzumacija alkohola ili droga smanjuje inhibiciju od rizičnog ponašanja i ometa anticipiranje posljedica.

  • Loša kontrola impulsa: Adolescenti, pogotovo oni s poremećajem ponašanja, mogu se nepromišljeno ponašati.

Ostali psihički i fizički poremećaji također mogu povećati rizik od samoubojstva. To uključuje anksiznost, shizofreniju, ozljedu glave i posttraumatski stresni poremećaj.

Djeca i adolescenti koji pokušaju samoubojstvo su ponekad ljuti na članove obitelji ili prijatelje, a zbog nemogućnosti toleriranja ljutnje, okreću svoj bijes na sebe. Mogu pokušavati manipulirati ili kažnjavati druge ljude ("Bit će im žao nakon što umrem”). Teškoća u komunikaciji s roditeljima može doprinijeti riziku od samoubojstva.

Ponekad se suicidalno ponašanje javlja kada dijete oponaša postupke drugih. Primjerice, samoubojstvo o kojem se dosta medijski piše, kao što je slučaj sa slavnom osobom, često je popraćeno drugim samoubojstvima ili pokušajima samoubojstva. Slična stvar se može dogoditi i u školi.

Samoubojstva su češća u obiteljima u kojima postoje poremećaji raspoloženja, osobito ako postoji obiteljska povijest samoubojstava ili drugog nasilnog ponašanja.

Dijagnoza

  • Određivanje rizika od strane roditelja, liječnika, učitelja i prijatelja

Roditelji, liječnici, učitelji i prijatelji mogu identificirati djecu koja bi mogla pokušati počiniti samoubojstvo, osobito onu čije se ponašanje naglo promijenilo. Djeca i adolescenti često se povjeravaju samo svojim vršnjacima te ih je potrebno snažno poticati da ne čuvaju tajne koje bi mogle rezultirati smrću suicidalnog djeteta. Djeca koja otvoreno izražavaju misli o samoubojstvu, poput "Da se barem nikad nisam rodio/la" ili "Želim ići na spavanje i nikad se ne probuditi", su ugrožena kao i ona čiji su znakovi suptilniji i manifestiraju se kao povlačenje iz društva, slabiji uspjeh u školi ili bacanje omiljenih stvari.

Zdravstveni radnici imaju dvije ključne uloge:

  • Procijeniti sigurnost suicidalnog djeteta i potrebu za hospitalizacijom.

  • Liječenje poremećaja koji se nalaze u podlozi poput depresije ili zlouporabe tvari.

Prevencija

Dijete koje ima veći rizik za počinjenje samoubojstva treba direktno pitati o njegovim suicidalnim mislima jer je tako moguće saznati potencijalne uzroke djetetova stanja. Identificiranje problema vodi k rješavanju istog.

Krizne telefonske linije koje nude 24-satnu pomoć ( vidi: Intervencija protiv samoubojstava: Nacionalna telefonska linija za sprečavanje samoubojstva)dostupne su u mnogim zajednicama i omogućuju razgovor s osobom koja može pružiti trenutačno savjetovanje i pomoć u dobivanju daljnje skrbi. Iako je teško dokazati smanjuju li zaista takve usluge broj samoubojstava, one pomažu usmjeriti dijete i obitelj na mjesta za dobivanje adekvatne pomoći.

Postupci koji mogu pomoći u smanjenju suicidalnog rizika su:

  • Učinkovita skrb za mentalne, fizičke i poremećaje zlouporabe tvari

  • Mogućnost lakog pristupa uslugama mentalnog zdravlja

  • Podrška od obitelji i zajednice

  • Učenje načina za mirno rješavanje sukoba

  • Ograničavanje medijskog prostora za sadržaje povezane sa samoubojstvom

  • Kulturna i vjerska uvjerenja koja obeshrabruju samoubojstvo

Programi prevencije samoubojstava mogu biti od pomoći. Najučinkovitiji programi su oni koji nastoje osigurati da dijete ima:

  • Suportivno okruženje

  • Spreman pristup uslugama mentalnog zdravlja

  • Školu ili drugo društveno okruženje koji promiče poštivanje individualnih, rasnih i kulturnih razlika

U Sjedinjenim Američkim Državama Suicide Prevention Resource Center navodi bitne programe, National Suicide Prevention Lifeline (1-800-273-TALK) omogućuje krizne intervencije za ljude koji žele počiniti samoubojstvo.

Identificiranje djece i adolescenata s većim rizikom za počinjenje samoubojstva

Tip

Specifični čimbenici

Čimbenici rizika za počinjenje samoubojstva

Poremećaji koji utječu na mozak

Depresija

Shizofrenija

Alkohol ili zlouporaba droga u adolescenciji

Poremećaj ponašanja

Ozljeda glave

Posttraumatski stresni poremećaj

Obiteljska anamneza

Suicidalno ponašanje u obiteljskoj anamnezi

Majka s poremećajem raspoloženja

Otac koji ima policijski dosje

Nedostatak komunikacije s roditeljima

Okidački događaji

Poteškoće u školi, uključujući discipliniranje ili suspendiranje

Gubitak voljene osobe ( npr. dečko ili djevojka), osobito samoubojstvom

Odvajanje od roditelja

Nedostatak društvenih kontakata, primjerice zbog nezaposlenosti ili ne upisivanja fakulteta

Žrtva zlostavljanja

Vijesti o samoubojstvu u medijima koja mogu dovesti do samoubojstva

Okolnosti

Pristup vatrenom oružju ili lijekovima na recept

Prethodni pokušaj samoubojstva

Prepreke na koje se nailazi prilikom pokušaja pristupa uslugama mentalnog zdravlja i / ili osjećaj da je stigma povezana s traženjem takve pomoći

Upozoravajući znakovi samoubojstva

Psihički i fizički simptomi

Zaokupljenost morbidnim temama

Depresija

Osjećaj beznađa

Nisko samopouzdanje

Dramatične promjene raspoloženja

Promjene apetita

Poremećaji spavanja

Napetost, tjeskoba ili nervoza

Loša kontrola impulsa

Promjene u ponašanju

Loša higijena i zanemarivanje osobnog izgleda (osobito ako je to nagla promjena)

Povlačenje iz društva

Izostajanje iz škole

Lošiji uspjeh u školi

Nasilnije ponašanje nego prije

Davanje omiljenih stvari

Razgovor

Izjave o osjećaju krivnje

Izjave koje sugeriraju kako bi osoba željela da je mrtva poput "Da se barem nikada nisam rodio/la" ili "Želim ići spavati nikad se ne probuditi"

Izravne ili neizravne prijetnje samoubojstvom

Liječenje

  • Ponekad hospitalizacija

  • Mjere opreza za sprječavanje budućih pokušaja

  • Liječenje poremećaja koji doprinose riziku od samoubojstva

  • Upućivanje psihijatru i odlasku na psihoterapiju

Djeci koja navode da se žele ozlijediti ili pokušati samoubojstvo potreban je hitni pregled u bolnici. Svaka vrsta pokušaja samoubojstva mora se ozbiljno shvatiti jer je trećina onih koji izvrše samoubojstvo već pokušala isto barem na nekakav trivijalan način kao što je plitko zarezivanje zapešća ili gutanje nekoliko tableta. Kada roditelji ili skrbnici omalovažavaju ili minimiziraju neuspješan pokušaj samoubojstva, djeca to mogu doživjeti kao izazov pa se rizik od naknadnog samoubojstva povećava.

Nakon uklanjanja neposredne prijetnje životu, liječnik odlučuje treba li dijete hospitalizirati. Odluka ovisi o procjeni hoće li dijete ostati kod kuće i sposobnosti obitelji da pruži podršku i fizičku sigurnost djetetu. Hospitalizacija je najsigurniji način zaštite djeteta i indicirana je ako liječnici sumnjaju da dijete ima ozbiljan duševni poremećaj kao što je depresija.

Ozbiljnost pokušaja samoubojstva može se mjeriti nizom čimbenika, uključujući sljedeće:

  • Je li pokušaj bio pažljivo planiran ili spontan (primjerice, ostavljanje poruke ukazuje na planirani pokušaj)

  • Jesu li poduzeti koraci kako bi se spriječilo otkrivanje

  • Metoda izvršenja samoubojstva (vjerojatnije je da će upotreba pištolja uzrokovati smrt nego tablete)

  • Je li doista došlo do ozljede

  • Djetetovo mentalno stanje bilo kada je pokušano samoubojstvo

Ključno je razlikovati ozbiljne namjere od stvarnih posljedica. Primjerice, adolescenti koji uzimaju neškodljive tablete za koje vjeruju da su smrtonosne, trebaju se smatrati ekstremno rizičnim.

Ako hospitalizacija nije potrebna, obitelj mora iz kuće ukloniti ili sigurno zaključati vatreno oružje, lijekove (uključujući i one bezreceptne) i oštre predmete. Čak i uz ove mjere opreza, prevencija samoubojstva može biti vrlo teška i ne postoje dokazane mjere za njeno uspješno sprječavanje.

Ako dijete ima poremećaj koji doprinosi riziku (poput depresije ili bipolarnog poremećaja), potrebno ga je liječiti. Unatoč tome, liječenje ne može eliminirati rizik od samoubojstva. Unatoč tome što kod određenog broja adolescenata antidepresivi mogu povisiti rizik od suicida (), neliječenje depresije je barem jednako, ako ne i više opasno. Liječnici redovito prate djecu koja uzimaju antidepresive i propisuju ih u količini koja ne bi bile smrtonosna ako bi se uzela odjednom.

Liječnici obično upućuju djecu psihijatru koji propisuje adekvatne lijekove i terapeutu koji provodi psihoterapiju, kao što je kognitivno-bihevioralna terapija. Liječenje je najuspješnije ako je liječnik primarne zdravstvene zaštite i dalje uključen.

Ako dođe do samoubojstva

Članovi obitelji djece ili adolescenata koji su počinili samoubojstvo imaju kompliciranu reakciju na samoubojstvo uključujući tugu, krivnju i depresiju. Mogu se osjećati besmisleno, odvojeno od svakodnevnih aktivnosti i ogorčeno. Teško im je nastaviti sa životom. Savjetovanje im može pomoći shvatiti psihijatrijski kontekst samoubojstva te ih potaknuti na razmišljanje i prepoznavanje teškoća koje je dijete imalo prije samoubojstva. Tada mogu shvatiti da samoubojstvo nije njihova krivnja.

Rizik za samoubojstvo se može povećati ako je osoba unutar škole ili zajednice počinila isto. Resursi (kao što su a toolkit for schools) dostupni su za pomoć školama i zajednicama nakon samoubojstva. Službenici škola i zajednice mogu dogovoriti sa psihijatrom da im neko vrijeme bude dostupan za pružanje informacija i savjetovanja.

Više informacija

  • Suicide and Depression Awareness for Students

  • Metanoia

Politika privatnosti