Velike boginje su vrlo zarazna i smrtonosna bolest uzrokovana virusom variole. Bolest se sada smatra eliminiranom.
-
Od 1977. nije bilo zabilježenih slučajeva velikih boginja.
-
Ljudi se mogu inficirati inhalacijom aerosola zaražene osobe.
-
Bolest je karakterizirana temperaturom, glavoboljom, bolovima u leđima, osipom, a ponekad i vrlo intenzivnim bolovima u trbuhu te izraženom općom slabošću.
-
Dijagnoza je potvrđena kada se virus identificira u uzorku uzetom iz kožne promjene.
-
Cijepljenje unutar prvih nekoliko dana nakon izloženosti može spriječiti bolest ili ublažiti klinički tijek.
-
Liječenje uključuje rehidraciju, ublažavanje simptoma, mjere za održavanje krvnog tlaka i potporu pri disanju.
(Vidi također Pregled virusnih infekcija.)
Virus velikih boginja može postojati samo kod ljudi, ali ne i kod životinja.
Postoje dva glavna oblika:
Tijekom povijesti su od velikih boginja urli milijuni ljudi. Prije više od 200 godina razvijeno je cjepivo protiv velikih boginja (prvo cjepivo ikada). Cjepivo se pokazalo vrlo učinkovitim i primjenjivalo se kod ljudi diljem svijeta. Posljednji slučaj velikih boginja zabilježen je 1977. godine. Godine 1980. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je bolest eliminiranom i preporučila zaustavljanje cijepljenja.
Uzorci virusa čuvaju se u dva laboratorija visoke sigurnosti, jedan u SAD-u, a drugi u Rusiji.
Budući da se zaštitni učinci cjepiva postupno smanjuju, vjeruje se da su gotovo svi ljudi - čak i oni prethodno cijepljeni - osjetljivi na velike boginje u različitim stupnjevima. Nedostatak zaštite uzrokuje bojazan zato što su uzorci virusa pohranjeni, a neki se brinu terorističkih skupina koje mogu doći do virusa i pustiti ga u populaciju. Epidemija koja bi potom nastala bila bi razorna.
Virus velikih boginja širi se direktno od osobe do osobe ili udisanjem kontaminiranog zraka. Također, može se prenijeti kontaktom s odjećom ili posteljinom koju koristi zaražena osoba. Infekciju velikim boginjama najčešće akviriraju pojedinci koji su u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom. Rijetko, velike boginje se mogu širiti zrakom u zatvorenom okruženju, poput zgrade u kojoj netko boluje od velikih boginja. Velika epidemija u školi ili na radnom mjestu bila bi neuobičajena.
Virus u pravilu preživljava u okolišu više od dva dana, a ukoliko su temperatura i vlaga visoke nešto kraće.
Simptomi
Variola major
Simptomi teškog oblika obično počinju 7 do 17 dana nakon infekcije. Zaražene osobe razvijaju visoku temperaturu, glavobolju, bolove u leđima i osjećaju se izuzetno bolesno i iscrpljeno. Mogu imati intenzivne bolove u trbuhu i postati delirantni.
Nakon 2 ili 3 dana, pojavljuje se osip karakteriziran ravnim, crvenim mrljama u ustima i na licu. Ubrzo nakon toga, osip se širi na trup i noge, a zatim na ruke i stopala. Osobe su zarazne nakon pojave osipa, a najzaraznijima se smatraju 7 do 10 dana od pojave osipa. Nakon jednog ili dva dana, kožne promjene se pretvaraju u mjehuriće koji se potom pune gnojem formirajući pustule. Nakon osam ili devet dana, pustule postaju kruste.
Infekcija se može proširiti i na pluća, mozak i/ili kosti.
Otprilike 30% osoba koje imaju velike boginje umiru, najčešće u drugom tjednu bolesti. Nekima od preživjeih na koži zaostaju veliki, mutilirajući ožiljci.
U nekoliko osoba s teškim oblikom bolesti, početni se simptomi razvijaju brže i intenzivniji su. Rijedak oblik velikih boginja, tzv. hemoragijske boginje, uzrokuju krvarenje. Nakon nekoliko dana dolazi do krvarenja u kožu, sluznice i gastrointestinalni trakt. Gotovo svi ljudi s hemoragičnim boginjama umiru u roku pet ili šest dana.
Variola minor
Simptomi su slični kao i kod velikih boginja, ali je klinička slika blaža. Osip je manje opsežan, a manje od 1% ljudi umire.
Dijagnoza
Liječnik sumnja na velike boginje ukoliko bolesnik ima karakteristične kožne promjene - naročito ukoliko je u tijeku epidemija velikih boginja.
Dijagnoza velikih boginja može se potvrditi identificiranjem virusa velikih boginja u uzorku koji se uzima iz mjehurića ili pustula i testira se na genetski materijal (DNA) virusa velikih boginja.
Uzorak se također može pregledati pod mikroskopom ili poslati u laboratorij kako bi se virus uzgojio (kultivirao) i analizirao.
Prevencija
Prevencija je najbolji način obrane od velikih boginja. Prevencija uključuje
Cjepivo protiv velikih boginja nije sačinjeno od virusa velikih boginja. Umjesto toga, cjepivo sadrži živi virus vakcinije koji je sličan virusu koji uzrokuje velike boginje i majmunske boginje. Cijepljenje virusom vakcinije uzrokuje blagu infekciju i pruža zaštitu protiv velikih boginja.
Cijepljenje je najučinkovitije ukoliko se primijeni prije izlaganja virusu. Međutim, čak i nakon izlaganja, cijepljenje može pomoći u sprječavanju bolesti ili ublažavanju kliničke slike. Cijepljenje može biti učinkovito i do 4 dana nakon izlaganja, ali je najučinkovitije ako se što ranije primjeni.
Ukoliko je cijepljenje uspješno, za otprilike 7 dana se na ubodnom mjestu razvija se mjehurić. Ukoliko se mjehurić ne pojavi, osoba se mora ponovno cijepiti. Koža oko mjehurića može postati crvena. Česte nuspojave su povišena temperatura i bolovi u mišićima te općenito opća slabost tjeda dana nakon cijepljenja.
Za neke bolesnike je cijepljenje opasno, naročito za one s oslabljenim imunološkim sustavom (poput bolesnika s AIDSom i onih koji uzimaju imunosupresivnu terapiju). Rijetko, čak i zdravi ljudi imaju nuspojave tijekom cijepljenja protiv velikih boginja. Nuspojave su rjeđe među prethodno cijepljenim osobama nego među onima koji nikada nisu primili cjepivo:
-
Otprilike 1 na svakih 10.000 prethodno necijepljenih zdravih ljudi ima ozbiljne komplikacije, a 1 od milijun umire.
-
Jedan od 4 milijuna prethodno cijepljenih zdravih ljudi umire od cjepiva.
Noviji lijekovi, kao što su imunoglobulin vakcinije i antivirusni lijek, cidofovir, mogu pomoći u liječenju nuspojava i smanjiti smrtnost. Zbog nuspojava, cijepljenje se preporuča samo osobama s visokim rizikom izloženosti, uglavnom određenom vojnom osoblju i laboratorijskim tehničarima te zdravstvenim radnicima koji apliciraju ili rukuju cjepivom i srodnim materijalima.
Osobe sa simptomima koji upućuju na velike boginje moraju biti izolirane kako bi se spriječilo daljnje širenje infekcije. Kontakti oboljelih ne moraju biti izolirani jer nisu zarazni dok se ne razbole odnosno dok ne dobiju osip. Međutim, potrebno je pomno promatrati kontakte i izolirati ih pri prvom znaku pojave infekcije.
Liječenje
Liječenje velikih boginja je simptomatsko. Uključuje rehidraciju, olakšanje simptoma, terapiju kisikom, itd.
Učinkovitost antivirusnih lijekova je nepoznata kad su u pitanju velike boginje jer mnogi od njih nisu postojali kad je bolest bila široko rasprostranjena. Međutim, ukoliko se velike boginje vrate, smatra se da bi cidofovir i nekoliko eksperimentalnih lijekova mogli biti učinkoviti.
Više informacija