Troškovi zdravstvene skrbi u SAD-u nerazmjerno su visoki iz više razloga. (Vidi također Pregled financiranja zdravstva.)
-
Mnogi čimbenici, osobito korištenje skupih, novih dijagnostičkih testova i tretmana, doprinose visokoj cijeni zdravstvene zaštite.
-
Korištenje ovih novih testova i tretmana ne mora nužno rezultirati boljim zdravljem.
-
U Sjedinjenim Američkim Državama administrativni troškovi, koji se uglavnom odnose na privatno osiguranje, čine 20 do više od 30% troškova zdravstvene zaštite.
-
Smanjenje liječničke naknade vjerojatno neće znatno smanjiti troškove zdravstvene skrbi.
-
Starenje SAD-a populacija vjerojatno nije uvelike pridonijela povećanju troškova zdravstvene skrbi, ali se to može desiti kako će "baby boomer" generacija stariti (rođeni između 1946. i 1964. godine)
Korištenje novih i skupih dijagnostičkih testova i tretmana
Korištenje skupih testova i tretmana može pridonijeti povećanju troškova zdravstvene zaštite više nego bilo koji drugi čimbenik. Korištenje može biti prikladno ili neprikladno, ali u oba slučaja troškovi se povećavaju.
Primjer prikladnog, ali skupog liječenja je upotreba lijekova za otapanje ugrušaka (trombolitički ili fibrinolitički) ili postupaka čišćenja arterija (kao što je angioplastika) za liječenje srčanog udara. Ovi tretmani su vrlo učinkoviti i spašavaju živote. No postoji mnogo novih i skupih tretmana koji su nedjelotvorni, nešto malo bolji ili se neprimjereno koriste u ljudi koji vjerojatno neće imati koristi. Na primjer, kosti (kralješci) u donjem dijelu leđa su ponekada spojeni kako bi se liječila kronična bol u donjem dijelu leđa. Mnogi stručnjaci smatraju da je ovaj tretman neučinkovit i/ili uvelike pretjeran.
Koliko često se koriste ovi skupi tretmani uvelike variraju od regije do regije, a ponekad i od liječnika do liječnika. Za neke poremećaje (kao što je koronarna arterijska bolest), rezultati liječenja na zdravlje nisu bolji u regijama gdje se neki skupi tretmani koriste često nego u regijama gdje se koriste rjeđe.
Povećani troškovi dobara i usluga u zdravstvu
Povećali su se troškovi lijekova. Jedan od razloga je povećanje troškova razvoja novog lijeka, često oko milijardu dolara. Budući da razvoj lijekova toliko košta, farmaceutske tvrtke nisu motivirane za razvoj lijekova koji su manje profitabilni, kao što su cjepiva, lijekovi koji se koriste za liječenje rijetkih poremećaja, pa čak i antibiotici. Takvo oklijevanje može negativno utjecati na javno zdravlje, npr. ograničavanjem broja dostupnih lijekova i cjepiva za sprečavanje i liječenje ozbiljnih infekcija.
Tržište novih lijekova, uređaja i postupaka
Kada potrošači čuju o novom (i skupom) tretmanu na televiziji ili online, možda će htjeli liječenje tim tretmanom i zahtijevati od svog liječnika da ga koristi. Kao rezultat toga skupi i novi tretmani mogu se prekomjerno i neprimjereno koristiti. Neki od njih nisu učinkovitiji od starijih, jeftinijih.
Pretjerana upotreba specijalista
Specijalisti sve više pružaju svoje usluge dijelom zato što se smanjuje broj liječnika primarne zdravstvene zaštite, a dijelom zato što sve više ljudi želi specijalistički pregled.
Specijalistička skrb je često skuplja od primarne zaštite. Specijalist naplaćuju više i mogu napraviti više testova od liječnika primarne zdravstvene zaštite. Također, ljudi koji imaju više od jednog poremećaja mogu zahtijevati više specijalističkih pregleda i tretmana (koji imaju uži fokus), a ponekada jedan liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (koji ima širi fokus) može to učiniti.
Visoki administrativni troškovi
Procjenjuje se da je postotak novca potrošen na administraciju u zdravstvenoj skrbi 20 do više od 30%. Većina tih troškova dolazi od privatnih osiguravajućih društava, međutim Zakon o pristupačnoj skrbi sada ograničava iznos koji privatno osiguranje može potrošiti na administrativne troškove. Tvrtke koje pružaju privatno osiguranje troše novac na marketing i procjenu kandidata kako bi identificirali one s postojećim poremećajima ili potencijalom za razvoj poremećaja. Ti procesi ne poboljšavaju zdravstvenu skrb. Isto tako, ispunjavanje mnogih zahtjeva privatnih osiguravatelja postaje komplicirano i zahtjeva mnogo vremena što dovodi do porasta administrativnih troškova pružatelja zdravstvene zaštite (npr. podnošenje zahtjeva i obrada).
Naknade za liječnika
Liječnici u Sjedinjenim Državama plaćeni su više nego mnogi drugi stručnjaci u zemlji i više od liječnika u mnogim drugim zemljama. Jedan od razloga je to što liječnici u drugim zemljama obično troše daleko manje na medicinsko obrazovanje i osiguranje od nesavjesnog liječenja, nego u SAD-u, a troškovi vođenja ureda u drugim zemljama su niži.
Liječničke naknade čine oko 20% ukupnih troškova zdravstvene zaštite. Budući da liječničke naknade čine samo oko 20% ukupnih troškova zdravstvene zaštite, čak i značajno smanjenje tih naknada imalo bi samo skroman učinak na ukupne troškove.
Troškovi nesavjesnog liječenja
Ti troškovi uključuju
-
Osiguranje od nesavjesnog liječenja
-
Testove i postupke koji se poduzimaju kako bi se zaštitilo od tužbe zbog nesavjesnog liječenja, a ne radi zdravlja osobe (naziva se defanzivna medicina)
Liječnici, drugi pružatelji zdravstvenih usluga, zdravstvene ustanove, proizvođači lijekova i uređaja plaćaju premije osiguranja od nesavjesnog liječenja. Ove premije pokrivaju nagodbe, direktne i indirektne troškove te profit od osiguravajućih kuća.. U konačnici se ti se troškovi barem djelomično prenose na vladu i/ili potrošače.
Ti troškovi i prijetnje sudskim sporovima mogu biti opterećujući za pojedine liječnike (osobito u određenim visokorizičnim specijalnostima i geografskim područjima). Iznos novca koji se troši na premije (naknade koje se plaćaju osiguravajućim društvima za zaštitu od nesavjesnog liječenja) svake godine iznosi manje od 0,3% ukupnih troškova zdravstvene zaštite. Iznos novca koji se troši u nagodbama za nesavjesno liječenje predstavlja još manji postotak troškova zdravstvene zaštite. Stoga, čak i veće smanjenje nagodbi u slučaju nesavjesnog liječenja ne bi značajno smanjilo ukupne troškove zdravstvene zaštite, iako bi to uvelike koristilo nekim liječnicima.
Defanzivna medicina
Defanzivna medicina odnosi se na testove ili tretmane koji se poduzimaju kako bi se liječnici i drugi pružatelji zdravstvene zaštite zaštitili od tužbe zbog nesavjesnog liječenja. Ovi testovi i tretmani ne moraju biti medicinski opravdani na temelju trenutne situacije. Npr. liječnik može hospitalizirati osobu iako bi se osoba mogla učinkovito liječiti ambulantno.
Teško je izračunati koliko defanzivna medicina zapravo košta. Nekoliko dobro osmišljenih studija troškova je učinjeno, no procjene iz ovih studija se uvelike razlikuju. Troškove je teško odrediti djelomično zato što je defanzivna medicina subjektivno definirana. Temelji se na liječnikovoj procjeni je li potrebna neka obrada ili liječenje. Liječničke odluke mogu značajno i legitimno varirati od situacije do situacije. Samo relativno malo situacija ima jasne i specifične smjernice za testiranje.
Čak i kada se utvrdi defanzivno testiranje, komplicirano je odrediti koliko bi se novca moglo uštedjeti. Smanjenje količine obrambenog testiranja uključuje usporedbu stvarnih troškova skrbi s dodatnim testom ili bez testa i tretmana. Ti se troškovi razlikuju u tome koliko se ljudima naplaćuju i koliko im se novca vrati.
Također je nejasno koliko se zakonima koji ograničavaju naknade osobama koje tuže za pogrešno liječenje smanjuju troškovi zdravstvene skrbi.
Starenje stanovništva
Iako se često navodi kao važan čimbenik (oko jedne trećine ukupnih troškova zdravstvene skrbi dolazi u posljednjoj godini života), starije stanovništvo vjerojatno nije odgovorno za nedavna povećanja troškova jer mnogi od baby boomer generacije još nisu dosegli starost. Također, učinkovitija zdravstvena skrb nastoji odgoditi ozbiljne bolesti kod starijih osoba. Međutim, troškovi mogu porasti kako baby boomer generacijna stari. Predviđa se da će se udio stanovništva starijih od 65 godina povećati s oko 15% u 2016. na gotovo 20% nakon 2030. godine.