Plućna stenoza je sužavanje plućnog zaliska (koji se ponekad naziva pulmonalnim zaliskom), koji se otvara kako bi se omogućio protok krvi iz desne klijetke u pluća.
-
Zalistak srca između desne klijetke i plućne arterije je sužen.
-
Kod većine djece jedini simptom je šum srca, ali ako je suženje značajno, dojenče može imati plavičastu boja kože (cijanoza) i znakove zatajenja desnog srca (kao što su zamor i uvećanje jetre).
-
Na dijagnozu se posumnja prilikom detekcije šuma srca koji se čuje stetoskopom i potvrđuje se ehokardiografijom.
-
Ponekad je potrebna balonska valvuloplastika za otvaranje zaliska ili operacija rekonstrukcije zaliska.
(Vidi Pregled srčanih grešaka. Za ovaj poremećaj u odraslih vidi Pulmonalna stenoza.)
Kod većine djece sa stenozom plućne valvule, ona je blago do umjereno sužena, što uzrokuje porast tlaka u desnom dijelu srca kako bi uspješno izbacio krv u plućnu arteriju. Jako sužavanje povećava tlak u desnoj klijetki i može ograničiti količinu krvi koja dostiže u pluća. Kada tlak u desnoj klijetki postane izuzetno visok, trikuspidna valvula može jako puštati deoksigeniranu krv u desni atrij i onda kroz otvor otvor u zidu atrija [atrijski septalni defekt]) uzrokovati desno-lijevi pretok. U desno-lijevom pretoku, krv siromašna kisikom s desne strane srca miješa se s krvlju bogatom kisikom koja se pumpa s lijeve strane srca u ostatak tijela. Što je više krvi siromašne kisikom (koja je plava), koja teče u tijelo, pojavljuje se izraženija cijanoza.
Simptomi
Većina djece sa stenozom plućne valvule nema simptoma. Teška stenoza može uzrokovati plavkastu boju kože (cijanozu), osobito usana, jezika, kože i noktiju. Novorođenčad i dojenčad su češće cijanotična od starije djece. Starija djeca s teškom pulmonalnom stenozom češće imaju zamor i imati kratkoću daha. (vidi Zatajenje srca: Problemi s pumpanjem i punjenjem).
Dijagnoza
Liječnici često posumnjaju na plućnu stenozu ako čuju određenu vrstu šuma srca. Šum srca je zvuk koji nastaje zbog turbulentnog protoka krvi kroz sužene ili propusne srčane zaliske ili kroz abnormalne strukture srca.
Ehokardiografija (ultrazvuk srca) potvrđuje dijagnozu.
Elektrokardiografija (EKG) i rendgen prsišta obično se rade prlikom dijagnosticiranja ovog stanja. Rezultati su obično uredni, ali ponekad EKG pokazuje znakove zadebljanja desne strane srca.
Liječenje
-
Lijekovi, kao što je prostaglandin, kako bi ductus arteriosus ostao otvoren
-
Balonska valvuloplastika ili operativna korekcija
Liječenje ovisi o težini simptoma dojenčeta.
Teški oblik bolesti koji uzrokuje cijanozu u novorođenčadi liječi se davanjem prostaglandina u venu (intravenski). Prostaglandin održava ductus arteriosus otvorenim, šaljući dodatno krv u pluća kako bi povećao razinu kisika u krvi dojenčeta. Ovaj lijek se obično daje sve dok se zalistak ne može popraviti balonskom valvuloplastikom ili kirurškim zahvatom. Za balonsku valvuloplastiku, tanka cjevčica (kateter) s balonom na svom vrhu prolazi kroz krvnu ruku ili nogu u suženi zalistak. Balon se zatim napuše i koristi se za proširenje suženog otvora valvule.
Liječnici se obično odlučuju za balonsku valvuloplastiku u dojenčadi koja nemaju cijanozu ili ako je zalistak umjereno ili ozbiljno sužen
Ako je zalistak vrlo malen ili izrazito zadebljan, balonska valvuloplastika možda neće biti dovoljna za korekciju. Zatim se pokuša kirurškom korekcjiom otvoriti ili rekonstruirati plućni zalistak.
Djeca ne moraju uzimati antibiotike prije posjete stomatologu i operacija.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
-
American Heart Association: Common Heart Defects: pruža pregled uobičajenih urođenih mana srca za roditelje i skrbnike
-
American Heart Association: Infective Endocarditis: pruža pregled infektivnog endokarditisa, uključujući sažetak uporabe antibiotika, za roditelje i skrbnike