-
Neka otrovanja olovom nastaju unošenjem olovnih boja, jelom ili pićem iz nepropisno ispečenog keramičkog posuđa.
-
Vrlo visoke razine olova u krvi mogu uzrokovati promjene osobnosti, glavobolje, gubitak osjeta, slabost, metalni okus u ustima, nekoordinirano hodanje, probavne probleme i anemiju.
-
Dijagnoza se temelji na simptomima i krvnim pretragama.
-
Ispitivanje kućne vode, keramike i boje na olovo može pomoći u prepoznavanju potencijalnih izvora otrovanja olovom.
-
Liječenje se sastoji od prestanka izlaganja olovu i uklanjanja nakupljenog olova iz tijela.
(Vidi također Pregled otrovanja.)
Otrovanje olovom je sada daleko rijeđe nego ranije jer je boja, koja sadrži pigment olova, zabranjena (1978. u Sjedinjenim Državama), a olovo je uklonjeno iz automobilskog benzina (1986. u Sjedinjenim Američkim Državama i do 2011. u svim zemljama osim u 6 zemalja u razvoju). Međutim, otrovanje olovom je još uvijek veliki javni zdravstveni problem u gradovima na istočnoj obali Sjedinjenih Država, kao i u drugim izoliranim gradovima, osobito u Flintu, Michigan.
Olovna boja
Otrovanje olovom obično je uzrokovano izravnim gutanjem (jedenjem) olova. Obično se događa u
Tijekom remodeliranja kuće, bolesnici mogu biti izloženi značajnim količinama olova u česticama u prašini koja nastaje nakon grebanja ili brušenja tijekom pripreme površina za ponovno bojanje. Mala djeca mogu unijeti puno komadića boje, osobito tijekom preuređivanja kuće te mogu razviti simptome otrovanja olovom. Olovne cijevi, koje se koriste u cjevovodima i spremnicima vose, mogu ispuštati olovo koje može dospijeti u vodovod i pitku vodu koju bolesnici piju.
Postoje i drugi izvori otrovanja olovom:
-
Neke keramičke glazure sadrže olovo. Keramičko posuđe, kao što su vrčevi, čaše i tanjuri izrađeni pomoću tih glazura (uobičajeno izvan SAD-a), može ispuštati olovo, osobito kada je u kontaktu s kiselim namirnicama (kao što su voće, slatka gazirana pića, rajčica, vino i jabukovača).
-
Mogući izvori su rakije i viskiji domaće proizvodnje te pripravci narodne medicine koji sadrže olovo.
-
Ponekad, olovni predmeti mogu se naći u želucu ili ostalim tkivima (kao što su meci ili utezi za zavjese ili za ribolov). Meci koji se nalaze u mekim tkivima mogu povećati razinu olova u krvi, ali taj proces traje godinama.
-
Profesionalna izloženost može se dogoditi pri proizvodnji i recikliranju baterija, bronce, izrade mjedi, izrade stakla, rezanja cijevi, lemljenja i zavarivanja, taljenja ili rada s keramikom ili pigmentima.
-
Određeni etnički kozmetički proizvodi, uvezeni biljni proizvodi i ljekovito bilje sadrže olovo te su izazvali otrovanja olovom u imigrantskim zajednicama.
-
Pare benzina koji sadrži olovo (u zemljama u kojima je još uvijek na raspolaganju), koje se udišu zbog omamljujućih učinaka na mozak, mogu uzrokovati otrovanje olovom.
Olovo utječe na mnoge dijelove tijela, uključujući mozak, živce, bubrege, jetru, krv, probavni trakt i spolne organe. Djeca su posebno osjetljiva jer olovo najviše oštećuje živčani sustav koji se još razvija.
Ako je razina olova u krvi visoka nekoliko dana, obično se javljaju simptomi iznenadnog oštećenja mozga (encefalopatija). Niže razine olova u krvi, održavane duže vrijeme, ponekad uzrokuju dugoročne intelektualne poteškoće.
Simptomi
Mnogi bolesniki s blagim otrovanjem olovom nemaju simptoma. Simptomi se obično razvijaju tijekom nekoliko tjedana ili duže. Ponekad se simptomi pojavljuju periodično.
Tipični simptomi otrovanja olovom uključuju promjene osobnosti, glavobolje, gubitak osjeta, slabost, metalni okus u ustima, nekoordinirano hodanje, slab apetit, povraćanje, zatvor, bol u trbuhu, bolove u kostima ili zglobovima, visoki krvni tlak i anemiju. Oštećenje bubrega se često razvija bez simptoma.
-
Mlađa djeca koja su bila izložena olovu mogu postati nervozna, a njihova pozornost i aktivnost može se smanjiti tijekom nekoliko tjedana. Encefalopatija tada može početi iznenada i pogoršati se tijekom sljedećih nekoliko dana, što rezultira upornim, snažnim povraćanjem; slabom koordinacijom i poteškoćama u hodu; zbunjenošću; pospanošću; i, konačno, napadajima i komom. Kronično otrovanje olovom kod djece može uzrokovati intelektualne poteškoće, epilepsiju, agresivno ponašanje, razvojnu regresiju, kronične bolove u trbuhu i anemiju.
-
Odrasli bolesnici koji su izloženi olovu na poslu tipično razvijaju simptome (kao što su promjene osobnosti, glavobolje, bolovi u trbuhu i oštećenja živaca, s utrnulošću i gubitkom osjeta u nogama i stopalima) tijekom nekoliko tjedana ili duže. Također, mogu razviti gubitak seksualnog nagona, neplodnost i, kod muškaraca, erektilnu disfunkciju (impotencija). Encefalopatija se rijetko razvija u odraslih.
-
Djeca i odrasi mogu razviti anemiju.
-
Djeca i odrasli koji udišu pare benzina koji sadrži olovo mogu razviti simptome psihoze uz tipične simptome otrovanja olovom.
Neki se simptomi mogu umanjiti ako se izlaganje olovu zaustavi, a ukoliko dođe do ponovnog izlaganja, simptomi se vrate i perzistiraju koliko traje izlaganje olovu.
Dijagnoza
Dijagnoza otrovanja olovom temelji se na simptomima i krvnih pretragama. Odrasle osobe čiji poslovi uključuju rukovanje olovom zahtijevaju česte pretrage krvi. Djeca koja žive u starijim kućama, gdje je na zidovima uobičajeno guljenje boje na bazi olova, također trebaju pretrage krvi na olovo. Kod djece, redngenske snimke kostiju i trbuha često pokazuju znakove otrovanja olovom.
Prevencija
Komercijalno dostupne setove za testiranja treba koristiti za ispitivanje boje na zidovima u kućama, (osim u kućama izgrađenim nakon 1978.), keramike izrađene izvan Sjedinjenih Država i zaliha vode na prisutnost olova. Mjere koje smanjuju rizik od otrovanja u kućanstvu uključuju redovito čišćenje, kao što je
-
Pranje ruku
-
Pranje dječjih igračaka i duda
-
Čišćenje površina u kućanstvu
-
Svakodnevno ispiranje oštećenih prozora vlažnom krpom
Oštećenu boju s olovom treba popraviti. Veći projekti obnove za uklanjanje boje s olovom mogu uzrokovati pojavu velikih količina olova u kuću i to treba obaviti profesionalac. Komercijalno dostupni filteri slavine mogu ukloniti većinu olova iz pitke vode.
Odrasli izloženi olovnoj prašini na poslu bi trebali
-
Koristiti odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu
-
Promijeniti odjeću i obuću prije odlaska kući
-
Otuširati se prije spavanja
Liječenje
Liječenje se sastoji od zaustavljanja izlaganja olovu i uklanjanja nakupljenog olova iz tijela. Ako rendgenska snimka trbuha prikaže olovo, otopina polietilen glikola daje se na usta ili kroz cijev za ispiranje sadržaja želuca i crijeva (proces koji se zove ispiranje crijeva).
Liječnici uklanjaju olovo iz tijela davanjem lijekova koji se vežu s olovom (kelacijska terapija), omogućujući izlučivanje urinom. Svi lijekovi koji uklanjaju olovo djeluju polako i mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave.
Sukcimer je jedan od lijekova koji se koriste u kelacijskoj terapiji. Bolesnicima s blagim otrovanjem olovom daje se sukcimer na usta. Bolesnici s teškim otrovanjem olovom liječe se u bolnici injekcijama kelatnih lijekova, kao što su dimerkaprol, sukcimer i edetat kalcijev dinatrij (EDTA). Budući da kelacijski lijekovi također mogu ukloniti korisne minerale, kao što su cink, bakar i željezo, iz tijela, bolesnicima se daju i suplementi tih minerala.
Čak i nakon liječenja, mnoga djeca s encefalopatijom razviju određeni stupanj trajnog oštećenja mozga. Oštećenje bubrega je također ponekad trajno.
Više informacija