Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.
Disanje se obično odvija automatski, a podsvjesno ga kontrolira centar za disanje u dnu (bazi) mozga. Disanje ne prestaje ni za vrijeme spavanja, a obično čak niti kada je osoba bez svijesti. Ljudi također mogu kontrolirati svoje disanje kada to žele, primjerice prilikom govora, pjevanja ili kada namjerno (voljno) zaustave disanje. Osjetilni (senzorni) organi u mozgu, aorti i karotidnim arterijama nadziru krv i registriraju razinu kisika i ugljičnog dioksida. Normalno, povećana koncentracija ugljičnog dioksida je najjači poticaj za dublje i brže (veća frekvencija) disanje. Nasuprot tome, kada je koncentracija ugljičnog dioksida u krvi niska, mozak smanjuje frekvenciju (brzinu ili učestalost) i dubinu disanja. Tijekom disanja u mirovanju, prosječna odrasla osoba udahne i izdahne oko 15 puta u minuti.
(Vidi također Pregled dišnog sustava.)
Dišni (respiratorni) mišići
Pluća nemaju vlastite skeletne mišiće. Rad prilikom disanja obavljaju ošit, mišići između rebara (međurebarni ili interkostalni mišići), mišići u vratu i trbušni mišići.
Ošit, mišić u obliku kupole koji odvaja prsnu šupljinu od trbuha, najvažniji je mišić koji se koristi za udisanje (što se naziva inhalacija ili inspirij). Ošit (dijafragma) je pričvršćen za bazu prsne kosti, donje dijelove prsnog koša i kralježnicu. Kako se ošit steže (kontrahira), povećava se duljina i promjer prsne šupljine i tako proširuju pluća. Međurebrani mišići pomažu u pomicanju prsnog koša i tako sudjeluju u disanju.
Proces izdisanja (nazvan izdah ili ekspirij) obično je pasivan kada osoba nije pod fizičkim opterećenjem. Elastičnost pluća i stijenke prsnog koša, koja se tijekom udisanja aktivno istežu, uzrokuje povratak u svoj prvobitni oblik u mirovanju i izbacivanje zraka iz pluća kada se inspiratorni mišići opuste. Stoga, kada je osoba u mirovanju, nije potreban nikakav napor da se izdahne. Međutim, tijekom snažnog fizičkog napora, brojni mišići sudjeluju u izdisaju. Trbušni (abdominalni) mišići su najvažniji. Trbušni mišići se stežu, podižu tlak u trbuhu i guraju opušteni ošit prema plućima, uzrokujući izbacivanje zraka.
Mišići koji se koriste pri disanju mogu se stegnuti (kontrahirati) samo ako su živci koji ih povezuju s mozgom netaknuti. Kod nekih ozljeda vrata i leđa može doći do prekida kralježnične moždine, što prekida živčanu vezu između mozga i mišića, a osoba će umrijeti ako se ne uspostavi umjetna ventilacija.
Uloga ošita u disanju
|
Kada se ošit stegne i spusti niže, povećava se prostor unutar prsnog koša, što smanjuje tlak u plućima. Zrak nadire u pluća da bi se tlak izjednačio. Kad se ošit opusti i pomakne natrag prema gore (volumen se smanjuje, a tlak poveća), elastičnost pluća i stijenke prsnog koša istiskuje zrak iz pluća.
 |