Bezoari su čvrste nakupine djelomično probavljenog ili neprobavljenog materijala koji se može zaglaviti u želucu ili crijevima.
-
Mase neprobavljivih materijala mogu zapeti u želucu.
-
Većina bezoara ne uzrokuje nikakve simptome.
-
Dijagnoza se temelji na rendgenskim snimkama, drugim slikovnim pretragama i na endoskopskom pregledu probavnog trakta.
-
Većinu bezoara potrebno razbiti na komade s instrumentima, razgraditi progutanim sredstvima, ukloniti uz pomoć endoskopa ili kirurški ukloniti.
Želudac je uobičajeno mjesto za zadržavanje čvrstih, djelomično probavljenih ili neprobavljenih masa materijala nazvanih bezoarima. Bezoari ne mogu proći kroz uske otvore ili prostore i tako mogu ostati zaglavljeni u probavnom sustavu. Bezoari se najčešće nakupljaju u želucu, ali ponekad i u drugim dijelovima probavnog trakta. Bezoari promjera većih od oko 2 centimetra rijetko mogu izaći iz želuca zbog uskog otvora (pilorični sfinkter) kroz koji sadržaj želuca mora proći da bi ušao u prvi segment tankog crijeva (dvanaesnik).
Postoji nekoliko vrsta bezoara. Bezoari su klasificirani prema tome od čega se sastoje:
-
Fitobezoari su najčešći i sastoje se od neprobavljivih voćnih i biljnih materijala kao što su vlakna, kore i sjemenke.
-
Diospirobezoari su vrsta fitobezoara koji nastaju od ploda koji se zove kaki.
-
Trihobezoari se sastoje od djelomično probavljene kose i dlake.
-
Farmakobezoari se sastoje od otvrdnutih blokova lijekova (kao što su antacidi).
-
Laktobezoari nastaju iz mliječnih bjelančevina i mogu se pojaviti u dojenčadi koja se hrani mlijekom.
Bezoari također mogu nastati iz raznih drugih tvari, uključujući papirnate ubruse ili maramice i proizvoda od polistirenske pjene (kao što su jednokratne šalice).
Čimbenici rizika za nastanak bezoara
Zaostajanje hrane u probavnom traktu može se dogoditi bilo kome, uključujući djecu, ali je veća vjerojatnost da će se to dogoditi ljudima koji imaju određene rizične faktore.
Opći faktori rizika uključuju:
Čimbenici rizika koji su češći u starijih osoba uključuju:
-
Nedostatak zubiju
-
Proteze koje loše prianjaju
-
Nedovoljno žvakanje hrane
-
Niska razina želučane kiseline (hipoklorhidrija)
Trihobezoari se najčešće javljaju u mladih žena koje imaju poremećaje mentalnog zdravlja te žvaču i gutaju vlastitu kosu.
Simptomi
Većina bezoara ne zablokira potpuno probavni trakt i stoga ne uzrokuje nikakve simptome. Međutim, ljudi se mogu osjećati jako sitim nakon jela normalnog obroka te mogu osjećati mučninu, povraćanje i bol. Ljudi također mogu imati slabiji apetit te izgubiti na težini.
Komplikacije koje uzrokuju bezoari
Ponekad bezoari iritiraju sluznicu probavnog trakta te mogu uzrokovati krvarenje koje se može primijetiti u stolici (vidi Krvarenje iz probavnog sustava).
Ako bezoari djelomično ili potpuno ometaju prolazak hrane kroz želudac, tanko crijevo ili, rijetko, debelo crijevo, mogu uzrokovati grčeve, nadutost, gubitak apetita, mučninu i povraćanje (vidi Crijevna opstrukcija). Ponekad bezoari uzrokuju uvlačenje (intususcepcija - kada se jedan dio crijeva uvlači u drugi, slično kao dijelovi teleskopa) te može zablokirati crijeva. Ako se ne liječi, intususcepcija ponekad uzrokuje odumiranje dijela tkiva.
Bezoari također rijetko mogu uzrokovati perforaciju probavnog trakta. U slučaju perforacije, hrana, probavni sokovi ili crijevni sadržaj, uključujući stolicu, prodiru u trbušnu šupljinu. Takav prodor hrane u trbušnu šupljinu je medicinska hitnoća, jer može uzrokovati upalu trbušne ovojnice (upala peritonealne [trbušne] šupljine).
Dijagnoza
-
Slikovne pretrage
-
Endoskopija
Bezoar se često može otkriti slikovnim pretragama, kao što je rendgenska snimka, kompjuterska tomografija (CT), i ultrazvuk trbuha.
Obično se nakon slikovnih pretragama učini endoskopija (vizualni pregled probavnog trakta pomoću fleksibilne cijevi koja se zove endoskop) radi potvrđivanja dijagnoze bezoara i isključivanja tumora kao uzroka. Tijekom endoskopije, liječnici mogu ukloniti dio bezoara i pregledati ga pod mikroskopom kako bi utvrdili od čega je napravljen(na primjer kosa ili biljni materijal). Liječnici mogu pokušati razlomiti bezoar na dijelove i ukloniti ga tijekom endoskopije.
Liječenje
Ako pacijent ima blage simptome liječnik može propisati kolu ili celulazu kako bi se bezoar razgradio i otopio. Celulaza se otapa u vodi te se uzima na usta 2 do 5 dana. Liječnici također mogu dati drugi lijek koji se uzima na usta, metoklopramid. Ovaj lijek stimulira kretanje sadržaja kroz želudac i crijeva.
Ako se bezoar ne otopi ili ako ljudi imaju umjerene do teške simptome, liječnici mogu pokušati ukloniti bezoar endoskopski.
Tijekom endoskopije liječnici ponekad koriste pincete, laser ili druge instrumente kako bi razbili bezoar na dijelove tako da može proći kroz probavni sustav ili ga lakše ukloniti.
Bezoari koji su tvrdi kao kamenje (poput onih koji nastaju iz kakija) obično se moraju kirurški ukloniti.