Vožnja pruža slobodu, neovisnost i bitna je za društene odnose. Mnogi ljudi vožnju shvaćaju zdravo za gotovo, posebno u mladosti. Privilegija vožnje se temelji na sposobnosti sigurnog upravljanja motornim vozilom. Vozači stariji od 70 godina imaju povećan rizik od sudara motornih vozila po kilometru u odnosu na vozače srednjih godina. Oni koji ne voze često su u najvećem riziku. Stoga, narušenu razinu funkcioniranja u starijoj životnoj dobi treba shvatiti kao upozorenje da se vozačke sposobnosti trebaju ponovno procijenjivati.
Mnogi čimbenici mogu utjecati na vozačku sposobnost starijih osoba. Među tim čimbenicima su promjene vezane uz sposobnost brzog reagiranja, vidni, kognitivni i/ili mišićni poremećaji koji starenjem postaju sve češći. Starije osobe koriste lijekove među kojima može biti i onih sa sedativnim djelovanjem koji također utječu na vozačke sposobnosti. Neki od tih čimbenika mogu se prilagoditi ili mjenjati.
Učestalost sudara i prometnih prekršaja
Stariji vozači godišnje u prosijeku imaju manje sudara nego mlađi vozači. Međutim, budući da godišnje pređu manji broj kilometara od vozača srednjih godina, stariji vozači imaju prosječno veći broj sudara po kilometu od vozača srednjih godina. Stope sudara počinju rasti otprilike nakon 70-e godine, a ubrzano rastu nakon 80-e godine. Stariji vozači imaju veće stope prometnih prekršaja, sudara i smrtnih slučajeva po kilometru vožnje od svih ostalih dobnih skupina iznad 25 godina. Treba napomenuti da sadašnja generacija starijih ljudi vozi veće udaljenosti od prethodnih generacija starijih vozača, a očekuje se da će se taj trend nastaviti.
Nepoštivanje propuštanja vozila i oduzimanje prednosti jedan je od najčešćih prometnih prekršaja starijih vozača. Također, stariji vozači imaju poteškoće kod uključivanja u promet i mogu imati problema na raskrižjima, posebice kod skretanja u lijevo. Te poteškoće se odnose na:
Ipak, stariji vozači su često oprezniji od mlađih vozača. Oni su skloni izbjegavati guže na cesti, vožnju noću ili tijekom nevremena. Alkohol je značajno rijeđe uzrok sudara motornih vozila koji uključuju starije vozače. Također je manja vjerojatnost da će stariji vozači imati prometnu nesreću tijekom vožnje cestama sa zavojima ili pri velikim brzinama. Manje je vjerojatno da će prometne nesreće koje uključuju starije vozače činiti samo jedno vozilo. Vjerojatnije će biti uključeno više vozila. Zanimljivo je da se za vozače starije od 70 godina brzina sudara smanjuje s brojem putnika koji su u vozilu.
Sudari motornih vozila koji uključuju starije vozače imaju veće izglede ozbiljnih ozljeda i smrtnih slučajeva. Povećana ranjivost starijih vozača može biti posljedica fizičke osjetljivosti. Također, s obzirom da stariji vozači imaju veću vjerojatnost sudara dok skreću u ljevo, takva ih vrsta nesreće čini dodatno ranjivima. Stariji vozači koji smrtno stradaju uslijed sudara motornih vozila obično imaju starije automobile koji nisu sigurni. Srećom, broj poginulih starijih osoba u prometnim nesrećama također se smanjio tijekom posljednjeg desetljeća. To je vjerojatno rezultat poboljšanja kvalitete prometnica i proizvodnje sigurnijih automobila.
Razlozi loše vožnje
Vožnja uključuje istovremeno izvršavanje zadataka (kao što su kočenje i upravljanje). Takvi zadaci zahtijevaju sljedeće:
Nedostatak vezan za bilo koju od ovih stavki može utjecati na vozačke sposobnosti. Takvi nedostaci mogu biti posljedica nekoliko uzroka. Gotovo sve ove osobine su do određene mjere narušene starenjem i pogoršavaju se pojavom određenih bolesti.
Starenje
Sam proces starenja obično rezultira postepenim gubitkom snage, koordinacije, brzine reagiranja, sposobnosti koncentracije i slušanja. Stariji ljudi mogu biti manje izdržljivi i brže se umarati, osobito u situacijama koje zahtijevaju koncentraciju. Starije osobe teže se fokusiraju na više zadataka odjednom. Međutim, većina promjena koje se pripisuju starenju često nisu glavni razlog za nesigurnost u prometu.
Medicinska stanja
Poremećaji koji su češći u starijoj životnoj dobi mogu predstaljati problem za starije vozače. Na primjer, razina šećera u krvi vozača s dijabetesom može biti previsoka ili preniska. Takve promjene mogu ometati jasno razmišljanje, pažnju i mentalni fokus i poremetiti osjećaj u stopalima.
Stariji vozači s demencijom (uključujući Alzheimerovu bolest) mogu imati lošu prosudbu, koncentraciju i sporo vrijeme reakcije, što je opasna kombinacija. Čak i kada je demencija u ranoj fazi, vozači se mogu lakše izgubiti ili više zbuniti u zagušenom prometu.
Moždani udari ili prolazni moždani udari (prolazni ishemijski napadi ili TIA) mogu usporiti vrijeme reakcije, uzrokovati slabost mišića, narušiti vid i smanjiti koordinaciju. Taki napadi mogu uzrokovati da ljudi naglo postanu nesvjesni svoje okoline ili čak izgube svijest. Nedavni srčani udar može povećati rizik od nesvjestice.
Artritis uzrokuje bol u zglobovima i ukočenost, ograničavajući raspon pokreta i eventualno ometajući sposobnost upravljanja automobilom. Na primjer, bol i ukočenost u koljenima ili kukovima može utjecati na sposobnost pritiska na papučicu kočnice ili papučicu gasa. Artritis može učiniti okretanje glave (prilikom okretanja ili vožnje unazad) bolno i teško.
Glaukom i makularna degeneracija su očni poremećaji koji dovode do problema pri vožnji u sumrak ili noću. Glaukom također može suziti vidno polje tako da je teško vidjeti automobile i druge predmete uz vozača. Katarakte, koje se pojavljuju gotovo isključivo među starijim osobama, mogu uzrokovati blještavilo nadolazećih svjetala ili uličnih svjetiljki.
Medicinska literatura i preporuke mnogih medicinskih društava dostupni su kliničarima kako bi pregledali i donijeli odluke o tome treba li netko nastaviti voziti.
Lijekovi
Mnogi stariji ljudi uzimaju lijekove koji mogu imati neželjene nuspojave. Nuspojave mogu uključivati pospanost, vrtoglavicu, konfuziju i druge simptome koji ometaju vožnju. I lijekovi koji se izdaju na recept i lijekovi bez recepta mogu imati te nuspojave. Prilikom pokretanja novog lijeka koji može utjecati na vizualne, fizičke ili mentalne funkcije, ljudi ne smiju voziti nekoliko dana kako bi bili sigurni da se naedene nuspojae ne pojaljuju. Lijekovi koji mogu ometati vožnju uključuju sljedeće:
alkohol
antikonvulzivi
antiemetici(koji se koriste za suzbijanje mučnine)
antipsihotici
benzodiazepini ili lijekovi protiv tjeskobe
lijekovi za liječenje glaukoma
lijekovi za liječenje Parkinsonove bolesti
miorelaksansi
antihistaminici
opioidi
triciklički antidepresivi
Situacije
Stres, osobito prilikom vožnje u nepoznatim područjima ili u gustom prometu, može pridonijeti poteškoćama. Umor i distrakcija također smanjuju sposobnost vožnje. Korištenje tehnologija poput mobitela i / ili SMS poruka povećava rizik od sudara za 4 do 8 puta. Stariji odrasli bi trebali izbjegavati korištenje tih uređaja u automobilu s obzirom na promjene vezane uz dob ili smanjenje pozornosti. Stariji vozači bi trebali razmotriti nadogradnju automobila koji je otporniji na sudare s tehnologijama za sprječavanje sudara (MyCarDoesWhat.org).
Padovi kod starijih odraslih osoba povezani su s povećanim rizikom od sudara motornih vozila. To ima smisla jer obje aktivnosti zahtijevaju integraciju vizualnih, kognitivnih i motoričkih funkcija. Intervencije u srhu smanjenja rizika od pada (npr. smanjenje doze sedativnih lijekova, tjelesna aktivnost i vježbe koordinacije) mogu imati ulogu u poboljšanju mobilnosti vozača.
Za neke starije vozače, jedini nedostatak je nedostatak vozačkog iskustva. Na primjer, starija osoba (obično žena) možda će učiti voziti tek nakon smrti supružnika. Oba para trebala bi razvijati svoje vozačke sposobnosti.
Načini kompenzacije
Mnogi vozači tijekom starenja počnu samoregulirati svoju vožnju. Na primjer, stariji vozači mogu ograničiti duga putovanja autocestom, izbijegavati vožnju noću, izbjegavajući zbunjujuća raskrižja, i / ili izbijegavati rizične oblike ponašanja u prometu (npr. prebrza vožnja, konzumacija alkoholnih pića i vožnja). Postoje navike koje stariji vozači mogu usvojiti kako bi nadoknadili neke od čimbenika vezanih uz dob a koji mogu izazvati nesigurnost u prometu.
Izbjegavanje opasnosti
Stariji vozači mogu iskoristiti svoje vozačko iskustvo kako bi identificirali i izbjegli opasne situacije. Na primjer, zbog toga što se izdržljivost smanjuje sa starenjem, stariji vozači mogu voziti kraće udaljenosti i češće praviti pauze. Također, mogu izbijegavati autoceste i druga područja s gustim prometom, izbjegavati vožnju noću ili u sumrak, izbijegavati voziti u doba dana kada je veća gužva u prometu i mogu radije birati poznate rute.
Izbjegavanje odvlačenja pažnje tijekom vožnje
Izbjegavanje odvlačenja pažnje važno je za sve vozače, a ključno je za starije vozače. Mobiteli su vozačima bitna sigurnosna stavka u situacijama kada aotomobil treba neočekivano popraviti na cesti. Međutim, ne preporučuje se korištenje mobitela tijekom vožnje (čak i "hands-free" model). Države imaju različite zakone o uporabi mobitela tijekom vožnje; u nekim državama to je protuzakonito. Vožnju i vozačku sposobnost mogu ometati i podešavanje radija ili nekog drugog uređaja (kontrola klima uređaja ili položaj sjedala),jedenje i pijenje, pušenje, čitanje karte, pa čak i uključivanje u razgovor s drugim putnicima. Ljudi bi trebali smanjiti distrakcije svih vrsta tijekom vožnje.
Korištenje tehnologije
Novija tehnologija može pomoći starijim vozačima. Kamere ili infracrveni sustav za pomoć pri parkiranju i drugim manevrima posebno je koristan za ljude koji imaju poteškoće prilikom gledanja preko ramena. Ostali uređaji koji pomažu starijim vozačima uključuju tempomat, antilock kočnice i elektroničke uređaje za stabilnost koji poboljšavaju vuču i upravljanje. Napredni vizualni sustavi za noćnu vožnju uključuju zakrivljena svjetla (omogućuju osvjetljenje zavoja) i automatsko prigušenje prednjih svjetala (duga svjetla se pretvaraju u kratka svjetla kod nadolazećeg vozila). Neki automobili nude retrovizore koji se automatski prigušuju kada ih obasjaju prednja svjetla drugog automobila, čime se smanjuje odsjaj. Proizvođači automobila eksperimentiraju s tehnologijom infracrvenog noćnog vida kako bi poboljšali noćnu vožnju.
Proizvođači automobila također redizajniraju ručke i gumbe kako bi olakšali rad osobama koje imaju artritis. Ostale značajke dizajna automobila poput nižih pragova na vratima, potpora kralježnice, podesivih sijedala i upravljača,podesivih vizora, dostupne su svim vozačima, ali mogu biti posebno korisne za starije vozače. Autonomna vozila su u fazi eksperimenta ali će vjerojatno postati dostupna za upotrebu narednih godina.
Neki sustavi mogu automatski pozivati i usmjeravati timove prve pomoći na lokaciju automobila u slučaju sudara. Sustavi globalnog pozicioniranja (GPS) mogu pomoći starijim vozačima da pronađu odredište. Mnogi vozači imaju pametne telefone s aplikacijama praćenja tako da ih obitelj mogu pronaći putem GPS-a u slučaju da se izgube. Ako obitelj to želi, dostupne su i GPS tehnologije putem interneta za praćenje ponašanja u prometu (smjer i brzina vožnje). U budućnosti se očekuju daljnje inovacije.
Tehnologija postaje sve dostupnija, te je važno osvijestiti da starije osobe mogu trebati više vremena za obuku oko njenog korištenja. Tehnologija će vjerojatno morati biti individualizirana.
Tečajevi za vozače
Jedan od način na koji bi stariji vozači mogli održati ili čak poboljšati svoje vozačke vještine je kroz programe osvježavanja vozačkih viještina. U SAD-u primjerice, nekoliko takvih organizacija nude takve programe kako bi pomogli starijim vozačima da se prilagode izazovima vožnje u starijoj dobi. Osim toga, pohađanje takvih programa može smanjiti stope osiguranja. AAA nudi Roadwise RX, softverski program koji stariji vozači mogu koristiti za procjenu funkcionalnih sposobnosti vožnje. Može se dobiti online ili putem lokalnih AAA poglavlja.
Stariji vozači također mogu imati koristi od programa osmišljenih kako bi im njihovo vozilo ispravno pristajalo. Na primjer, trebali bi imati pravu udaljenost od upravljača i visinu sjedala. Pravilno namješteni retrovizori mogu pomoći vozačima da kompenziraju slijepe pjege. AAA-a CarFit, nudi se na mnogim mjestima diljem zemlje i pruža korisne informacije o tome kako se osobno vozilo može najbolje "prilagoditi" vozaču u svrhu poboljšanja sigurnosti.
Postoje nizovi kompjuterskih programa za poboljšanje sigurne vožnje, od kojih su neki ciljano za starije osobe. Osim procjene funkcionalnih sposobnosti, AAA-ina zaklada za prometnu sigurnost (FTS) proizvoda Roadwise Rx može revidirati lijekove povezane s povećanim rizikom od sudara. Posit Science Drivesharp i ADEPT Lifelong Driver i proizvodi za starije osobe. Potrebna su dodatna istraživanja na ovom području kako bi se utvrdile stvarne prednosti ovih tečajeva.
Medicinska pomoć
Način života i medicinska skrb mogu pomoći starijim vozačima da izbjegnu poteškoće u vožnji. Postoji mnogo razloga da ostanete u formi u starijoj dobi - uključujući zadržavanje sposobnosti vožnje. Liječnici bi trebali redovito procjenjivati starije osobe kako bi identificirali probleme vida, pamćenja i razmišljanja ili mišićne snage koji bi mogli smanjiti vozačke sposobnosti.
Liječenje nekih poremećaja može poboljšati učinkovitost vožnje. Na primjer, uklanjanje katarakte može biti korisno. Liječenje artritisa i fizikalna terapija mogu poboljšati fleksibilnost i mobilnost. Dobra kontrola dijabetesa može spriječiti promjene razine šećera u krvi. Stariji vozači trebaju revidirati kroničnu terapiju kod liječnika ili ljekarnika kako bi se uvjerili da ozačka sposobnost neće biti ugrožena nuspojavama lijekova.
Mnoge države imaju zakone koji zabranjuju ljudima da voze određeno vrijeme nakon što se utvrde određeni poremećaji. Ovo razdoblje čekanja (moratorij) osigurava vrijeme za stabilizaciju poremećaja liječenjem. Na primjer, neke države zahtijevaju 6-mjesečni moratorij na vožnju nakon moždanog udara ili prolaznog ishemijskog napada. Moratorij od 3 do 6 mjeseci može biti potreban nakon srčanog udara ili operacije srčane premosnice. Za osobe koje su imale epileptički napad, neke države zahtijevaju period od najmanje 6 mjeseci bez epi-napada prije nastavka vožnje.
Odluka o vožnji
U nekom trenutku, većina starijih vozača (posebno onih sa značajnim zdravstvenim oštećenjem) suočena je s odlukom je li sigurno nastaviti voziti. Smanjenje sposobnosti potrebnih za sigurnu vožnju može učiniti vožnju opasnom. Mnogi od istih čimbenika koji se odnose na zabrinutost u pogledu sigurnosti vožnje također mogu utjecati na neovisnost starije odrasle osobe u korištenju sredstava javnog prijevoza. Nesposobnost vožnje može značiti gubitak slobode i neovisnosti. Vrlo je važno pomoći starijoj odrasloj osobi koja mora prestati s vožnjom pronaći prihvatljive načine kako doći do važnih dnevnih ili tjednih aktivnosti.
Ponekad obiteljski liječnik ili član obitelji shvaća da je vrijeme da stariji vozač odustane od vožnje. Suočavanje s tim pitanjima uvijek je teško, ali ignoriranje može dovesti do još većih emotivnih problema. Postoje neki praktični koraci koji mogu pomoći starijim vozačima da se osjećaju bolje kod osdustajanja od vožnje:
Uključite vozača u odluku da ograniči ili prestane voziti
Pomognite mu pronaći alternativne načine kretanja
Istražite usluge vožnje i dostave
Pobrinite se da starija osoba ima prijevoz na uobičajne aktivnosti
Pozovite obiteljskog liječnika ili prijatelja da razgovaraju o tom pitanju
Postoje mnoge publikacije i online izvoei koji mogu pomoći starijim vozačima da odluče hoće li nastaviti voziti. Postoje i izvori za članove obitelji i prijatelje koji su zabrinuti za starijeg vozača.
Vodiči Hartforda: "We Need to Talk: Family Conversations with Older Drivers" i "At the Crossroads: Family Conversations about Alzheimer's Disease, Dementia & Driving"
AARP-ov online tečaj "Are You a Smart Driver?"
Nacionalna uprava za sigurnost prometa na autocestama (NHTSA) "How to Understand and Influence Older Drivers"
Većina starijih vozača će, ponekad uz savjet članova obitelji ili njihovih liječnika, odrediti kada će prestati voziti. Međutim, neki vozači, primjerice osobe s demencijom, možda nemaju uvid u svoje vozačke sposobnosti i nastavljaju voziti čak i nakon što im je liječnik preporučio da prestanu voziti. Jedan pristup u ovoj situaciji je sugerirati da stariji vozač bude testiran od strane specijalista za rehabilitaciju ili državne agencije koja nadzire ili regulira licenciranje. Ispitivanje od strane države može zatražiti vozač, član uže obitelji ili liječnik. Može uključivati i pisane i terenske procjene. U nekoliko država, liječnici su dužni prijaviti bilo kojeg vozača za kojeg se vjeruje da nije siguran. Neke države imaju povjerljive načine za članove obitelji da prijave člana obitelji zbog zabrinutosti. Važno je obratiti se vlastitom državnom odjelu za licenciranje (DMV) o propisima koji su specifični za vašu državu. Zakoni koji reguliraju posjedovanje i obnovu vozačke dozvole starijih vozača razlikuju se od zemlje do zemlje i od države do države.
Često liječnici upućuju stariju osobu oko čije sigurne vožnje su zabrinuti stručnjacima za rehabilitaciju. Ti stručnjaci često su radni terapeuti koji su certificirani od strane Udruge stručnjaka za rehabilitaciju vožnje ili Američke udruge profesionalne terapije u pružanju sveobuhvatnih procjena vožnje i rehabilitacije za osobe s medicinskim problemima. Često se nalaze u bolnicama ili na sveučilištima, ali neke imaju privatne klinike. Mogu biti u stanju procijeniti si, osigurati gurnost vozača, modifikaciju vozila ili prilagodljivost opreme, te dati savjet o mobilnosti ili savjet o alternativnim metodama prijevoza.
Upozoravajući znakovi nesigurne vožnjeStariji vozači i članovi njihovih obitelji mogu razmotriti sljedeće čimbenike prilikom utvrđivanja sigurnosti vožnje: Izgube li se vozači tijekom vožnje u prostoru? Zaboravljaju li tijekom vožnje odredište? Vraćaju li se kasno kući nakon rutinske vožnje? Brinu li se prijatelji ili članovi obitelji o sigurnosti vožnje ili su se prestali voziti sa starijom osobom? Je li u posljednje vrijeme vozač imalao više skorih pogrešaka u vožnji? Da li imaju poteškoća s uočavanjem drugih vozila i čitanjem i reagiranjem na prometne znakove? Čine li starijem vozaču prometne gužve, prometno raskrižje ili skretanje u lijevo tjeskobu? Osjećaju li se da drugi vozači u prometu prebrzo voze? Je li vožnja za njih stresna ili naporna? Osjećaju li se za vrijeme vožnje ljuto ili zbunjeno? Smeta li im bljesak svjetala nadolazećih automobila ili uličnih svjetiljki? Imaju li problema s okretanjem volana, pritiskanjem papučica, gledanjem preko ramena kod vožnje unatrag, izbjegavanjem rubnika, održavanjem pravca ili kod parkiranja? Ponekada zamjene gas papučicu i kočnicu? Jesu li imali nesreće u kojima su bili krivi u protekloj godini, ili ih je policija zaustavila zbog vožnje? Jesu li imali padova u posljednjih 1 do 2 godine? Donose li spore ili loše odluke prilikom vožnje? Ponekad zaborave koristiti retrovizore, žmigavce ili provjeriti sigurnost kod skreatanja?
Stariji vozači i članovi njihovih obitelji koji su zabrinuti za bilo koji od ovih problema trebali bi razgovarati sa svojim liječnikom ili se savjetovati sa stručnjakom o mogućnostima i načinima poboljšanja vožnje. |
Više informacija