Poremećaji kraniocervikalnog prijelaza su abnormalnosti kostiju koje se spajaju glavu i vrat . (Kranio- znači lubanja, a cervikalno znači vrat.)
-
Ti poremećaji mogu biti prisutni pri rođenju ili posljedica ozljeda ili poremećaja koji se javljaju kasnije.
-
Osobe najčešće imaju bolove u vratu i glavobolju, ali ako je zahvaćena kralježnična moždina ili najniži dio mozga (moždano deblo), osobe mogu imati poteškoće u osjetu vibracije, boli i temperature te mogu imati slabe mišiće, vrtoglavicu i oštećenje vida.
-
Liječnici će posumnjati na dijagnozu na temelju simptomima, a snimanje magnetskom rezonancijom ili kompjutorska tomografija će se učiniti kako bi se to potvrdilo.
-
Kako bi se smanjio pritisak na mozak, kralježničnu moždinu ili živce, liječnici koriste trakciju ili manipuliraju glavom, zatim imobiliziraju vrat, ali ponekad je potrebna operacija.
Kraniocervikalni prijelaz sastoji se od kosti koja čini bazu lubanje (zatiljna kost) i prva dva kralješka (koje se nalaze u vratu): atlas i aksis. Poremećaji koji utječu na veliki otvor na dnu zatiljne kosti (tzv. foramen magnum) posebno su zabrinjavajući jer važne strukture prolaze kroz ovaj otvor. Ove strukture uključuju najniži dio mozga (moždanog debla), koji se spaja s kralježnicom, kao i neke živce i krvne žile.
Anatomija vratne kralježnice
Vratna kralježnica čini prvih sedam kostiju kralježnice i proteže se od baze lubanje do vrha grudne kralježnice. Svaki od prva dva kralješka ima jedinstven oblik i funkciju.
Lubanja leži na prvom kralješku, zvanom atlas, koji služi kao pivot (stožer). Njegov dizajn omogućuje pomicanje glave prema naprijed i natrag, kao što je stvaranje pokreta "da". Aksis je smješten ispod atlasa i dizajniran je za rotaciju. Koštani dio, nazvan dens, s atlasom sudjeluju u okretanju glave s jedne na drugu stranu, za stvaranje pokreta "ne".
Svaki od pet preostalih kralježaka ima nosivo tijelo. Oko ovih kralježaka su mišići, ligamenti, krvne žile i živci.
Uz to, intervertebralni diskovi između kralježaka djeluju kao amortizeri za kralježnicu. Dizajn vratnih kralježaka pruža strukturalnu potporu i omogućuje značajnu fleksibilnost glave i vrata.
Poremećaji kraniocervikalnog prijelaza mogu uključivati kosti kada su:
Neporavnate kosti mogu biti potpuno odvojene (dislocirane) ili djelomično neporavnane (subluksacija).
Ovi poremećaji mogu vršiti pritisak na donje dijelove mozga, gornji dio kralježnične moždine ili obližnje živce. Nastali simptomi mogu biti ozbiljni. Oni uključuju paralizu, kljenut i gubitak osjeta.
Uzroci
Uzroci poremećaja kraniocervikalnog prijelaza
Poremećaji kraniocervikalnog prijelaza mogu biti prisutni pri rođenju (prirođeni) ili stečeni kasnije.
Prisutan pri rođenju
Neki od tih poremećaja - koji se nazivaju izolirani poremećaji - utječu samo na kraniocervikalni prijelaz. Drugi poremećaji kraniocervikalnog prijelaza rezultat su stanja koja također pogađaju mnoge druge dijelove tijela (opći ili sistemski poremećaji).
Izolirani poremećaji uključuju sljedeće:
Atlantoaksijalna subluksacija ili dislokacija: Prvi i drugi kralješak nisu poravnati, ponekad čine pritisak na kralježničnu moždinu.
Asimilacija atlasa: Zatiljna kost i prvi kralješak su spojeni.
Hipoplazija atlasa: Prvi kralješak je nepotpuno razvijen.
Bazilarna invaginacija: Dio drugog kralješka pritisnut prema gore i djelomično je u lubanji. Kao rezultat, vrat je skraćen, i pritisak je usmjeren na mozak, živce i kralježničnu moždinu.
Klippel-Feil malformacija: Prva dva kralješka su spojeni, ili je prvi kralježak spojen s lubanjom. Kao rezultat, pokreti vrata su ograničeni. Obično, ovaj poremećaj ne uzrokuje druge probleme, osim ponekad oštećenja kralježnične moždine nastaju nakon manje ozljede.
Os odontoideum: Dio drugog kralješka je odvojena od ostatka drugog kralješka.
Platibazija: Kost na bazi lubanje (zatiljna kost) je spljoštena. Često je popraćena Chiarijevom malformacijom (izbočenje malog mozga, koji kontrolira ravnotežu, kroz otvor u okcipitalnoj kosti). Izbočeni mali mozak može vršiti pritisak na moždano deblo ili kralježničnu moždinu. Osobe s ovim poremećajem mogu imati kraći vrat.
Opći poremećaji mogu uzrokovati iste abnormalnosti kao izolirani poremećaji, ali abnormalnosti se javljaju kao dio skupine abnormalnosti, kao u sljedećem:
Poremećaji koji utječu na formiranje kostiju kod djece (poput ahondroplazija): Ti poremećaji utječu na sve novonastale kosti, osobito na duge kosti u rukama i nogama. Duge kosti mogu biti abnormalno kratke i deformirane, uzrokujući patuljasti rast. Ovi poremećaji ponekad također uzrokuju sužavanje otvora u zatiljnoj kosti ili spajanje s prvim kralješkom, pritiskajući na moždano deblo ili kralježničnu moždinu.
Downov sindrom, mukopolisaharidoza (rijedak nasljedni poremećaj koji narušava procesiranje ugljikohidrata u tijelu), ili osteogenesis imperfecta (rijedak nasljedni poremećaj koji rezultira krhkim kostima): Ovi poremećaji uzrokuju različite simptome, koji mogu uključivati neusklađenost prva dva kralješka.
Stečeni
Poremećaji kraniocervikalnog prijelaza mogu se pojaviti kasnije u životu. Mogu biti posljedica ozljeda ili određenih poremećaja.
Ozljede mogu utjecati na kosti, ligamente ili oboje. Najčešće ih uzrokuju nesreće na motornim vozilima ili biciklima, padovi ili često ronjenje. Neke ozljede su odmah fatalne.
Najčešći poremećaji koji utječu na kraniocervikalne strukture su
Tumori također mogu utjecati na kraniocervikalne strukture. Ako se tumori šire na kosti vrata (metastatski tumori kosti), prva dva kralješka mogu postati neporavnati. Rijetki, sporo-rastući koštani tumor hordom ili češće sporo-rastući nekarcinogeni tumor mozga meningiom mogu se razviti na kraniocervikalnom spoju i pritiskati mozak ili kralježničnu moždinu.
Simptomi
Simptomi poremećaja kraniocervikalnog prijelaza
Simptomi mogu započeti nakon neznatne ozljede vrata ili bez jasnog razloga.
Obično osobe s poremećajem kraniocervikalnog prijelaza imaju bol u vratu, često uz glavobolju koja počinje u stražnjem dijelu glave. Pomicanje glave obično pogoršava bol u vratu i glavobolju, a kašljanje ili savijanje prema naprijed može izazvati bol. Bol u vratu može se proširiti na ruke.
Ako postoji pritisak na kralježničnu moždinu, ruke i / ili noge mogu biti slabe, a osobe mogu imati smetnje u pomicanju udova. Osobe možda nisu u stanju osjetiti gdje su im udovi (pozicijski osjet) ili osjećati vibracije. Kada savijaju vrat prema naprijed, mogu osjetiti električni šok ili trnce po leđima, često u nogama (tzv. Lhermitteov znak). Povremeno, osobe postaju manje osjetljive na bol i temperaturu u rukama i stopalima.
Ovisno o specifičnom poremećaju, vrat može biti kratak, isprepleten ili uvijen u nenormalnom položaju. Kretanje glave mogu biti ograničene.
Pritisak na dijelove mozga ili kranijske živce (koji izravno povezuju mozak s različitim dijelovima glave, vrata i trupa) može utjecati na pokrete očiju. Osobe mogu imati dvoslike ili biti nesposobni pomicati svoje oči u određenim smjerovima, ili se oči nehotice mogu pomaknuti na određeni način (tzv. nistagmus). Osobe mogu biti promukle i teško gutati. Govor može biti nejasan. Koordinacija može biti izgubljena. Neke osobe razviju apneju u snu. U ovom ozbiljnom poremećaju, disanje se više puta zaustavlja, često dovoljno dugo da se privremeno smanji količina kisika i poveća količina ugljičnog dioksida u krvi.
Promjena položaja glave ponekad može vršiti pritisak na arterije, odvajajući dotok krvi u glavu. Tada se osobe mogu onesvijestiti ili osjećati omaglicu, zbunjenost ili opću slabost. Mogu imati osjećaj rotacije (vrtoglavicu). Ponekad su zahvaćeni vid i pokreti očiju.
Kod nekih osoba s Chiari malformacijom, stvara se šupljina (nazvana siringomijelija) u kralježničnoj moždini. Te osobe mogu izgubiti sposobnost da osjete bol i temperaturu u vratu, nadlaktici i dijelovima leđa. Mišići mogu biti slabi ili paralizirani, osobito u rukama.
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja kraniocervikalnog prijelaza
Ako se simptomi pojavljuju iznenada ili iznenada pogoršavaju, osoba treba odmah posjetiti liječnika. Neposredna dijagnoza i liječenje poremećaja kraniocervikalnog spoja su ključni i ponekad mogu preokrenuti simptome ili spriječiti trajnu invalidnost.
Liječnici će posumnjati na bolest kraniocervikalnog prijelaza ako osobe imaju
Dijagnoza se može potvrditi slikovnim testovima, obično magnetskom rezonancijom (MR) ili kompjuteriziranom tomografijom (CT). Kako se problemi koji se pojavljuju iznenada ili naglo pogoršavaju predstavljaju hitno stanje, odmah se provodi snimanje. CT bolje prikazuje koštane strukture od MR-e i može se lakše obaviti u hitnim slučajevima. Ako MR i CT nisu dostupni, učini se Rtg snimanje.
Ako su MR i CT neuvjerljivi, mijelografija s CT-om se može učiniti Za ovaj postupak, snima se Rtg nakon što se primjeni kontrastno sredstvo - ono koje se može vidjeti na rendgenskim snimkama - ubrizgava se u prostor oko kralježnične moždine.
Ako MR ili CT pokazuju abnormalnosti koje utječu na krvne žile, angiografija može dati detaljne informacije i slike krvnih žila. Liječnici mogu koristiti MR angiografiju (koja koristi snažno magnetsko polje i radiovalove vrlo visoke frekvencije, a ne Rtg-zrake), CT angiografija (CT učinjen nakon što je ubrizgano kontrastno sredstvo) ili konvencionalna angiografija (koja koristi Rtg-zrake nakon što je ubrizgano kontrastno sredstvo).
Liječenje
Liječenje poremećaja kraniocervikalnog prijelaza
Halo prsten
Halo prsten je učinkovit način primjene cervikalne trakcije. Budući da je prsten pričvršćen na lubanju s nekoliko igala, pritisak na svaku osovinu je smanjen. Kao rezultat toga, velika količina trakcije može se primijeniti kroz duže vrijeme.
Fotografija zahvaljujući Depuy / Synthes.
Ako strukture kraniocervikalnog prijelaza pritišću mozak, kralježničnu moždinu ili živce, liječnici pokušavaju poravnati (smanjiti) strukture korištenjem trakcije ili manipuliranjem glave u različite položaje. Ove tehnike mogu smanjiti pritisak. Nakon što su strukture poravnate, glava i vrat se imobiliziraju.
Ako se problemi pojavljuju iznenada ili iznenada pogoršavaju, potrebno je hitno poravnavanje.
Halo podupirač
Kada kosti koje se spajaju glavom s vratom vrše pritisak na mozak, kralježničnu moždinu ili živce, obično je potrebna trakcija i poravnavanje (smanjenje) struktura. Trakcija obično uključuje okružujući uređaj koji je pričvršćen za glavu. Ovaj se uređaj naziva halo kruna ili prsten. Pričvršćen je na glavu osobe s četiri igle - po dvije na svakoj strani glave. Halo prsten također je pričvršćen na ogrlicu (zvana halo prsluk) oko torza osobe kako bi imobilizirao vrat.
Obično, poravnavanje zahtijeva trakciju. Trakcija obično uključuje uređaj koji okružuje i pričvršćen je za glavu (naziva se halo kruna ili prsten). Možda će morati ostati na mjestu 5 do 6 dana. Nakon što se strukture poravnaju, halo prsten je pričvršćen za potporu (podupirač)oko trupa osobe. Ovaj podupirač, nazvan halo prsluk, imobilizira vrat. Mora ostati na mjestu 8 do 12 tjedana. Nakon što se stavi, snima se Rtg kako bi se osiguralo da se strukture sigurno drže u ispravnom položaju.
Ako je trakcija ili manipulacija neučinkovita, operacija se radi kako bi se smanjio pritisak, stabilizirale strukture ili oboje. Ako je uzrok reumatoidni artritis, obično je potrebna operacija. Različiti sprave, kao što su metalne ploče ili šipke s vijcima, koriste se za sigurno držanje struktura dok se kosti ne osiguraju i postanu stabilne.
Ako su problemi uzrokovani tumorom kosti, radioterapija i kruti ovratnik (vratni podupirač) kako bi se vrat vratio često pomaže.
Ako je uzrok Pagetova bolest kostiju, lijekovi kao što su bisfosfonati (koji povećava gustoću kosti) ili kalcitonin mogu pomoći.