Prirođene anomalije bubrega i mokraćnog sustava imaju najveću pojavnost od bilo kojeg drugog organskog sustava u tijelu. Anomalije se mogu razviti u području:
-
bubrega (dva organa koji filtriraju otpadne tvari iz krvi i proizvode mokraću)
-
mokraćovoda (cijevi koje provode mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura)
-
mokraćnog mjehura (rastezljivi mišićni spremnik koji pohranjuje mokraću)
-
mokraćne cijevi (cijev kojom se mokraća izbacuje iz mokraćnog mjehura i tijela)
Svaki bubreg neprestano stvara mokraću koja se potom, pri niskim tlakovima, odvodi kroz mokraćovode u mokraćni mjehur. Iz mokraćnog mjehura, mokraća istječe kroz mokraćnu cijev kako bi izašla iz tijela. Kod muškaraca, uretra se nalazi u penisu. U žena, uretra završava u području vulve (područje vanjskih ženskih spolnih organa). Obično je mokraća sterilna, odnosno bez bakterija i drugih zaraznih organizama.
Pogled unutar urinarnog trakta
Komplikacije anomalija mokraćnog sustava
Anomalije mokraćnog sustava mogu:
Svaka razvojna anomalija koja blokira ili usporava protok urina može uzrokovati zadržavanje urina, što može rezultirati infekcijom mokraćnog sustava (IMS) ili formiranjem bubrežnih kamenaca. Ako se protok mokraće blokira, može uzrokovati bol ili se bubreg može oštetiti
Refluks mokraće se obično javlja u slučajevima kada anomalija zahvaća spoj gdje se ureteri povezuju s mjehurom. Navedeni spojevi omogućuju urinu da teče samo u jednom smjeru, od bubrega prema mjehuru. Anomalije u području tog spoja mogu uzrokovati povrat mokraće od mokraćnog mjehura prema bubrezima (urinarni refluks). Također, druge anomalije koje blokiraju protok mokraće mogu povećavati tlak u mokraćnom mjehuru i uzrokovati urinarni refluks. Refluks mokraće se može pojaviti na jednom ili na oba bubrega.
Urinarni refluks i/ili česte infekcije mogu tijekom vremena nepovratno oštetiti bubrege i mokraćovode. Oštećenje bubrega može uzrokovati visoki krvni tlak i rijetko završiti bubrežnim zatajenjem.
Teške anomalije mokraćnog sustava u fetusa mogu uzrokovati malu ili nikakvu proizvodnju urina. Urin fetusa tako postaje dio tekućine koja okružuje fetus u maternici (amnionska tekućina). Ako fetus ne izlučuje dovoljno urina, količina amnijske tekućine je smanjena. U određenim slučajevima, kada je amnijske tekućine premalo, mogu se razviti anomalije pluća, srca, lica, i udova. Teški defekti u određenim slučajevima mogu uzrokovati smrt dok je fetus u maternici ili ubrzo nakon njegovog rođenja.
Simptomi
Simptomi prirođenih anomalija bubrega i mokraćnog sustava
Mnoge anomalije mokraćnog sustava ne uzrokuju nikakve simptome i često se otkrivaju tijekom slikovnih pretraga učinjenih zbog drugih tegoba ili tijekom sistematskog pregleda djeteta. Neke anomalije bubrega ne uzrokuju tegobe i ne prepoznaju se do odrasle dobi.
Kada anomalije mokraćnog sustava uzrokuju simptome, tada djeca mogu imati:
Krv u urinu (Hematurija)
Ponavljajuće simptome infekcije mokraćnog sustava
Ponavljajuće nevoljno otjecanje urina (urinarna inkontinencija)
Bolovi u trbuhu i / ili povraćanje zbog blokade (opstrukcije) protoka mokraće
Djeca koja imaju opstrukciju protoka mokraće također su pod povećanim rizikom od značajnog mokraćnog krvarenja nakon manje ozljede jer je bubreg pod stalnim povećanim tlakom.
Dijagnoza
Dijagnoza prirođenih anomalija bubrega i mokraćnog sustava
Prije rođenja, prenatalni ultrazvuk i laboratorijske krvne pretrage
Nakon rođenja, slikovne pretrage, a ponekad i cistoskopija
Prije rođenja Liječnici često otkrivaju anomalije mokraćnog sustava tijekom rutinskog prenatalnog ultrazvučnog pregleda ili drugih rutinskih testiranja nasljednih poremećaja.
Nakon rođenja, kada liječnici sumnjaju da dijete ima anomaliju mokraćnog sustava, obično se rade dijagnostički testovi kao što su ultrazvuk, računalna tomografija (CT), radionuklidna snimanja, i magnetska rezonancija (MR). Ponekad, liječnici u dijagnostici koriste intravensku urografiju ili cistoskopiju. Tijekom postupka cistoskopije liječnici gledaju unutar mjehura i uretre kroz fleksibilnu cijev koja se naziva cistoskop (vrsta endoskopa).
Da bi dijagnosticirali određene anomalije mokraćnog sustava, liječnici ponekad provode pretragu koji se naziva mikcijska cistouretrografija (VCUG). Za mikcijsku cistoureterografiju, kateter se uvodi u mokraćni mjehur kroz uretru, potom se kroz kateter instilira tekućina koja se prikazuje na rendgenskimm snimkama (kontrastno sredstvo) te se snimaju rendgenske snimke prije, tijekom i nakon akta mokrenja.
Kako djeca rastu, te se pretrage mogu ponavljati u planiranim intervalima kako bi se procijenio razvitak i funkcija mjehura, uretera, uretre i bubrega te procijeniti da li je dijete preraslo anomaliju.
Liječenje
Liječenje prirođenih anomalija bubrega i mokraćnog sustava
Anomalije koje uzrokuju simptome ili dovode do povišenog tlaka u bubrezima ili mjehuru obično treba kirurški ispraviti.