Od svih organskih sustava u tijelu, prirođene anomalije bubrega i mokraćnog sustava imaju najčešću pojavnost. Anomalije se mogu razviti u području:
-
bubrega (orgnai koji filtriraju krv i proizvode mokraću)
-
mokraćovoda (cijevi koje provode mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura)
-
mokraćnog mjehura (rastezljivi mišićni spremnik koji pohranjuje mokraću)
-
mokraćne cijevi (cijev kojom se mokraća izbacuje iz mokraćnog mjehura i tijela)
Svaki bubreg neprestano stvara mokraću koja se potom, pri niskim tlakovima, odvodi kroz mokraćovode u mokraćni mjehur. Mokraća potom iz mjehura istječe kroz mokraćnu cijev kako bi izašla iz tijela. Kod muškaraca, uretra se nalazi u penisu. U žena, uretra završava u području vulve (područje vanjskih ženskih spolnih organa). Obično je mokraća sterilna, odnosno bez bakterija i drugih zaraznih organizama.
Pogled unutar urinarnog trakta
Komplikacije anomalija mokraćnog sustava
Anomalije mokraćnog sustava mogu:
Svaka razvojna anomalija koja blokira ili usporava protok urina može uzrokovati stagnaciju urina, što može rezultirati infekcijom mokraćnog sustava (IMS) ili formiranjem bubrežnih kamenaca.
Refluks mokraće se obično u slučajevima kada anomalija zahvaća spoj gdje se ureteri povezuju s mjehurom. Navedeni spojevi (po jedan za svaki ureter) omogućuju urinu da teče samo u jednom smjeru, od bubrega prema mjehuru. Anomalije u području spoja između mokraćnog mjehura i uretera mogu uzrokovati protok mokraće od mokraćnog mjehura prema bubrezima (urinarni refluks). Također, drugi nedostaci koji uzrokuju opstrukciju protoka mokraće mogu postupno povećavati tlak u mokraćnom mjehuru te na taj način uzrokovati refluks mokraće. Refluks mokraće se može pojaviti na jednom ili na oba bubrega.
Urinarni refluks i česte infekcije mogu tijekom vremena nepovratno oštetiti bubrege. Oštećenje bubrega postepeno može uzrokovati visoki krvni tlak i rijetko završiti bubrežnim zatajenjem.
Teške anomalije mokraćnog sustava u fetusa mogu uzrokovati malu ili nikakvu proizvodnju urina. Urin fetusa tako postaje dio tekućine koja okružuje fetus u maternici (amnionska tekućina). Ako fetus ne izlučuje dovoljno urina, količina amnijske tekućine se postepeno smanjuje. U određenim slučajevima, kada je amnijske tekućine premalo, mogu se razviti anomalije i defekti pluća, srca, lica, i udova. Teški defekti u određenim slučajevima mogu uzrokovati smrt dok je fetus u maternici ili ubrzo nakon njegovog rođenja.
Simptomi
Mnoge anomalije mokraćnog sustava ne uzrokuju nikakve simptome i često se otkrivaju tijekom obrade drugih tegoba ili tijekom sistematskog pregleda djeteta. Neke anomalije ne uzrokuju probleme i ne prepoznaju se do odrasle dobi.
Kada anomalije mokraćnog sustava uzrokuju simptomi, tada djeca mogu imati:
Djeca koja imaju opstrukciju protoka mokraće također su pod povećanim rizikom od značajnog mokraćnog krvarenja nakon manje ozljede jer je bubreg pod stalnim povećanim pritiskom.
Dijagnoza
Prije rođenja, prenatalni ultrazvuk i laboratorijske krvne pretrage
Nakon rođenja, slikovni testovi, a ponekad i cistoskopija
Ponekad cistouretrografija
Prije rođenja Liječnici često otkrivaju anomalije mokraćnog sustava tijekom rutinskog prenatalnog ultrazvučnog pregleda ili drugih rutinskih testiranja nasljednih poremećaja.
Nakon rođenja, kada liječnici sumnjaju da dijete ima anomaliju mokraćnog sustava, obično se rade dijagnostički testovi kao što su ultrazvuk, računalna tomografija (CT), radionuklidna snimanja, i magnetska rezonancija (MR). Rijetko, liječnici u dijagnostici koriste intravensku urografiju ili cistoskopiju. Tijekom postupka cistoskopije liječnici gledaju unutar mjehura i uretre kroz fleksibilnu cijev koja se naziva cistoskop (vrsta endoskopa).
Da bi dijagnosticirali određene nedostatke mokraćnog sustava, liječnici ponekad provode test koji se naziva cistouretrografija pražnjenja (VCUG). Za ovu pretragu, kateter se uvodi u mokraćni mjehur kroz uretru, te se kroz kateter instilira (kontrastno sredstvo) te se snimaju rendgenske snimke prije te nakon akta mokrenja.
Kako djeca rastu, ti se testovi mogu ponavljati u planiranim intervalima kako bi se procijenio razvitak i funkcija mjehura, uretera, uretre i bubrega.
Liječenje
Anomalije koje uzrokuju simptome ili dovode do povišenog tlaka u bubrezima ili mjehuru obično treba kirurški ispraviti.