Novorođenče koje teži više od 90% novorođenčadi iste gestacijske dobi pri rođenju (iznad 90. percentile) smatra se velikim za gestacijsku dob.
-
Novorođenčad može biti velika jer su roditelji veliki ili zato što majka ima dijabetes ili je pretila.
-
Liječnici provode mjerenje abdomena majke i koriste ultrazvuk kako bi mjerili ploda bi procijenili težinu ploda.
-
Velika novorođenčad rođena od majki s dijabetesom imaju veću vjerojatnost da će imati prekomjernu težinu kao odrasle osobe.
-
Ponekad je potreban carski rez.
-
Komplikacije se liječe.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Gestacijska dob odnosi se na starost ploda. Gestacijska dob je broj tjedana od prvog dana majčine posljednje menstruacije do poroda. Ovaj vremenski okvir često se prilagođava drugim informacijama, uključujući nalaze ranih ultrazvučnih pregleda koji daju dodatne informacije o gestacijskoj dobi. Procjenjuje se da je normalno trajanje gestacije 40 tjedana trudnoće (očekivani termin poroda).
U gestacijskoj dobi od 40 tjedana, dječaci koji teže više od 4.2 kilograma su veliki za gestacijsku dob (LGA). Djevojke koje teže više od 4.1 kilograma također su LGA. Liječnici koriste publicirane krivulje rasta za procjenu djece druge gestacijske dobi.
Makrosomija (veliko tijelo) je naziv koji se koristi za opisivanje novorođenčadi koja teže više od 4,5 kilograma.
Uzroci
Velika novorođenčad mogu biti normalna djeca koje su jednostavno velika jer su roditelji veliki. Međutim, određeni poremećaji majke ponekad uzrokuju rađanje LGA novorođenčeta.
Najčešći uzrok rađanja LGA novorođenčadi je
Ostali čimbenici rizika za rađanje LGA novorođenčeta uključuju
-
Pretilost majke
-
Prethodno rađanje LGA novorođenčeta
-
Genetske abnormalnosti ili sindromi (na primjer, Beckwith-Wiedemannov sindrom ili Sotosov sindrom)
-
Prekomjerno povećanje tjelesne težine tijekom trudnoće (plod dobiva više kalorija jer majka dobiva na težini)
Razlog prekomjernog rasta ploda varira, ali prvenstveno proizlazi iz viška hranjivih tvari u kombinaciji s fetalnim hormonima koji stimuliraju rast. Kod trudnica koje boluju od dijabetesa, velika količina šećera (glukoze) prelazi posteljicu (organ koji osigurava prehranu ploda), što rezultira visokom razinom glukoze u krvi fetusa. Visoke razine glukoze pokreću povećano oslobađanje hormona inzulina iz fetalne gušterače. Povećana količina inzulina rezultira ubrzanim fetalnim rastom, uključujući gotovo sve organe osim mozga koji normalno raste.
Simptomi
Simptomi u LGA novorođenčadi uglavnom se odnose na bilo kakve komplikacije koje se javljaju.
Komplikacije
Česte komplikacije u novorođenčadi velike za gestacijsku dob uključuju sljedeće:
Porođajne ozljede: uobičajene ozljede uključuju istezanje živaca u ramenu (ozljede brahijalnog pleksusa) i frakture.
Otežani porod: Vaginalni porod, osobito ako je fetus u stavu zatkom, može biti otežan kada je fetalna glava velika u usporedbi s majčinom zdjelicom. LGA novorođenčad obično se porađa carskim rezom (C-sekcija).
Nizak Apgar zbroj: Apgar-ova ocjena je ocjena stanja djeteta u prvim minutama života. LGA djeca imaju tendenciju da imaju niže Apgar zbrojeve i veća je vjerojatnost da će im trebati pomoć pri rođenju.
Perinatalna asfiksija: ova komplikacija je smanjenje protoka krvi do djeteta prije, tijekom ili neposredno nakon poroda. Može biti posljedica problema s posteljicom prije ili tijekom poroda.
Aspiracija mekonija: LGA djeca mogu ispustiti mekonij (tamno zeleni fekalni materijal koji se proizvodi u crijevu fetusa prije rođenja) u amnijsku tekućinu i snažno udisati što uzrokuje udisanje (aspiraciju) mekonijske amnijske tekućine u pluća.
Niska razina šećera u krvi (glukoze) (hipoglikemija): Ako je fetus bio izložen visokim razinama glukoze jer je majčin dijabetes bio loše kontroliran tijekom trudnoće, fetus ima visoku razinu inzulina. U vrijeme poroda, placentarna opskrba glukozom se postepeno prekida, a visoka razina inzulina može naglo smanjiti razinu šećera u krvi djeteta, rezultirajući hipoglikemijom. Hipoglikemija može imati nikakve simptome, ali neka djeca su letargična i troma, a neka su iritabilna i hiperekscitabilna. Unatoč veličini, novorođenčad majki s dijabetesom se često ne hrane dobro prvih nekoliko dana.
Problemi s disanjem: Razvoj pluća može biti odgođen u novorođenčadi majki koje imaju dijabetes i djeca su pod povećanim rizikom od razvoja respiratornog distres sindroma ili prolazne novorođenačke tahipneje, čak i ako nisu nedonoščad.
Prirođene greške: novorođenčad majki s dijabetesom ima povećan rizik od urođenih mana, uključujući i one koje zahvaćaju mozak, srce, bubrege, probavni trakt i donji dio kralježnice.
Višak crvenih krvnih stanica (policitemija):LGA bebe mogu imati povećan broj eritrocita. Previše crvenih krvnih zrnaca može zgusnuti krv što može usporiti protok krvi. Novorođenčad s policitemijom ima crvenkastu boju kože i troma su. Policitemija također može doprinijeti razvoju hipoglikemije, respiratornog distresa i hiperbilirubinemiji.
Dijagnoza
Prije rođenja, mjerenje maternice i ultrazvučni pregled
Nakon rođenja, procjena gestacijske dobi i veličine i težine djeteta
Tijekom trudnoće, liječnici mjere udaljenost na abdomenu žene od vrha pubične kosti do vrha maternice (fundusa). Ovo mjerenje, nazvano mjerenje visine fundusa, odgovara otprilike broju tjedana trudnoće. Ako je mjerenje više od broja tjedana, plod može biti veći od očekivanog.
Ultrazvuk se može koristiti za procjenu veličine i težine ploda kako bi se potvrdila dijagnoza LGA.
Nakon rođenja, LGA se dijagnosticira procjenom gestacijske dobi i težine bebe.
LGA novorođenčad se procjenjuje radi komplikacija. Šećer u krvi se mjeri kako bi se otkrila hipoglikemija, a liječnici temeljito pregledaju dijete kako bi pronašli porođajne ozljede i strukturne ili genetske abnormalnosti.
Prognoza
Najčešći problemi LGA novorođenčadi (hipoglikemija, porodne ozljede i problemi s plućima) obično se rješavaju tijekom nekoliko dana bez dugoročnih posljedica.
Kao odrasle, LGA djevojčice imaju povećan rizik od rađanja LGA djeteta. Sva LGA djeca su izložena riziku od razvoja pretilosti i mogu imati povećani rizik od razvoja bolesti srca.
Liječenje
Ne postoji posebno liječenje za LGA novorođenčad, ali se podležeći uzroci i komplikacije tretiraju prema potrebi.
Novorođenčad s policitemijom dobiva tekućinu intravenskim (IV) putem . Ako je policitemija teška, liječnik može ukloniti dio krvi i zamijeniti je plazmom (eksangvinotransfuzija) koja razrjeđuje preostale crvene krvne stanice.
Novorođenčad s hipoglikemijom liječi se učestalim hranjenjem ili se ponekad glukoza daje intravenskim putem.
Respiratorni distres i aspiracija mekonija tretiraju se dodatnim kisikom ili drugim potpornim uređajima kao što je kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putevima (CPAP - tehnika omogućuje da novorođenčad diše sama dok im se daje kisik pod tlakom) ili respirator, ovisno o ozbiljnosti problema.