Specifični fobični poremećaji

Autor: John W. Barnhill, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Filip Mustač, dr. med.

Specifični fobični poremećaji uključuju postojanu, nerealnu, intenzivnu uznemirenost i strah od specifičnih situacija, okolnosti ili objekata.

  • Anksioznost uzrokovana fobičnim poremećajem može ometati svakodnevni život jer ljudi izbjegavaju određene aktivnosti i situacije.

  • Dijagnoza je obično očita na temelju simptoma.

  • Liječenje se obično sastoji od terapije izlaganjem.

Specifične fobije su česti poremećaji anksioznosti koji pogađaju oko 8% odraslih osoba u danom 12-mjesečnom razdoblju. Najčešće specifične fobije uključuju strah od životinja (zoofobija), strah od visine (akrofobija) i strah od oluja (grmljavine) (astraphobia ili brontophobia). Najmanje 5% ljudi se barem donekle boji krvi, injekcija ili ozljede. Ljudi koji imaju specifičnu fobiju često imaju 2 ili više fobija. Osobe koje imaju specifičnu fobiju izbjegavaju specifične situacije ili predmete koji izazivaju njihovu tjeskobu i strah, ili ih podnose s velikom patnjom, što nekada rezultira napadom panike. Međutim, oni prepoznaju da je njihova anksioznost prekomjerna i stoga su svjesni da imaju problem.

Neke specifične fobije uzrokuju malo neugodnosti. Na primjer, stanovnik grada koji se boji zmija možda neće imati problema izbjegavati ih. Druge specifične fobije uvelike ometaju funkcioniranje. Primjerice, stanovnik grada koji se boji dizala često se susreće s njima i stoga se rutinski suočava s teškim izborom: izbjegavati važnu situaciju na poslu, popeti se na mnogo stepenica ili podnijeti vožnju liftom s velikom nelagodom.

Neke uobičajene fobije *

Fobija

Definicija

* Postoji preko 500 imenovanih fobija, navedenih na popisu Phobia List web site. Većina je vrlo rijetka.

Akrofobija

Strah od visine

Amathophobia

Strah od prašine

Astraphobia

Strah od grmljavine i munje

Aviophobia

Strah od letenja

Belonephobia

Strah od igala, pribadača ili drugih oštrih predmeta

Brontophobia

Strah od grmljavine

Klaustrofobija

Strah od zatvorenih prostora

Eurotophobia

Strah od ženskih genitalija

Gephyrophobia

Strah od prelaska mostova

Hidrofobija

Strah od vode

Odontiatophobia

Strah od zubara

Phartophobia

Strah od prolaska plina na javnom mjestu

Phasmophobia

Strah od duhova

Phobophobia

Strah od straha ili razvoja fobije

Spargarophobia

Strah od šparoga

Triskaidekafobija

Strah od svih stvari povezanih s brojem trinaest

Trypanophobia

Strah od injekcija

Zoophobia

Strah od životinja (obično pauci, zmije ili miševi)

Dijagnoza

  • Liječnička procjena, na temelju određenih kriterija

Liječnici dijagnosticiraju specifični fobični poremećaj kada ljudi imaju strah ili tjeskobu koja uključuje sve sljedeće:

  • Intenzivan je i prisutan je 6 mjeseci ili duže

  • Radi se o određenoj situaciji ili predmetu

  • Pojavljuje se odmah kada se naiđe na situaciju ili objekt

  • Vodi do izbjegavanja situacije ili objekta

  • Nije u skladu sa stvarnom opasnošću

  • Uzrokuje značajne smetnje ili značajno narušava funkcioniranje

Također, liječnici isključuju druge mentalne poremećaje koji mogu uzrokovati slične simptome, kao što su agorafobija (strah od otvorenog prostora), socijalna anksioznost (društvena anksioznost), ili stresni poremećaj.

Liječenje

  • Terapija izlaganjem

Neki ljudi dobro prolaze bez liječenja jer je situaciju ili predmet kojega se boje lako izbjeći. Primjeri su šišmiši i špilje. Ako se često susreću situacije ili objekti (poput oluja), liječenje je često potrebno.

Terapija izlaganjem, vrsta psihoterapije, je terapija izbora. Terapija izlaganjem podrazumijeva izlaganje ljudi postupno i opetovano, u njihovoj mašti ili ponekad u stvarnosti, onome što izaziva njihov strah. Također se uče tehnike opuštanja i / ili disanja prije i tijekom izlaganja. Terapija izlaganjem se ponavlja sve dok ljudi ne počnu dobro podnositi situaciju koja im izaziva tjeskobu. Terapeut može pomoći da se terapija provede ispravno, iako to mogu sami.

Terapija izlaganjem pomaže više od 90% ljudi koji to redovito prakticiraju. To je gotovo uvijek jedini tretman potreban za specifične fobije. Čak i osobe s fobijom krvi ili igala dobro reagiraju na terapiju izlaganjem. Na primjer, takvi bi ljudi mogli početi izlaganje samo posjetom liječničkoj ordinaciji (ili možda samo razgledavanjem ordinacije). Sljedećeg dana (ili tjedna), oni bi mogli sjediti u sobi za pregled bez namjere da im se uzme krv. Sljedeći korak može biti dopuštanje da se igla približi njihovoj koži. Izloženost se može povećavati brzo ili polako, ali na kraju trebaju dopustiti da im se izvadi krv.

Terapija lijekovima nije jako korisna u prevladavanju specifičnih fobija. Jedna iznimka je uporaba benzodiazepina (lijekova protiv anksioznosti) za neke specifične fobije. Na primjer, osobe sa strahom od letenja mogu koristiti benzodiazepin prije ukrcavanja u zrakoplov. Sami benzodiazepini obično ne uklanjaju fobiju, ali dopuštaju osobi let zrakoplovom.