Sindrom aspiracije mekonija uzrokuje poteškoće disanja (respiratorni distres) kod novorođenčeta koje je udahnulo (aspiriralo) tamno zeleni, sterilni fekalni materijal, mekonij, u pluća prije ili tijekom poroda.
-
Iako fetus ne jede, njegovo crijevo sadrži sterilnu tvar koja se zove mekonij.
-
Fetus ponekad isprazni mekonij u amnionsku tekućinu prije rođenja, normalno ili kao odgovor na stres kao što je nedostatak kisika.
-
Stres može uzrokovati refleksno disanje fetusa i tako ono udahne amnionsku tekućinu u pluća koja sadrži mekonij.
-
Oboljela novorođenčad ima plavičastu kožu, brzo i otežano disanje, a pri disanju ponekad stenje.
-
Dijagnoza se postavlja kada se dijete rodi u mekonijskoj plodnoj vodi, ima poteškoća s disanjem uz karakterističnu rendgensku sliku pluća.
-
Oboljela novorođenčad zahtijeva sukciju dišnih puteva, dodatni kisik a ponekad pomoć disanja respiratorom.
-
Većina oboljele novorođenčadi preživljava. Sindrom može uzrokovati smrt ako je ozbiljan.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Mekonij je tamno zeleni, sterilni fekalni materijal koji se proizvodi u crijevu fetusa prije rođenja. Najčešće se iz crijeva prazni kao prva stolica nakon rođenja i hranjenja. Ponekad se otpusti u amnionsku tekućinu prije ili oko vremena poroda. Otpuštanje iz crijeva može biti normalno prije rođenja, osobito neposredno ili nakon termina. Međutim, ponekad se otpušta kao odgovor na stres, kao što je infekcija ili nedovoljna razina kisika. Iako otpuštanje prije rođenja može biti normalno u terminu ili kod prenošenja nikada nije normalno kod nedonoščadi. Prolaz mekonija kod nedonoščadi prije rođenja znači da se radi o stresu fetusa, npr. infekciji.
Sindrom aspiracije mekonija nastaje kada stres (infekcija, manjak kisika) uzrokuje grčevito disanje fetusa u maternici, a kao posljedica plodna voda koja sadrži mekonij se udahne (aspirira) i odlaže u pluća. Nakon poroda, aspirirani mekonij začepi dišne puteve i uzrokuje kolaps određenog dijela pluća. Ponekad, dišni putevi se djelomično začepe dopuštajući prolaz zraka, što može djelovati kao jednosmjerni ventil sa zarobljavanjem zraka niže od blokade. Taj dio pluća postaje prenapuhan i ako se nastavi dalje širiti, može prsnuti uz urušavanje pluća. Zrak se tada nakuplja unutar prsne šupljine oko pluća (pneumotoraks).
Mekonij također uzrokuje upalu pluća (pneumonitis) i povećava rizik od infekcije.
Novorođenče sa sindromom aspiracije mekonija ima povećan rizik od perzistentne plućne hipertenzije novorođenčadi.
Simptomi
Oboljela novorođenčad imaju problem s disanjem, respiratorni distres, odnosno ubrzano dišu, koriste pomoćne mišiće za disanje tako da uvlače međurebrene prostore, donji dio prsnog koša i stenju. Koža može biti plavičasta (stanje koje se naziva cijanoza) ako je razina kisika u krvi niska. Također mogu razviti niski krvni tlak. Pupčana vrpca, nokti ili koža mogu biti prekriveni mekonijem, dajući im zelenkasto žutu boju.
Dijagnoza
-
Mekonij u plodnoj vodi
-
Problemi s disanjem
-
Rendgenska slika pluća
Liječnici postavljaju dijagnozu sindroma aspiracije mekonija ako je mekonij prisutan u plodnoj vodi kod poroda, novorođenče ima problem s disanjem uz karakterističnu rendgensku sliku pluća.
Može se učiniti kultura krvi kako bi se tražile određene vrste bakterija.
Prognoza
Većina novorođenčadi sa sindromom aspiracije mekonija ima odličnu prognozu. Ipak, ako je sindrom izrazito težak a pogotovo kada uzrokuje perzistentnu plućnu hipertenziju, može uzrokovati i smrt. Sindrom može imati dugoročne posljedice kao što je povećan rizik astme kasnije u životu.
Osnovni poremećaj koji je uzrokovao prijevremeno otpuštanje mekonija može utjecati na prognozu.
Liječenje
-
Sukcija dišnih puteva nakon rođenja
-
Mjere koje podržavaju disanje
-
Ponekad su potrebni surfaktant i antibiotici
-
Liječenje osnovnog poremećaja
Nekada se radila sukcija dišnih puteva svakog djeteta rođenog iz mekonijske plodne vode. Ovaj postupak se nije dokazao korisnim. Ipak ako se dišni put doima začepljen mekonijem, potrebno ga je sukcijom pokušati osloboditi.
Novorođenče s poremećajem disanja ponekad zahtjeva intubaciju i pomoć disanja na respiratoru (aparat koji diše umjesto djeteta) ili pomoću CPAP aparata (omogućuje samostalno disanje djeteta) koji preko nosnih nastavaka isporučuje pozitivan tlak u pluća s ili bez dodatnog kisika. Ovi oblici liječenja se provode u neonatalnoj jedinici intenzivne njege (NICU).
Novorođenčetu na respiratoru može biti potrebno dati surfaktant, tvar koja oblaže unutrašnjost zračnih vrećica i omogućuje smanjenje površinske napetosti (odnosno omogućuje zračnim vrećicama da ostanu otvorene). Ova novorođenčad može razviti ozbiljne komplikacije kao što je pneumotoraks ili perzistentnu plućnu hipertenziju.
Ako se smatra da je infekcija osnovi problem daju se intravenski antibiotici.