Liječenje raka jedan je od najsloženijih aspekata medicinske skrbi. Ono uključuje tim koji obuhvaća mnoge vrste liječnika koji rade zajedno (na primjer, liječnici primarne zdravstvene zaštite, ginekolozi i drugi specijalisti, internistički onkolozi, radioterapeuti, kirurzi i patolozi) i mnoge druge vrste zdravstvenih radnika (na primjer, medicinske sestre, inžinjeri radioterapije, fizioterapeuti, socijalni radnici i farmaceuti).
Planovi liječenja uzimaju u obzir vrstu karcinoma, njegov smještaj, stadij, genetske osobine, kao i specifične osobine bolesnika.
Odluke o liječenju uzimaju u obzir i druge čimbenike, uključujući:
Bolesnici koji se podvrgavaju liječenju raka nadaju se najboljem ishodu i najdužem preživljenju uz najvišu kvalitetu života. Međutim, oni moraju razumjeti rizike povezane s liječenjem. Bolesnici bi trebali razgovarati o svojim željama u vezi medicinske skrbi sa svim svojim liječnicima i trebali bi sudjelovati u odlukama o liječenju (i unaprijed pripremiti pisane upute).
Kada se prvi put postavi dijagnoza raka, glavni cilj liječenja je u potpunosti ukloniti rak ako je to moguće (jednom terapijom ili kombinacijom kirurškog liječenja, radioterapije, kemoterapije, a ponekad i novijim metodama liječenja raka). Terapija ponekad ima za cilj uklanjanje stanica raka drugdje u tijelu, čak i kad se te stanice ne mogu vidjeti.
Čak i kad je izlječenje nemoguće, simptomi nastali zbog raka često se mogu ublažiti liječenjem koje poboljšava kvalitetu života (palijativna terapija). Na primjer, ako se tumor ne može ukloniti kirurškim putem, zračenje ga može smanjiti i privremeno smanjiti bol i simptome u neposrednoj blizini tumora (lokalni simptomi).
Budući da je liječenje raka složeno, razvijeni su specifični pristupi skrbi, koji se nazivaju protokoli liječenja, kako bi se osiguralo da ljudi dobiju najsigurniju i najučinkovitiju terapiju. Protokoli liječenja osiguravaju da ljudi dobiju standardnu terapiju utemeljenu na rigoroznim znanstvenim studijama. Protokoli se obično razvijaju i dorađuju kroz klinička ispitivanja. Kliničko ispitivanje omogućuje liječnicima da uspoređuju nove lijekove i kombinacije liječenja sa standardnim terapijama kako bi utvrdili jesu li novi tretmani učinkovitiji. Bolesnicima koji boluju od raka često se nudi prilika da sudjeluju u takvim ispitivanjima, međutim nisu svi bolesnici s rakom kandidati za kliničko ispitivanje.
Odgovor na liječenje raka
Potpuni odgovor (remisija) javlja se kada rak nestane na neko određeno vrijeme nakon liječenja. Liječnici redovito nadziru bolesnike koji se aktivno liječe ili su bili liječeni od raka. To obično uključuje slikovne metode i/ili laboratorijske testove za praćenje odgovora karcinoma na liječenje i za brzo prepoznavanje povrata bolest.
Neki karcinomi proizvode proteine koji se mogu otkriti u krvotoku. Te se tvari nazivaju tumorski biljezi. Primjer je antigen specifičan za prostatu (PSA). Razina PSA se povećava kod muškaraca s rakom prostate. Većina tumorskih biljega nije dovoljno specifična da bi bila korisna u probiru (otkrivanje raka prije nego što osoba razvije simptome) ili dijagnosticiranju raka, jer brojni poremećaji koji nisu karcinomi mogu uzrokovati pojavu ovih tvari u krvi. Međutim, tumorski biljezi (poput PSA i karcinomskog antigena [CA] 125 za rak jajnika) mogu pomoći liječnicima u procjeni odgovora na liječenje. Ako je tumorski biljeg bio povišen prije liječenja, ali se nakon terapije vrijednost u krvi normalizirala, liječenje je vjerojatno bilo uspješno. Ako se vrijednost tumorskog biljega normalizira nakon liječenja, ali se kasnije ponovno povisi, bolest se vjerojatno vratila.
Izlječenje je naravno najuspješniji ishod liječenja. Izlječenje podrazumijeva nestanak svih znakova karcinoma i tijekom duljeg razdoblja nadzora. Kod nekih vrsta raka liječnici smatraju ljude izliječenima ako su bez bolesti 5 godina ili duže. Kod drugih vrsta potrebno je dulje razdoblje prije nego što se osoba smatra izliječenom.
Kod djelomičnog odgovora veličina ili opseg bolesti (na primjer, kao što se vidina slikovnim pretragama poput rentgenskog snimanja, komjuterizirane tomografije [CT] i pozitronske emisijske tomografije [PET]) smanjuje se za više od polovice, iako karcinom ostaje vidljiv na slikovnim pretragama. Osoba s djelomičnim odgovorom obično ima manje simptoma i može imati produženi životni vijek, iako rak u većini slučajeva ponovno naraste. Trajanje odgovora mjeri se od vremena djelomičnog odgovora do trenutka kada se rak počne povećavati ili ponovno širiti.
Kod nekih ljudi liječenje ne dovodi ni do potpunog ni do djelomičnog odgovora, ali rak neće rasti ili širiti se, a osoba tijekom duljeg razdoblja neće imati novih simptoma. Ovaj odgovor se također smatra zadovoljavajućim. Kod najmanje uspješnog odgovora tumor nastavlja rasti ili se pojavljuju nova mjesta bolesti unatoč liječenju.
Do recidiva dolazi kada se rak koji je potpuno nestao kasnije povrati.
Interval bez bolesti je razdoblje između vremena kada rak potpuno nestane do trenutka kada se vrati.
Ukupno preživljenje je interval od dijagnoze raka do smrti.
Neke vrste raka, poput karcinoma dojke ili limfoma (tumori limfnih čvorova) nazivaju se osjetljivima jer dobro reagiraju na kemoterapiju ili terapiju zračenjem (radioterapiju). Ostali karcinomi, poput melanoma (karcinoma kože) ili zloćudnih tumora mozga, nazivaju se rezistentnim jer samo mali broj ljudi reagira na kemoterapiju ili radioterapiju. Tumori crijeva i pluća u početku uglavnom reagiraju na kemoterapiju, no kasnije postaju rezistentni unatoč nastavku liječenja.