Parkinsonova bolest je sporo progresivni degenerativni poremećaj specifičnih područja središnjeg živčanog sustava. Karakterizira ga tremor kada su mišići u mirovanju (tremor u mirovanju), povećan tonus mišića (ukočenost ili rigidnost), sporost dobrovoljnih pokreta i poteškoće pri održavanju ravnoteže (posturalna nestabilnost). Kod mnogih ljudi, razmišljanje postaje narušeno ili se razvija demencija.
-
Parkinsonova bolest rezultat je degeneracije u dijelu mozga koji pomaže koordinirati pokrete.
-
Često je najočitiji simptom tremor koji se javlja kada su mišići opušteni.
-
Mišići postaju ukočeni, pokreti postaju spori i nekoordinirani, a ravnoteža se lako gubi.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma
-
Opće mjere (kao što su pojednostavljivanje dnevnih zadataka), lijekovi (kao što je levodopa plus karbidopa), a ponekad i kirurški zahvati mogu pomoći, ali bolest je progresivna, s vremenom uzrokuje tešku invalidnosti i nepokretnost.
(Vidi, također, Pregled Poremećaja pokreta.)
Parkinsonova bolest je drugi najčešći degenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava nakon Alzheimerove bolesti. Zahvaća:
-
Oko 1 od 250 osoba starijih od 40 godina
-
Oko 1 od 100 osoba starijih od 65 godina
-
Oko 1 od 10 osoba starijih od 80 godina
Najčešće počinje u dobi između 50 i 79 godina. Rijetko se Parkinsonova bolest javlja u djece ili adolescenata.
Parkinsonizam uzrokuje iste simptome kao Parkinsonova bolest, ali je uzrokovan raznim drugim stanjima, kao što su: multipla sistemna atrofija, progresivna supranuklearna paraliza, moždani udar, ozljeda glave ili određeni lijekovi.
Promjene unutar mozga
Kod Parkinsonove bolesti, živčane stanice u dijelu bazalnih ganglija (tzv. substantia nigra) degeneriraju.
Bazalni gangliji su zbirke živčanih stanica koje se nalaze duboko u mozgu. Pomažu u sljedećem:
-
Inicirati i ublažiti namjenske (dobrovoljne) pokrete mišića
-
Suprimirati nehotične pokrete
-
Koordinirati promjene držanja
Kada mozak šalje impuls da pomakne mišić (na primjer, da podigne ruku), impuls prolazi kroz bazalne ganglije. Poput svih živčanih stanica, oni u bazalnim ganglijima oslobađaju kemijske glasnike (neurotransmitere) koji pokreću sljedeću živčanu stanicu na putu kako bi poslali impuls. Ključni neurotransmiter u bazalnim ganglijima je dopamin. Njegov ukupni učinak je povećati živčane impulse prema mišićima.
Kada živčane stanice u bazalnim ganglijima degeneriraju, one proizvode manje dopamina i smanjuje se broj veza između živčanih stanica u bazalnim ganglijima. Kao rezultat toga, bazalni gangliji ne mogu izgladiti pokrete kao što to obično čine, dovodeći do tremora, gubitka koordinacije, sporog kretanja (bradikinezije), tendencije da se manje kreću (hipokinezija), te problema s držanjem tijela i hodanjem.
Lokacije bazalnih ganglija
|
Bazalni gangliji su zbirke živčanih stanica koje se nalaze duboko u mozgu. One uključuju sljedeće:
Bazalni gangliji pomažu u izglađivanju pokreta mišića i usklađuju promjene u držanju tijela.
|
Uzroci
Kod Parkinsonove bolesti sinuklein (protein u mozgu koji pomaže živčanim stanicama da komuniciraju) formira nakupine nazvane Lewyjeva tijela. Lewyjeva tijela sastoje se od pogrešno savijenog sinukleina. Te naslage, nazvane Lewyjeva tijela, mogu se akumulirati u nekoliko područja mozga, osobito u supstanciji nigri (duboko u mozgu) i ometaju funkcioniranje mozga. Lewyjeva tijela često se nakupljaju u drugim dijelovima mozga i živčanog sustava, sugerirajući da mogu biti uključeni u druge poremećaje. U demenciji Lewyjevih tijela, Lewyjeva tijela se formiraju kroz vanjski sloj mozga (moždana kora). Lewyjeva tijela također mogu biti uključena u Alzheimerovu bolest, to je moguće objašnjenje zašto otprilike jedna trećina osoba s Parkinsonovom bolešću ima simptome Alzheimerove bolesti i zašto neki ljudi s Alzheimerovom bolešću razvijaju simptome parkinsonizma.
Oko 10 % osoba s Parkinsonovom bolešću ima rođake koji imaju ili su imali bolest. Dakle, genetika može igrati ulogu. Sve je više dokaza da je Parkinsonova bolest dio šireg poremećaja. U ovom poremećaju sinuklein se akumulira ne samo u mozgu, već i u živčanim stanicama u srcu, jednjaku, crijevima i drugdje. Kao rezultat toga, ovaj poremećaj izaziva druge simptome, kao što je omaglica kad osoba ustane, zatvor i poteškoće u gutanju, ovisno o mjestu nakupljanja sinukleina.
Jesi li znao...
-
Mnogi drugi poremećaji i lijekovi mogu uzrokovati simptome slične onima kod Parkinsonove bolesti.
-
Parkinsonovu bolest je ponekad teško dijagnosticirati kod starijih ljudi jer starenje uzrokuje neke iste simptome.
|
Simptomi
Obično Parkinsonova bolest počinje suptilno i postupno napreduje.
Prvi simptom je
Tremori obično imaju sljedeće karakteristike:
-
Grubi su i ritmični
-
Obično se pojavljuju u jednoj ruci dok je ruka u mirovanju (tremor u mirovanju)
-
Često se ruka pomiče kao da kotrlja male predmete (valjanje pilule)
-
Smanjuju se kada se ruka namjerno kreće i potpuno nestaju tijekom spavanja
-
Mogu se pogoršati emocionalnim stresom ili umorom
-
Mogu s vremenom napredovati u drugu ruku, ruke i noge
-
Mogu utjecati i na čeljust, jezik, čelo i kapke, ali ne i na glas
Kod nekih ljudi tremor se nikada ne razvija.
Parkinsonova bolest obično uzrokuje sljedeće simptome:
-
Krutost (rigidnost): Mišići postaju ukočeni, što otežava kretanje. Kada liječnik pokuša saviti podlakticu osobe ili je izravnati, ruka se odupire pomicanju i, kad se kreće, staje i pokreće se (naziva se krutost zupčanika).
-
Usporene kretanje: Pokreti postaju spori i teško ih je pokrenuti, a ljudi se kreću manje. Kada se kreću manje, kretanje postaje teže jer zglobovi postaju ukočeni i mišići slabe.
-
Poteškoće pri održavanju ravnoteže i držanju: Položaj postaje pogrbljen, a ravnotežu je teško održavati. Dakle, ljudi imaju tendenciju da se ruše naprijed ili natrag. Budući da su pokreti spori, ljudi često ne mogu dovoljno brzo pomaknuti svoje ruke da bi prekinuli pad.
Hodanje postaje teško, pogotovo prvi korak. Jednom kada su počeli, gegaju se, poduzimaju kratke korake, drže ruke savijene u struku i njišu rukama malo ili nikako. Kod hodanja neki ljudi imaju poteškoća sa zaustavljanjem ili okretanjem. Kada je bolest uznapredovala, neki ljudi iznenada prestaju hodati jer se osjećaju kao da im se stopala lijepe na tlo (nazvano smrzavanje). Drugi ljudi nenamjerno i postupno ubrzavaju svoje korake radeći posrćući trk kako ne bi pali. Ovaj se simptom naziva festinacija.
Ukočenost i smanjena pokretljivost mogu doprinijeti bolovima u mišićima i umoru. Imati ukočene mišiće ometa mnoge pokrete: okretanje u krevetu, ulazak ili izlazak iz auta te uspravljanje iz duboke stolice. Uobičajeni svakodnevni zadaci (poput odijevanja, češljanja kose, jela i pranja zuba) traju dulje.
Budući da ljudi često imaju poteškoća u kontroliranju malih mišića ruku, svakodnevni zadaci, kao što su zakopčavanje košulje i vezanje vezica, postaju sve teži. Većina osoba s Parkinsonovom bolešću ima nesiguran, sitan rukopis (mikrografija) jer je pokretanje i održavanje svakog poteza olovke otežano. Ljudi mogu pogrešno protumačiti te simptome kao slabost. Međutim, snaga i osjeti su obično normalni.
Lice postaje manje izražajno (kao maska) jer se mišići lica koji kontroliraju ekspresiju ne kreću onoliko koliko bi to inače činili. Ovaj nedostatak izražavanja može se zamijeniti s depresijom, ili može uzrokovati previd depresije. (Depresija je uobičajena među osobama s Parkinsonovom bolesti.) Na kraju, lice može poprimiti prazan pogled s otvorenim ustima, uz rijetko treptanje. Često ljudi sline ili se guše jer su mišići lica i grla ukočeni što otežava gutanje. Ljudi često govore tiho i monotono i mogu mucati jer imaju poteškoće u artikuliranju riječi.
Parkinsonova bolest također uzrokuje i druge simptome:
-
Problemi sa spavanjem, uključujući nesanicu, su česti, posebno jer osobe učestalo moraju urinirati ili se teško okreću u krevetu. Poremećaj brzog pokretanja očiju (Rapid-eye-movement (REM)) se često razvije. U ovom poremećaju, udovi, koji se inače ne kreću u REM snu, mogu se kretati iznenada i nasilno jer ljudi imaju kretnje sukladne svojim snovima, ponekad povrjeđujući partnera u krevetu. Nedostatak sna može pridonijeti depresiji i pospanosti tijekom dana.
-
Problemi s mokrenjem. Uriniranje može biti teško započeti i održavati (naziva se urinarno oklijevanje). Ljudi mogu imati snažnu potrebu za mokrenjem (urgencija). Inkontinencija je česta.
-
Problemi s gutanjem zbog usporenih pokreta jednjaka. Disfagija može uzrokovati da ljudi aspiriraju izlučevine iz usta i / ili hranu koju jedu ili piju. Aspiracija može uzrokovati akutnu upalu pluća.
-
Konstipacija se može razviti zbog usporenoga rada crijeva. Neaktivnost i levodopa, glavni lijek koji se koristi za liječenje Parkinsonove bolesti, mogu pogoršati zatvor.
-
iznenadno, prekomjerno smanjenje krvnog tlaka može se dogoditi kada osoba ustane (ortostatska hipotenzija).
-
Seboroični dermatitis često se razvija na vlasištu i na licu, a povremeno i na drugim područjima.
-
Gubitak osjeta mirisa (anosmija) je čest, no ljudi ga rijetko primjećuju.
-
Demencija se razvija u oko jedne trećine osoba s Parkinsonovom bolesti. U mnogih drugih, razmišljanje je narušeno, ali ljudi ga možda ne prepoznaju.
-
Depresija se može razviti, ponekad godinama prije nego što ljudi imaju problema s kretanjem. Depresija se pogoršava s Parkinsonovom bolešću. Depresija također može pogoršati probleme kretanja.
-
Halucinacije, deluzije, i parnoja se mogu pojaviti, osobito ako se razvije demencija. Ljudi mogu vidjeti ili čuti stvari koje nisu prisutne (halucinacije) ili se čvrsto držati određenih uvjerenja unatoč jasnim dokazima koji ih negiraju (deluzije). Mogu postati nepovjerljivi i misliti da im drugi ljudi namjeravaju naštetiti (paranoja). Ti se simptomi smatraju psihotičnim simptomima jer predstavljaju gubitak kontakta sa stvarnošću. Psihotični simptomi su najčešći razlog zbog kojeg se osobe s Parkinsonovom bolešću stavljaju u ustanovu. Prisustvo tih simptoma povećava rizik od umiranja.
Mentalni simptomi, uključujući psihotične simptome, mogu biti uzrokovani Parkinsonovom bolešću ili lijekom koji se koristi za liječenje.
Lijekovi koji se koriste za liječenje Parkisonove bolesti (Vidi Lijekovi koji se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti), također, mogu uzrokovati probleme, kao opsesivno - kompulzivno ponašanje ili poteškoće pri kontroliranju nagona što može rezultirati kompulzivnim kockanjem ili skupljanjem.
Dijagnoza
Parkinsonova bolest je vjerojatna ako ljudi imaju sljedeće:
Blaga, rana bolest može biti izazovna liječniku za postavljanje dijagnoze jer obično počinje suptilno. Dijagnoza je osobito teška kod starijih ljudi jer starenje može uzrokovati neke od problema kao i Parkinsonova bolest, kao što je gubitak ravnoteže, spori pokreti, ukočenost mišića i pognut položaj. Ponekad se esencijalni tremor krivo dijagnosticira kao Parkinsonova bolest.
Da bi se isključili drugi uzroci simptoma, liječnici pitaju o prijašnjim poremećajima, izloženosti toksinima i uporabi lijekova koji mogu uzrokovati parkinsonizam.
Sistematski pregled
Tijekom fizičkog pregleda, liječnici traže od ljudi da rade određene pokrete, što može pomoći u postavljanju dijagnoze. Na primjer, kod osoba s Parkinsonovom bolešću, tremor nestaje ili se smanjuje kada ih liječnici zamole da dodirnu svoj nos prstom. Također, osobe s tom bolešću imaju poteškoća s izvođenjem brzih izmjeničnih pokreta, kao što su stavljanje ruku na bedra, zatim brzo okretanje ruku naprijed i natrag nekoliko puta.
Testovi
Nijedan test ili postupak snimanja ne može izravno potvrditi dijagnozu. Međutim, računalna tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI) mogu se obaviti kako bi se pronašao strukturni poremećaj koji može uzrokovati simptome. SPECT i pozitronska emisijska tomografija (PET) mogu otkriti abnormalnosti mozga tipične za bolest. Međutim, SPECT i PET se trenutno koriste samo u istraživačkim ustanovama i ne razlikuju Parkinsonovu bolest od drugih poremećaja koji uzrokuju iste simptome (parkinsonizam).
Ako dijagnoza nije jasna, liječnici mogu dati osobi levodopa, lijek koji se koristi za liječenje Parkinsonove bolesti. Ako levodopa rezultira jasnim poboljšanjem, vjerojatno se radi o Parkinsonovoj bolesti.
Liječenje
-
Opće mjere za ublažavanje simptoma
-
Fizikalna i radna terapija
-
Levodopa / karbidopa i drugi lijekovi
-
Ponekad duboka stimulacija mozga
Opće mjere za liječenje Parkinsonove bolesti mogu pomoći ljudima da bolje funkcioniraju.
Mnogi lijekovi mogu olakšati kretanje i omogućiti ljudima učinkovito funkcioniranje dugi niz godina. Glavno je liječenje Parkinsonove bolesti
Drugi lijekovi su općenito manje učinkoviti od levodope, ali mogu koristiti nekim ljudima, osobito ako se levodopa ne tolerira ili je neadekvatna. Međutim, niti jedan lijek ne može izliječiti bolest.
Možda će biti potrebna dva ili više lijeka. Kod starijih osoba doze se često smanjuju. Izbjegavaju se lijekovi koji uzrokuju ili pogoršavaju simptome, osobito antipsihotičke lijekove.
Lijekovi koji se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti mogu imati neugodne nuspojave. Ako ljudi uoče bilo kakve neobične učinke (kao što su poteškoće u kontroliranju nagona ili zbunjenosti), trebali bi ih prijaviti svom liječniku. Ne bi trebali prestati uzimati lijek, osim ako im to liječnik ne kaže.
Ako ljudi imaju uznapredovalu bolest i lijekovi su nedjelotvorni ili imaju jake nuspojave, a bez demencije i psihijatrijskih tegoba, razmišlja se o dubokoj stimulaciji mozga i kirurškom zahvatu.
Opće mjere
Razne jednostavne mjere mogu pomoći osobama s Parkinsonovom bolešću da zadrže mobilnost i neovisnost:
-
Nastavljanje što više dnevnih aktivnosti
-
Redovite tjelovježbe
-
Pojednostavljivanje svakodnevnih zadataka - na primjer,postavljanje čičak traka umjesto gumba i vezica
-
Korištenje pomoćnih uređaja, kao što su posebni zatvarači i kuke za gumbe
Fizioterapeuti i radni terapeuti mogu pomoći ljudima da nauče kako uključiti ove mjere u svoje svakodnevne aktivnosti, kao i preporučiti vježbe za poboljšanje tonusa mišića i održavanje raspona pokreta. Terapeuti mogu preporučiti i mehanička pomagala, kao što su šetači na kotačima, kako bi pomogli ljudima da ostanu neovisni.
Jednostavne promjene u kući mogu je učiniti sigurnijim za osobe s Parkinsonovom bolesti:
U slučaju zatvora može pomoći sljedeće:
-
Konzumiranje prehrane bogate vlaknima, uključujući hranu poput šljiva i voćnih sokova
-
Vježbanje
-
Pijenje puno tekućine
-
Korištenje omekšivača stolice (kao što je koncentracija senne), dodataka prehrani (kao što je psyllium) ili stimulativnih laksativa (kao što je bisakodil uzet kroz usta) kako bi se redovito održavala probava.
Teško gutanje može ograničiti unos hrane, tako da dijeta mora biti hranjiva. Nastojanje dubljega mirisanja može poboljšati sposobnost mirisa, pojačavajući apetit.
Levodopa /
karbidopa
Tradicionalno, levodopa, koja se daje s karbidopom, prvi je lijek koji se koristi. Ovi lijekovi, uzimani na usta, glavno su sredstvo liječenja Parkinsonove bolesti.
No, ako se uzima dugo vremena, levodopa može imati nuspojave i postati manje učinkovita. Stoga su neki stručnjaci sugerirali da bi se prvo mogli koristiti drugi lijekovi i odgoditi uporabu levodope. Međutim, dokazi sada pokazuju da se nuspojave i smanjena djelotvornost nakon dugotrajne primjene vjerojatno javljaju jer se Parkinsonova bolest pogoršava i nije povezana s time kada je započeto uzimanje lijeka. Ipak, budući da levodopa može postati manje učinkovita nakon nekoliko godina korištenja, liječnici mogu propisati drugi lijek za osobe mlađe od 60 godina, koji će dugo uzimati lijekove za liječenje bolesti. Drugi lijekovi uključuju amantadin i dopaminske agoniste (lijekovi koji djeluju kao dopamin aktivirajući njegove receptore u mozgu). Ovakvi lijekovi se koriste jer je produkcija dopamina u Parkinsonovoj bolesti smanjena.
Levodopa smanjuje ukočenost mišića, poboljšava kretanje i značajno smanjuje tremor. Uzimanje levodope dovodi do dramatičnog poboljšanja kod osoba s Parkinsonovom bolesti. Lijek omogućuje mnogim osobama s blagim oboljenjima da se vrate na gotovo normalnu razinu aktivnosti i omogućuju nekim ljudima koji su zatočeni u krevetu da ponovno hodaju.
Levodopa rijetko pomaže osobama s drugim poremećajima koji mogu uzrokovati simptome slične onima kod Parkinsonove bolesti (parkinsonizam), kao što je multipla sistemska atrofija i progresivna supranuklearna paraliza.
Levodopa je dopaminski prekursor. To jest, pretvara se u dopamin u tijelu. Do konverzije dolazi u bazalnim ganglijima, gdje levodopa pomaže nadoknaditi smanjenje dopamina zbog bolesti. Međutim, prije nego što levodopa dospije u mozak, dio se pretvara u dopamin u crijevima i krvi. Dopamin u crijevima i krvi povećava rizik od nuspojava kao što su povraćanje, ortostatska hipotenzija i crvenilo. Karbidopa se daje zajedno s levodopom kako bi se spriječila konverzija levodope u dopamin prije nego što stigne do bazalnih ganglija. Kao rezultat toga, ima manje nuspojava, a više dopamina je dostupno mozgu.
Da bi se odredila najbolja doza levodope za određenu osobu, liječnici moraju uravnotežiti kontrolu bolesti s razvojem nuspojava, što može ograničiti količinu levodope koju osoba može tolerirati. Ove nuspojave uključuju
Nakon uzimanja levodope tijekom 5 ili više godina, više od polovice ljudi počinje brzo alternirati između dobrog odgovora na lijek i slabog odgovora - što se naziva on-off učinak. U roku od nekoliko sekundi, ljudi se mogu promijeniti iz prilično mobilnih u teško oštećene i nepokretne. Razdoblja pokretljivosti nakon svake doze postaju kraća, a simptomi se mogu pojaviti prije sljedeće raspoređene doze. Također, simptomi mogu biti popraćeni nevoljnim pokretima zbog upotrebe levodope, uključujući grčenje ili hiperaktivnost. Jedno od sljedećeg može se neko vrijeme koristiti za kontrolu efekata isključivanja:
-
Uzimanje manjih, češćih doza
-
Prelazak na oblik levodope koji se postupno oslobađa u krv (formulacija s kontroliranim otpuštanjem)
-
Dodavanje dopamin agonista ili amantadina
Međutim, nakon 15 do 20 godina, neželjeni učinci postaju teški za kontrolirati. Nakon toga se razmatra operacija.
Formulacija levodope / karbidope (dostupna u Europi) može se dati pomoću pumpe spojene na tankom crijevu. Ova se formulacija proučava kao tretman za ljude koji imaju teške simptome koji se ne mogu ublažiti lijekovima i koji se ne mogu operirati. Čini se da ova formulacija uvelike smanjuje vrijeme izvan pogona i povećava kvalitetu života.
Ostali lijekovi
Drugi lijekovi su općenito manje učinkoviti od levodope, ali mogu koristiti nekim ljudima, osobito ako se levodopa ne tolerira ili je nedovoljna.
Agonisti dopamina, koji se ponašaju kao dopamin, mogu biti korisni u bilo kojoj fazi bolesti. Oni uključuju
Nuspojave mogu ograničiti upotrebu agonista dopamina koji se uzimaju oralno. U 1 do 2% ljudi koji ih uzimaju ovi lijekovi mogu uzrokovati kompulzivno ponašanje, uključujući kompulzivno kockanje, pretjerano kupovanje i prejedanje. U takvim slučajevima doza se smanjuje ili se lijek zaustavlja i zamjenjuje drugim lijekom.
Pramipeksol i ropinirol se daju peroralno. Prvo se umjesto levodope mogu koristiti kod osoba mlađih od 60 godina koje imaju ranu Parkinsonovu bolest. Također se mogu koristiti s levodopom kod ljudi koji imaju uznapredovalu Parkinsonovu bolest. Ti se lijekovi uzimaju 3 puta dnevno. Pospanost je česta nuspojava.
Apomorfin brzo djeluje, pa se koristi za prekidanje faze isključenja - kada je kretanje teško pokrenuti. Dakle, ovaj lijek se zove terapija spašavanja. Obično se koristi kada se ljudi smrznu na mjestu, sprečavajući ih, na primjer, od hodanja. Pogođene osobe ili druga osoba (kao što je član obitelji) mogu ubrizgati lijek do 5 puta dnevno po potrebi. U nekim zemljama, apomorfin je dostupan u formulaciji koja se može dati pomoću pumpe osobama koje imaju teške simptome kada operacija nije opcija.
Rasagilin i selegilin pripadaju klasi lijkeova nazvanih monoamin oksiadaza inhibitori (MAO inhibitori). Oni sprečavaju razgradnju dopamina, time produžavajući dopaminsko djelovanje u tijelu. Teoretski, ako se uzima s određenim namirnicama (kao što su određeni sirevi), napitcima (kao što je crno vino) ili lijekovima, inhibitori MAO mogu imati ozbiljne nuspojave nazvane hipertenzivna kriza. Međutim, taj je učinak malo vjerojatan kada se Parkinsonova bolest liječi, jer su korištene doze niske, a tip upotrijebljenog MAO inhibitora (inhibitori MAO tipa B), osobito rasagilin, vjerojatno neće imati takav učinak.
Inhibitori katekol O metiltransferaze (COMT) (entakapon i tolkapon) usporavaju razgradnju levodope i dopamina, produljuju njihove učinke i stoga se čine korisnim dodatkom levodope. Ovi se lijekovi koriste samo s levodopom. Tolkapon se rijetko koristi jer oštećuje jetru. Međutim, tolkapon je jači od entakapona i može biti korisniji ako su razdoblja off faza jaka ili dugotrajna.
Neki antikolinergički lijekovi (dani zbog njihovoga antikolinergičkoga učinka) su učinkoviti u smanjenju teškoga tremora i mogu biti korišteni u ranom stadiju Parkinsonove bolesti. Najčešće korišteni antikolinergički lijekovi uključuju benztropin i triheksifenidil. Antikolinergični lijekovi su posebno korisni za vrlo mlade ljude čiji je najteži simptom tremor. Ovi lijekovi se ne primjenjuju kod starijih osoba jer imaju nuspojave (kao što su zbunjenost, pospanost, suha usta, zamagljen vid, vrtoglavica, konstipacija, poteškoće s mokrenjem i gubitak kontrole mjehura) i zbog toga što se ovi lijekovi uzimaju dugo vremena , povećavaju rizik od mentalnog propadanja. Mogu smanjiti tremor jer blokiraju djelovanje neurotransmitera acetilkolina, a tremor se smatra uzrokovanim neravnotežom acetilkolina (previše) i dopamina (premalo).
Povremeno se koriste i drugi lijekovi s antikolinergičkim učincima, uključujući neke antihistaminike i tricikličke antidepresive, ponekad kao dodatak levodopi. Međutim, budući da su ovi lijekovi samo blago učinkoviti i zbog toga što su mnogi antikolinergički učinci problematični, ovi lijekovi se rijetko koriste za liječenje Parkinsonove bolesti. Ipak, triciklički antidepresivi s antikolinergičkim učincima mogu biti korisni osobama koje imaju depresiju i Parkinsonovu bolest.
Amantadin,lijek koji se ponekad koristi za liječenje gripe može se koristiti sam za liječenje blage Parkinsonove bolesti ili kao dodatak levodopi. Amantadin vjerojatno ima mnogo učinaka koji ga čine uspješnim. Na primjer, stimulira živčane stanice na otpuštanje dopamina. Najčešće se koristi za kontrolu nevoljnih pokreta koji su nuspojave levodope. Ako se koristi sam, amantadin često gubi na učinkovitosti nakon više mjeseci.
Propranolol, beta-blokator, može se upotrijebiti za smanjenje ozbiljnosti tremora ako se tremor pogorša držanjem udova u položaju koji zahtijeva otpor gravitaciji (na primjer, držanje ispruženih ruku). Takvi tremori se nazivaju posturalni tremori.
Lijekovi za liječenje Parkinsonove bolesti
|
Lijek
|
Neke nuspojave
|
Komentari
|
|---|
|
* Lijekovi s antikolinergičkim učincima rijetko se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti jer su samo blago djelotvorni i imaju neugodne nuspojave.
|
|
MAO-B = monoamin oksidaza tipa B; COMT = katekol O-metiltransferaza.
|
|
Prekursor dopamina
|
|---|
|
Levodopa (dan s karbidopom)
|
Za levodopu:Nehotični pokreti (usta, lica i udova), noćne more, nizak krvni tlak kada osoba ustane (ortostatska hipotenzija), konstipacija, mučnina, pospanost, zbunjenost, halucinacije, paranoja, palpitacije i crvenilo
Ako se ovi lijekovi naglo zaustave, neuroleptički maligni sindrom (s visokom temperaturom, visokim krvnim tlakom, ukočenosti mišića, oštećenjem mišića i komom), koji može biti opasan po život
|
Ta je kombinacija glavno uporište liječenja. Karbidopa pomaže povećati učinkovitost levodope i smanjiti njezine nuspojave. Nakon nekoliko godina učinkovitost kombinacije može se smanjiti.
|
|
Agonisti dopamina
|
|---|
|
Pramipeksol
Ropinirol
|
Pospanost, mučnina, ortostatska hipotenzija, nehotični pokreti, zbunjenost, opsesivno-kompulzivno ponašanje, nove ili povećane potrebe (kao što je kockanje) i halucinacije
Kada se ovi lijekovi naglo prestanu uzimati, neuroleptički maligni sindrom
|
U ranoj fazi bolesti, ovi se lijekovi mogu koristiti sami ili s malim dozama levodope kako bi se vjerojatno odgodile nuspojave levodope. Kasnije u bolesti, dopaminski agonisti su korisni kada su on-off učinci levodope naglašeni. Ovi lijekovi su osobito korisni kod osoba mlađih od 60 godina.
|
|
Apomorfin
|
Teška mučnina, povraćanje i kvržice (čvorovi) pod kožom na mjestu ubrizgavanja
|
Ovaj lijek se brzo ubrizgava pod kožu. Koristi se kao terapija spašavanja kako bi se preokrenuli učinci levodope.
|
|
Rotigotin
|
Pospanost, mučnina, ortostatska hipotenzija, zbunjenost, opsesivno-kompulzivno ponašanje, nove ili povećane potrebe (kao što je kockanje), halucinacije, povećanje tjelesne težine (možda zbog zadržavanja tekućine), a ponekad i nadraživanje kože gdje se nanosi flaster
|
Ovaj je lijek dostupan kao flaster za kožu. Koristi se sam, u ranoj fazi bolesti. Flaster se neprekidno nosi 24 sata, zatim se uklanja i zamjenjuje. Flaster treba biti postavljen na različita mjesta svaki dan kako bi se smanjio rizik od iritacije kože.
|
|
MAO-B inhibitori
|
|---|
|
Rasagilin
|
Mučnina, nesanica, pospanost i oteklina uslijed nakupljanja tekućine (edem)
|
Rasagilin se može koristiti sam za odgodu primjene levodope, ali se često daje kao dodatak levodopi. U najboljem slučaju, rasagilin je skromno učinkovit.
|
|
Selegilin
|
Kada se primjenjuje s levodopom, pogoršanje nuspojava levodope, uključujući mučninu, konfuziju, nesanicu i nevoljne pokrete
|
Selegilin se može koristiti sam za odgodu primjene levodope, ali se često daje kao dodatak levodopi. U najboljem slučaju, selegilin je skromno učinkovit.
|
|
COMT inhibitori
|
|---|
|
Entakapon
Tolkapon
|
Kada se daje s levodopom, pogoršaje nuspojava levodope, uključujući mučninu, zbunjenost i nehotične pokrete
Proljev, bol u leđima i narančasti urin
Rijetko uz tolkapon postoji rizik od oštećenja jetre
|
Ovi lijekovi se mogu upotrijebiti kao dopuna levodopi kasno u bolesti i produljiti interval između doza levodope. Koriste se samo s levodopom.
Kada se koristi tolkapon, liječnici povremeno provode krvne pretrage kako bi procijenili koliko dobro funkcionira jetra i je li oštećena (testovi funkcije jetre).
|
|
Lijekovi s antikolinergičkim učincima*
|
|---|
|
benztropin
triheksifenidil
Triciklički antidepresivi (kao što je amitriptilin) koriste se ako se depresija također treba liječiti
Neki antihistaminici (kao što je difenhidramin)
|
Pospanost, zbunjenost, suha usta, zamagljen vid, vrtoglavica, konstipacija, poteškoće s mokrenjem, gubitak kontrole mjehura i poremećena regulacija tjelesne temperature
|
Ovi lijekovi se mogu dati sami u ranim fazama bolesti kod mladih čiji je najteži simptom tremor. Mogu smanjiti tremor, ali ne utječu na spore pokrete ili ublažavanje ukočenosti mišića.
|
|
Antivirusni lijek
|
|---|
|
amantadin
|
Mučnina, vrtoglavica, nesanica, anksioznost, zbunjenost, edemi, poteškoće s mokrenjem, pogoršanje glaukoma i šarenilo kože zbog proširenih krvnih žila (livedo reticularis)
Rijetko, kada se lijek prestane davati ili je doza smanjena, neuroleptički maligni sindrom
|
Amantadin se koristi sam u ranim stadijima za blagu bolest, ali može postati nedjelotvoran nakon nekoliko mjeseci. Kasnije se koristi kao dopuna levodope i za ublažavanje nevoljnih pokreta zbog levodope.
|
|
Beta-bloker
|
|---|
|
propranolol
|
Spazam dišnih puteva (bronhospazam), abnormalno spor broj otkucaja srca (bradikardija), zatajenje srca, nizak krvni tlak, povišena razina šećera u krvi, poremećaj periferne cirkulacije, nesanica, umor, kratkoća daha, depresija, živopisni snovi, halucinacije i seksualna disfunkcija
|
Propranolol se može upotrijebiti za smanjenje ozbiljnosti tremora koji se pogoršava držanjem ekstremiteta u položaju koji zahtijeva otpor opterećenju gravitacijom (posturalni tremor).
Propranolol može povećati razinu šećera u krvi kod osoba s dijabetesom. Moguće je i da su znakovi upozorenja niskog šećera u krvi (hipoglikemija) manje očiti. (Uzimanje lijeka za dijabetes može uzrokovati preveliko smanjenje razine šećera u krvi.) Ovaj je učinak opasan za osobe s dijabetesom.
|
Duboka stimulacija mozga
Osobe s nevoljnim pokretima zbog dugotrajne primjene levodope mogu imati koristi od duboke stimulacije mozga. Malene elektrode se kirurški ugrađuju u dio bazalnih ganglija. Elektrode šalju male količine električne energije u određeno područje bazalnih ganglija odgovornih za podrhtavanje i tako pomažu ublažavanju simptoma. Magnetska rezonancija (MRI) ili kompjutorska tomografija (CT) koriste se za lociranje specifičnog područja koje treba stimulirati. Stimulirajući ovaj dio, duboka stimulacija mozga često uvelike smanjuje nenamjerne pokrete i drhtanje te skraćuje dio on-off efekata. Takvi tretmani dostupni su samo u posebnim centrima.
Ostali postupci
Usmjerena ultrazvučna operacija koristi MRI za prepoznavanje područja mozga zahvaćenih Parkinsonovom bolešću. Zatim se koncentrirani ultrazvučni valovi primjenjuju na ciljano područje da ga unište. Ovaj postupak ne uključuje invazivnu operaciju.
U nekim zemljama liječnici kirurškim putem uklanjaju mali dio mozga koji je teško pogođen ili koriste sitnu električnu sondu da bi uništili taj dio mozga.
Bilo koji od ovih postupaka može umanjiti simptome.
Ako su navedene metode neuspješne, može se učiniti duboka stimulacija mozga na drugom dijelu mozga.
Matične stanice
Transplantacija matičnih stanica u mozak, za koju se nekada smatralo da je mogući lijek za Parkinsonovu bolest, pokazala se neučinkovitom i ima neugodne nuspojave.
Liječenje mentalnih simptoma
Liječe se psihotični i drugi mentalni simptomi, bilo da su uzrokovani samom Parkinsonovom bolešću, lijekom ili nečim drugim.
Ne preporučuje se uporaba određenih antipsihotičkih lijekova - kvetiapina, klozapina ili pimavanserina - za liječenje psihotičnih simptoma kod starijih osoba koje imaju Parkinsonovu bolest i demenciju. Međutim, ovi lijekovi se još uvijek ponekad koriste jer za razliku od drugih antipsihotika, oni ne pogoršavaju simptome Parkinsonove bolesti.
Antidepresivi se koriste za liječenje depresije. Ponekad se koriste antidepresivi s antikolinergičkim učincima (kao što je amitriptilin). Oni također mogu pomoći u smanjenju tremora. Međutim, mnogi drugi antidepresivi su vrlo učinkoviti i imaju manje nuspojava. Oni uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su fluoksetin, paroksetin,citalopram i escitalopram, i druge antidepresive, kao što su venlafaksin, mirtazapin i bupropion.
Liječenje mentalnih simptoma može pomoći smanjiti probleme s kretanjem, poboljšati kvalitetu života, a ponekad i odgoditi potrebu za smještanjem u ustanovu.
Problemi s njegovateljima i završetkom života
Budući da je Parkinsonova bolest progresivna, ljudi na kraju trebaju pomoć pri normalnim dnevnim aktivnostima, kao što su jelo, kupanje, oblačenje i toaletiranje. Pružatelji skrbi mogu imati koristi od saznanja o fizičkim i psihološkim učincima Parkinsonove bolesti s ciljem da se omogući što bolje funkcioniranje. Budući da je takva skrb umorna i stresna, skrbnici mogu imati koristi od skupina za podršku.
Na kraju, većina osoba s Parkinsonovom bolešću postaje ozbiljno onesposobljena i nepokretna. Možda neće moći jesti, čak ni uz pomoć. Demencija se razvija u oko trećine njih. Jer gutanje postaje sve teže, aspiracijska pneumonija (infekcija pluća uslijed udisanja tekućine iz usta ili želuca) predstavlja rizik. Za neke ljude, dom je možda najbolje mjesto za njegu.
Prije nego što su osobe s ovom bolešću onesposobljene, trebale bi izaziti želju ovrsti medicinske skrbi koju žele na kraju života.
Više informacija
-
American Parkinson Disease Association, Inc. (APDA)
-
The Michael J. Fox Foundation for Parkinson's Research
-
Parkinson's Disease Foundation (PDF)