Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: Petra Radić dr. med.
Elektrofiziološko ispitivanje koristi se za procjenu ozbiljnih abnormalnosti srčanog ritma ili električne provodljivosti (vidi Pregled abnormalnih ritmova srca).
Kod osoba kod kojih je aritmija već dokumentirana ili se sumnja na nju, liječnik namjerno izaziva nenormalan srčani ritam tijekom testiranja kako bi utvrdio može li određeni lijek zaustaviti poremećaj ili će procedura pomoći uklanjanjem nenormalnih električnih veza unutar srca. Ako je potrebno, liječnik može brzo uspostaviti normalan ritam s kratkim strujnim šokom u srcu (kardioverzija). Iako je elektrofiziološko ispitivanje invazivni postupak i potreban je anestetik, postupak je vrlo siguran: rizik od smrti je 1 na 5.000. Ovaj postupak obično traje 1 do 2 sata.
Kako se vrši elektrofiziološko testiranje
Testiranje se obavlja u bolnici. Nakon ubrizgavanja lokalnog anestetika, liječnik umetne kateter sa sićušnim elektrodama na vrhu kroz ubod igle u preponama, rukama ili vratu. Kateter se provodi kroz glavne krvne žile u srčane komore, koristeći fluoroskopiju (kontinuirani rendgenski postupak) za navođenje. Kateter se koristi za bilježenje elektrokardiograma (EKG) iz srca i za određivanje preciznog položaja puteva električne provodljivosti.
Radiofrekventna ablacija ponekad se koristi tijekom postupka i koristi toplinu koju stvaraju radiovalovi kako bi uništila sve abnormalne električne veze u srcu i spriječila daljnje aritmije te time isključila potreba za medikamentoznom terapijom.
Krioablacija je sličan postupak radiofrekventnoj ablaciji, ali koristi zamrzavanje, a ne toplinu da bi se uništile bilo kakve patološke električne veze.