Urtike su crvena, izdignuta oticanja praćena svrbežom. Svrbež može biti intenzivan. Urtike imaju oštro ograničene rubove i blijede u središnjem dijelu. Tipično, nakupine urtika se pojavljuju i potom nestaju. Jedna urtika može biti prisutna nekoliko sati, potom nestane, i kasnije se pojavi na nekom drugom mjestu. Nakon što urtike nestanu, koža u potpunosti izgleda normalno. Oticanje je uzrokovano otpuštanjem tvari (poput histamina) iz mastocita u kožu, koji uzrokuju privremeno istjecanje tekućine iz malih krvnih žila.
(Također vidi svrbež.)
Angioedem
Urtike se mogu pojaviti zajedno s angioedemom, koji, poput urtika, uključuje oticanje. No, oticanje kod angioedema se nalazi ispod kože, a ne na njenoj površini. Angioedem se ponekad javlja na licu, usnama, ždrijelu, jeziku i u dišnim putevima. Može biti životno ugrožavajući, ukoliko oticanje ometa disanje.
Uzroci
Urtike i angioedemi su često alergijske reakcije.
Urtike se mogu javiti prilikom udisanja, konzumiranja, ubrizgavanja ili dodirivanja određenih tvari. Te kemijske tvari se mogu nalaziti u okolišu, hrani, lijekovima, insektima, biljkama ili drugim izvorima. One su kod većine osoba bezopasne. Ali, ukoliko su neke osobe osjetljive na njih, navedene kemijske tvari (koje nazivamo trigerima ili alergenima) mogu uzrokovati alergijsku reakciju. To je reakcija kada imunološki sustav pretjerano reagira na kemijske tvari.
No, urtike nisu baš uvijek dio alergijske reakcije. Na primjer, mogu biti posljedica autoimunosnih poremećaja. U tim poremećajima, imunološki sustav radi poremećeno, pogrešno prepoznaje vlastita tkiva kao strana i napada ih. Također, neki lijekovi uzrokuju urtike izravno bez razvoja alergijske reakcije. Emocionalni stres i neka fizikalna stanja (poput topline ili svjetla) mogu uzrokovati urtike iz razloga koji nisu još uvijek dovoljno istraženi.
Urtike obično traju kraće od 6 tjedana, i tada ih klasificiramo kao akutnu urtikariju. Ukoliko urtike traju dulje od 6 tjedana, klasificiramo ih kao kroničnu urtikariju.
Akutne urtike su najčešće uzrokovane:
-
Alergijskim reakcijama
-
Nealergijskim reakcijama
Alergijske reakcije često izazivaju hrana, osobito jaja, riba, školjke, orašasti plodovi, voće ili ubodi insekata. Konzumiranje čak i male količine hrane može odjednom uzrokovati urtike, Ali kod drugih namirnica (poput jagoda), alergijska reakcija se javlja tek nakon konzumacije velikih količina. Brojni lijekovi, osobito antibiotici, mogu uzrokovati urtike. Neposredne alergijske reakcije mogu se pojaviti i kada tvar dođe u izravan dodir s kožom (kao što je lateks), nakon ugriza kukca, ili kao reakcija na tvar koja se udiše u pluća ili kroz nos.
Nealergijski uzroci urtikarije uključuju infekcije, neke lijekove, fizikalne podražaje (kao što je pritisak ili hladnoća), neke emocionalne podražaje (kao što je stres) i neke prehrambene aditive.
Iako akutna urtikarija obično ima specifičan uzrok, u otprilike polovice slučajeva, uzrok se ne može identificirati.
Kronična urtikarija je najčešće uzrokovana:
Ponekad je uzrok lako previdjeti, s obzirom da osobe ponavljano konzumiraju hranu za koju ne znaju da je okidač, poput konzervansa ili boje u hrani ili penicilina u mlijeku. Često, unatoč svim naporima, uzrok ostaje neidentificiran.
Kronične urtike mogu se pojavljivati mjesecima ili godinama, potom odjednom nestanu bez poznatog razloga.
Obrada
Ne zahtijeva svaka epizoda urtika istovremenu liječničku obradu. Sljedeće informacije mogu pomoći osobama da odluče je li liječnička obrada potrebna i da im pomogne da znaju što mogu očekivati tijekom obrade.
Znakovi upozorenja
Određeni simptomi i karakteristike su razlog za zabrinutost:
-
Oticanje lica, usana, grla, jezika ili dišnih putova (angioedem)
-
Poteškoće disanja, uključujući zviždanje u prsima
-
Urtike koje su tamno obojene, koje postaju otvorene rane i koje traju dulje od 48 sati
-
Povišena temperatura, otečeni limfni čvorovi, žutica, gubitak težine i drugi simptomi tjelesnog (sistemskog) poremećaja
Kad je potrebno posjetiti liječnika?
Bolesnici bi trebali nazvati hitnu pomoć ako:
Osobe bi trebale ići na hitni prijem ili kod liječnika obiteljske medicine što je prije moguće:
-
Ako su njihovi simptomi teški.
-
Osjećaju se kako su sve slabiji ili imaju jako povišenu temperaturu ili zimicu.
-
Povraćaju ili imaju bol u trbuhu ili proljev.
Osobe bi trebale posjetiti liječnika, ako:
-
je ubod pčele izazvao urtike (kako bi se dobio savjet o liječenju, ukoliko dođe do drugog pčelinjeg uboda).
-
imaju i druge simptome, poput groznice, bolova u zglobovima, gubitka težine, otečenih limfnih čvorova ili noćnog znojenja.
-
urtike se ponavljaju bez izlaganja okidaču.
-
simptomi traju dulje od 2 dana.
Ako djeca imaju urtike koje se pojavljuju iznenadno, brzo nestaju i ne ponavljaju se, liječnički pregled je najčešće nepotreban. Uzrok je obično virusna infekcija.
Što liječnik radi
Liječnici prvo postavljaju pitanja o simptomima te uzimaju anamnezu. Potom obavljaju fizikalni pregled. Ono što saznaju iz anamneze i fizikalnog pregleda često otkriva uzrok i laboratorijske testove koje je potrebno učiniti (vidi tablicu).
Liječnici zamole bolesnika da detaljno opiše svaku epizodu urtikarije i sve druge simptome koji se javljaju uz nju (npr svrbež, otežano disanje, ili oticanje lica i jezika). Pitaju o aktivnostima osobe prije i tijekom epizode urtikarije i o mogućoj izloženosti tvarima koje mogu izazvati alergijske reakcije, uključujući i lijekove koje je bolesnik uzeo. Bolesniku se također postave pitanja o određenim simptomima koje mogu ukazivati na uzrok (vidi tablicu), prethodne alergijske reakcije i nedavna putovanja.
Okidač nije uvijek jasan iz anamnestičkih podataka, često zbog toga što okidač može biti nešto što se ranije toleriralo.
Tijekom fizikalnog pregleda, liječnici prvo provjeravaju jesu li usne, jezik, grlo ili dišni putovi otečeni. Ako postoji oteklina, liječenje započinje odmah. Tada liječnici bilježe kako izgledaju urtike, određuju koje dijelove tijela zahvaća i provjeravaju druge simptome koji mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze. Liječnici mogu koristiti različite fizikalne podražaje kako bi vidjeli mogu li potaknuti pojavu urtika. Na primjer, mogu nanositi lagani pritisak, toplinu ili hladnoću na kožu ili dodirnuti kožu.
Osobe ne bi trebale same pokušati poticati pojavu svojih urtika, jer bi se mogla razviti ozbiljna reakcija.
Neki uzroci i značajke urtikarije
|
Uzrok
|
Zajedničke značajke *
|
Testovi
|
|---|
|
*Značajke uključuju simptome i rezultate liječničkog pregleda. Navedene značajke su tipične, ali nisu uvijek prisutne.
|
|
HIV = virus humane imunodeficijencije.
|
|
Akutna urtikarija (traje kraće od 6 tjedana)
|
|---|
|
Lijekovi poput
-
Aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID)
-
Neki opioidi
-
Vankomicin
-
Sukcinilkolin (ponekad se daje prije operativnog zahvata)
-
Kontrastni agensi (koriste se kod slikovnih pretraga kao što je kompjuterska tomografija)
-
Vjerojatno bilo koji lijek, bez obzira na to da li je lijek na recept, bez recepta, ili biljni lijek, može uzrokovati alergijsku reakciju kod osoba
|
Urtike koje počinju unutar 48 sati nakon upotrebe lijeka
|
Pregled liječnika
|
|
Emocionalni ili fizikalni podražaji
-
Stres ili tjeskoba
-
Hladnoća
-
Vježbanje
-
Pritisak na kožu (dermografizam)
-
Toplina
-
Sunčeva svjetlost
-
Do znojenja dolazi tijekom tople kupke, vježbanja ili povišene temperature
|
Kod većine podražaja, urtike se pojave unutar nekoliko sekundi ili minuta nakon izlaganja provocirajućem čimbeniku.
Kod pritiska na kožu, urtike se počinju pojavljivati unutar 4-6 sati i pojavljuju se samo na koži koja je bila izložena pritisku.
Kod sunčeve svjetlosti, urtike se pojavljuju samo na koži koja je bila izložena sunčevoj svjetlosti.
|
Pregled liječnika
Izloženost suspektnom fizikalnom provocirajućem čimbeniku radi provjere izaziva li simptome.
|
|
Hrana koja izaziva alergijsku reakciju (alergeni na hranu), poput kikirikija, orašastih plodova, ribe, školjki, pšenice, jaja, mlijeka i soje.
|
Urtike se počinju javljati nekoliko minuta ili nekoliko sati nakon konzumacije određene hrane.
|
Pregled liječnika, osobito anamnestički podaci
Ponekad alergološko testiranje ubodnim testom
|
|
Infekcije (rijetki uzroci)
-
Bakterijske infekcije, poput infekcija urinarnog trakta, streptokoknih i Helicobacter pylori infekcija
-
Parazitarne infekcije, kao što su Toxocara canis, Giardia intestinalis (lamblia), Schistosoma mansoni, Strongyloides stercoralis, Trichuris trichiura, i Blastocystis hominis
-
Virusne infekcije, kao što su hepatitis infekcije (A, B ili C), HIV, citomegalovirus, Epstein-Barr virus i enterovirusne infekcije
|
Povišena temperatura, zimica i umor
Simptomi određene infekcije
Za parazitske infekcije, osobito je važan podatak o putovanju u zemlju u razvoju
|
Obrada koja ovisi o suspektnoj infekciji (na temelju anamnestičkih podataka i pregleda)
Dijagnoza je potvrđena, ukoliko urtike nestanu nakon izliječenja infekcije.
|
|
Ujedi ili ubodi insekata
|
Urtike koje se pojave unutar nekoliko sekundi ili minuta nakon uboda ili ujeda kukca
|
Liječnički pregled, osobito anamnestički podaci
|
|
Serumska bolest
|
Urtike koje se pojave 7-10 dana nakon injektiranja
-
Krvnih produkata (npr. kod transfuzije)
-
Lijek proizveden iz životinjske krvi, kao što je konjski serum (koristi se za liječenje otrovnih zmijskih i paukovih ugriza)
-
Možda drugi lijek
Može biti praćena povišenom temperaturom, bolovima u zglobovima, otečenim limfnim čvorovima i bolovima u trbuhu
|
Pregled liječnika
|
|
Tvari koje izazivaju alergijsku reakciju kontaktom (kontaktni alergeni), poput lateksa, životinjske sline ili dlake, prašina, pelud ili plijesni
|
Urtike koje se pojave unutar nekoliko minuta ili sati nakon kontakta
|
Pregled liječnika, osobito anamnestički podaci
Ponekad alergološko testiranje
|
|
Transfuzijske reakcije
|
Urtike koje se obično pojave u vremenu od nekoliko minuta nakon transfuzije krvnih proizvoda
|
Pregled liječnika, osobito anamnestički podaci
|
|
Kronična urtikarija (traje dulje od 6 tjedana)
|
|---|
|
Autoimunosni poremećaji
|
Različiti simptomi ovise o autoimunosnim poremećajima
Za sistemski eritematozni lupus, simptomi mogu biti povišena temperatura, umor, glavobolja, bolovi i oteklina zglobova, bolno disanje i promjene u ustima.
Za Sjögrenov sindrom, suhe oči i suha usta
Za urtikarijalni vaskulitis, urtike
-
Mogu biti praćene bolnošću, a ne svrbežom
-
Obično traju dulje od 24 sata
-
Ne blijede na pritisak
-
Mogu biti udružene s malim mjehurima i crvenoljubičastim mrljama (purpurom)
|
Za sve autoimunosne poremećaje, u laboratorijskoj obradi se traže abnormalna protutijela
Ponekad se radi biopsija kože
Kod Sjögrenova sindroma, radi se test koji procjenjuje količinu suza kod bolesnika.
Kod urtikarijalnog vaskulitisa, radi se biosija kože.
|
|
Tumor, obično probavnog sustava ili pluća, ili limfom
|
Gubitak tjelesne težine, noćno znojenje, bol u trbuhu, kašalj (ponekad iskašljavanje krvi), žutica, otečeni limfni čvorovi ili kombinacija sveg navedenog.
|
Različita obrada ovisi o vrsti tumora na kojeg se sumnja.
|
|
Kronična idiopatska urtikarija (dijagnosticira se kada se specifičan uzrok ne može utvrditi)
|
Urtike koje se javljaju svakodnevno (ili gotovo svakodnevno) i svrbež traju najmanje 6 tjedana, bez očitih uzroka.
|
Pregled liječnika
Radi se laboratorijska obrada krvi, a ponekad i drugi testovi, poput alergijskih testova ubodom i izloženost različitim provocirajućim čimbenicima kako bi se utvrdili specifični uzroci.
|
|
Primjenjuju se isti lijekovi, kao i kod akutne urtikarije.
|
Urtike koje se pojavljuju kod osoba koje uzimaju lijekove koje se uzimaju na recept, bezreceptne lijekove ili biljne pripravke i kad ne postoji drugo objašnjenje za pojavu urtika.
|
Pregled liječnika
Ponekad alergološko testiranje
Izbjegavanje uzimanja lijekova i pojava nestanka urtika nakon prestanka uzimanja lijeka
|
|
Emocionalni ili fizikalni podražaji (isti kao i kod akutne urtikarije)
|
Kod većine provocirajućih čimbenika, urtike se obično pojavljuju unutar nekoliko sekundi ili minuta nakon izlaganja provocirajućem čimbeniku.
Kod pritiska na kožu, urtike se obično jave u roku od 4-6 sati i to na području kože koja je bila pritisnuta.
Kod izloženosti Sunčevoj svjetlosti, urtike se javljaju jedino na koži koja je izložena Sunčevoj svjetlosti.
|
Pregled liječnika
Izloženost suspektnom provocirajućem čimbeniku kako bi se isprovocirala pojava urtika
|
|
Endokrinološki poremećaji poput poremećaja štitnjače ili povišena razina progesterona (ženskog hormona)
|
Kod poremećaja štitnjače, javlja se otežano toleriranje vrućine ili hladnoće, usporeni ili ubrzani otkucaji srca, drhtavica ili tromost.
Pojavljuje se kod žena koje uzimaju kontracepcijske pilule (oralne kontraceptive) ili hormonsku terapiju koja sadrži progesteron ili kod kojih se urtike pojavljuju neposredno prije menstruacije i počinju nestajati kada menstruacija prestane.
|
Pregled liječnika
Ako se sumnja na poremećaj štitnjače, indicira se određivanje TSH u krvi
|
|
Mastocitoza
|
Sitne crvene papule na koži postaju urtike, ukoliko ih se dodirne.
Ponekad se javljaju i bolovi u trbuhu, diskretno crvenilo lica i ponavljajuće glavobolje.
|
Biopsija kože i ponekad biopsija koštane srži
Ponekad se u krvi mjeri razina tvari otpuštenih iz određenih aktiviranih imunoloških stanica, nazvanih mastociti
|
Testiranje
Obično, alergološko testiranje nije potrebno ako se javi pojedinačna epizoda urtikarije, jedino ako drugi simptomi upućuju na specifičan poremećaj koji zahtijeva liječenje (poput infekcija). Ali ukoliko urtike imaju neuobičajene karakteristike, ponavljaju se ili perzistiraju, mora se učiniti dijagnostička obrada.
Laboratorijska obrada najčešće uključuje kompletnu krvnu sliku, vrijednosti elektrolita, glukoze i TSH-a, kao i vrijednosti jetrenih i bubrežnih parametara.
Kožne testove, poput: kožnog ubodnog testa, obavlja alergolog (liječnik specijaliziran za alergijske poremećaje) kako bi identificirao određene alergene. Slikovne pretrage i druge laboratorijske pretrage krvi indicirane su na temelju anamnestičkih podataka i fizikalnog pregleda. Ako rezultati upućuju da je uzrok poremećaj u tijelu, potrebna je temeljita obrada kako bi se utvrdio uzrok.
Biopsija kože se radi ukoliko je dijagnoza nepoznata ili ako urtike traju dulje od 48 sati.
Liječenje
Urtike često nestaju same od sebe nakon jednog ili dva dana. Ako je uzrok očit ili ako liječnik utvrdi uzrok, bolesnici bi ga trebali izbjegavati, ukoliko je to moguće. Ako uzrok nije očit, bolesnici bi trebali prestati uzimati lijekove koji nisu od životne važnosti, sve dok se urtike ne povuku.
Kupanje i tuširanje samo hladnom vodom, suzdržavanje od grebanja i nošenje široke odjeće može pomoći u ublažavanju simptoma.
Lijekovi
Antihistaminici koji se uzimaju na usta služe za liječenje urtikarije. Ovi lijekovi djelomično ublažavaju svrbež i smanjuju oticanje. Da bi bili učinkoviti, moraju se redovito uzimati, a ne po potrebi. Nekoliko vrsta antihistaminika, uključujući cetirizin, difenhidramin i loratadin, dostupno je bez recepta. Difenhidramin je stariji lijek koji ima veću vjerojatnost da uzrokuje pospanost, nego cetirizin i loratadin. Ostali antihistaminici su desloratadin, feksofenadin, hidroksizin i lecetirizin. Antihistaminske kreme i losioni se ne koriste jer mogu učiniti kožu osjetljivom i mogu pogoršati svrbež.
Kortikosteroidi, ako se uzimaju na usta (poput prednizona), koriste se ako su simptomi teži i ako je ostala moguća terapija neučinkovita. Uzimaju se što je kraće moguće. Kada se uzimaju na usta više od 3 do 4 tjedna, kortikosteroidi imaju brojne, ponekad ozbiljne nuspojave. (). Kortikosteroidne kreme ne pomažu.
Adrenalin se daje osobama koje imaju teške reakcije ili angioedem, a netom poslije su odmah hospitalizirani. Osobe koje su imale teške reakcije trebale bi imati samoinjektibilnu adrenalinsku injekciju uz sebe, kako bi je mogle odmah upotrijebiti, ukoliko se reakcija ponovno razvije.
U otprilike polovice bolesnika s kroničnom urtikarijom, urtike nestaju bez liječenja u razdoblju od 2 godine. Kod nekih odraslih osoba, antidepresiv doksepin, koji je također potentan antihistaminik, pomaže u ublažavanju kronične urtikarije. Omalizumab, monoklonsko protutijelo, može se indicirati kod onih bolesnika kod kojih se urtike kontinuirano pojavljuju, unatoč terapiji.
Osnove za starije osobe
Starije osobe češće imaju nuspojave kada uzimaju stariju generaciju antihistaminika (kao što su hidroksizin i difenhidramin). Osim pospanosti, ovi lijekovi mogu uzrokovati konfuziju i delirij, kao i poteškoće s mokrenjem. Obično, starije osobe ne bi smjele uzimati ove lijekove za urtikariju.
Ključne točke
-
Urtike mogu ili ne moraju biti rezultat alergijske reakcije.
-
Ako urtikarija traje kraće od 6 tjedana, uzrok je najčešće alergijska reakcija na određenu tvar, akutna infekcija ili nealergijska reakcija na određenu tvar.
-
Ako urtikarija traje dulje od 6 tjedana, uzrok najčešće ne može biti identificiran (idiopatska urtikarija) ili je autoimunosni poremećaj.
-
Bolesnici bi trebali zvati hitnu pomoć, u slučaju poteškoća s disanjem ili ako im se javlja osjećaj zatvaranja ždrijela.
-
Osobe s blagim simptomima trebaju izbjegavati sve poznate ili suspektne provocirajuće čimbenike ili mogu uzimati antihistaminike za ublažavanje simptoma.
-
Osobe koje su imale teški oblik alergijske reakcije trebaju nositi sa sobom autoinjektibilnu adrenalinsku olovku, kako bi je odmah mogli upotrijebiti, ukoliko se ponovno razvije teška reakcija.