Berilioza je upala pluća uzrokovana udisanjem prašine ili pare koja sadrži berilij.
-
Kod većine ljudi s berilijskom bolešću postupno se razvija kašalj, otežano disanje, umor i noćno znojenje.
-
Dijagnoza se temelji na osobnim anamnestičkim podacima o izloženosti beriliju, rendgenskim snimkama prsnog koša, kompjutoriziranoj tomografiji i testovima koji pokazuju reakciju imunološkog sustava na berilij.
-
Za liječenje će možda biti potreban kisik i kortikosteroidi.
-
Neki ljudi trebaju uzimati kortikosteroide do kraja života, a drugima će možda trebati transplantacija pluća.
(Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
U prošlosti se berilij obično kopao i vadio za uporabu u elektroničkoj i kemijskoj industriji i za proizvodnju fluorescentnih rasvjetnih tijela. Danas se koristi uglavnom u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji i za odljevke od berilij-aluminija. Osim radnika u tim industrijama, manji broj ljudi koji živi u blizini rafinerija berilija također je obolio od berilioze.
Berilijska bolest razlikuje se od drugih bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima po tome što se u slučaju slabijeg stupnja izloženosti problemi s plućima javljaju samo kod ljudi koji su osjetljivi na berilij—otprilike kod 2 do 6% onih koji dolaze u dodir s berilijem. Bolest se može pojaviti čak i kod ljudi koji su bili relativno kratkotrajno izloženi berilijskoj prašini.
Berilijska bolest (berilioza) može biti:
Akutna berilioza danas je rijetka. Akutna berilioza nastaje naglo (akutna berilioza), uglavnom kao upala pluća (penumonitis). Pluća su kruta (manje rastezljiva) pa je i funkcija oslabljena.
Kronična berilioza je češća. U plućima se stvara nenormalno tkivo, a limfni čvorovi se povećaju.
Simptomi
Osobe s akutnom beriliozom naglo počinju kašljati, otežano disati i mršaviti. Akutna berilioza također može zahvatiti kožu (izaziva osip) i oči (crvenilo i nadražaj).
Kod kronične berilioze postupno se razvijaju kašalj, otežano disanje, mršavljenje, noćno znojenje i umor, često 10 do više od 40 godina nakon izlaganja. Kad se otkrije rano, berilioza u početku ne mora izazivati nikakve simptome.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na osobnim anamnestičkim podacima o izloženosti beriliju i na rezultatima krvnog testa, zvanog berilijski test proliferacije limfocita (BeLPT), koji ispituje alergiju na berilij.
Ako je bolest u poodmaklom stadiju, karakteristične promjene na rendgenskim snimkama prsnog koša ili kompjutorizirane tomografije (CT) pomažu liječnicima postaviti dijagnozu. Međutim, promjene na rendgenskim i CT snimkama prsnog koša osoba oboljelih od berilioze slične su promjenama kod oboljelih od druge vrste plućne bolesti koja se zove sarkoidoza. Definitivna dijagnoza postavlja se testom u kojem se savitljiva optička cijev s video-kamerom na vrhu, koja se naziva bronhoskop, uvede u pluća kako bi se dobili komadići plućnog tkiva i stanice za ispitivanje alergijske reakcije na berilij.
Prognoza
Akutna berilioza može biti ozbiljna bolest. Uz odgovarajuće liječenje većina ljudi se oporavi u roku od 7 do 10 dana. Međutim, neki ljudi s teškim akutnim oblikom bolesti umiru ili razviju kroničnu beriliozu.
Tok bolesti kod ljudi koji razvijaju simptome godinama nakon izlaganja potpuno je drugačiji. Osobe s kroničnom beriliozom i dalje imaju simptome, koji su skloni napredovanju. Ako su pluća teško oštećena, može doći do naprezanja (opterećenja) srca, što može naposljetku uzrokovati jednu vrstu zatajenje srca (cor pulmonale) i smrt.
Prevencija
Berilioza se može spriječiti strogim ograničavanjem izloženosti beriliju.
Liječenje
-
za akutnu beriliozu, potpora disanju
-
za kroničnu beriliozu, kortikosteroidi
Osobe s akutnom beriliozom po potrebi dobivaju kisik, a može im biti potrebna strojna ventilacija (respirator) kao potpora disanju. Daju se kortikosteroidi.
Kod kronične berilioze mogu se davati kortikosteroidi, npr. tablete prednizona. Neki trebaju uzimati kortikosteroide doživotno. Nekim ljudima s vrlo teškom kroničnom beriliozom transplantacija pluća može spasiti život. Ostale potporne mjere, kao što su liječenje kisikom (oksigenoterapija), plućna rehabilitacija i lijekovi za zatajenje desne strane srca, primjenjuju se prema potrebi.