Depresija kao poremećaj je osjećaj tuge dovoljno snažan da ometa normalno funkcioniranje i/ ili prateći smanjeni interes i zadovoljstvo u aktivnostima. Može uslijediti nakon nedavnog gubitka ili nekog drugog tužnog događaja, ali je nesrazmjerno tom događaju i traje dulje od odgovarajućeg vremenskog razdoblja.
-
Nasljeđivanje, nuspojave lijekova, emocionalno opterećujući događaji, promjene u razini hormona ili drugih tvari u tijelu i drugi čimbenici mogu doprinijeti razvoju depresije.
-
Depresija učini osobu tužnom i tromom, uz prateći gubitak svakog interesa i zadovoljstva u aktivnostima u kojima su nekad uživali.
-
Dijagnoza depresije se postavlja s obzirom na prezentirane simptome.
-
Antidepresivi, psihoterapija i, u nekim slučajevima, elektrokonvulzivna terapija su korisni u liječenju.
Izraz depresija se često koristi za opisivanje tužnog ili obeshrabrenog raspoloženja koje je rezultat emocionalno uznemirujućih događaja, kao što su prirodne katastrofe, ozbiljna bolest ili smrt voljene osobe. Također, često se može čuti kako se ljudi osjećaju depresivno u određeno vrijeme, kao što je vrijeme blagdana (blagdanski blues) ili na godišnjicu smrti voljene osobe. Takvi osjećaji obično ne predstavljaju poremećaj raspoloženja. Ti osjećaji su obično privremeni, traju nekoliko dana, a ne tjedana ili mjeseci, i javljaju se u valovima koji su obično povezani s mislima ili podsjetnicima na uznemirujući događaj i ne utječu bitno na dugoročno svakodnevno funkcioniranje .
Nakon anksioznosti, depresija je najčešće dijagnosticiran psihijatrijski poremećaj. Oko 30% ljudi koji dođu liječniku primarne zdravstvene zaštite ima simptome depresije, ali manje od 10% tih osoba ima veliki depresivni poremećaj.
Depresija se tipično razvija sredinom puberteta,u 20-im ili 30-im godinama, iako može započeti gotovo u bilo kojoj životnoj dobi, uključujući i tijekom djetinjstva.
Epizoda depresije, ako se ne liječi, obično traje oko 6 mjeseci, no može trajati 2 godine ili duže. Epizode imaju tendenciju ponavljanja i po nekoliko puta tijekom života.
Starenje u središtu pozornosti: depresija
|
Depresija pogađa približno 1 od 6 osoba starije životne dobi. Pojedinci su već u mlađoj dobi imali depresiju, dok je drugi razvijaju prvi put u starosti.
Uzroci depresije kod starijih osoba
Određeni uzroci depresije češći su među starijim osobama. Na primjer, osobe starije dobi češće doživljavljavaju emocionalno uznemiravajuće događaje koji uključuju gubitak, najčešće je to smrt voljene osobe ili gubitak poznatog okruženja, kada se odsele iz svojeg susjedstva. Drugi izvori stresa, kao što su smanjeni prihodi, pogoršanje kroničnih bolesti, postepeni gubitak neovisnosti ili socijalna izolacija, također mogu pridonijeti razvoju depresije.
Kod osoba starije dobi česti su poremećaji koji mogu dovesti do razvoja depresije, a uključuju uključuju karcinom, srčani udar, srčano popuštanje, poremećaje štitnjače, moždani udar, demenciju i Parkinsonovu bolest.
Depresija vs. demencija
U starijih osoba depresija može uzrokovati simptome koji nalikuju na demenciju: sporiji misaoni tijek, smanjenu koncentraciju, zbunjenost i teškoće upamćivanja. Međutim, ključna razlika između depresije i demencije je ta, da kad se liječi depresija, osobama s depresijom se liječenjem postepeno vraćaju mentalne funkcije, dok osobama s demencijom ne. Također, osobe s depresijom se često žale na gubitak pamćenja i rijetko zaboravljaju važne aktualne događaje ili osobne stvari, dok osobe s demencijom često negiraju gubitak pamćenja.
Postavljanje dijagnoze depresije kod osoba starije dobi
Depresiju je često teško dijagnosticirati kod starijih osoba iz nekoliko razloga:
-
Simptomi mogu biti manje primjetni jer stariji ljudi najčešće više nisu u radnom odnosu i/ili imaju manje socijalnih interakcija.
-
Neki ljudi vjeruju da je depresija znak slabosti i nerado govore ikome ako osjećaju tugu ili druge simptome depresije.
-
Odsutnost emocija može se tumačiti kao ravnodušnost, a ne kao depresija.
-
Članovi obitelji i prijatelji simptome depresije kod starijih osoba često shvate kao znak da osoba jednostavno stari.
-
Simptomi se mogu pripisati i drugim poremećajima, kao što je demencija.
Budući da je teško odrediti kada je riječ o depresiji, mnogi liječnici kod rutinskih pregleda starijih osoba postavljaju pitanja o raspoloženju. Članovi obitelji trebaju biti na oprezu ako kod starijih osoba primijete suptilne promjene osobnosti, posebice gubitak entuzijazma i spontanosti, gubitak smisla za humor i novonastalu zaboravljivost.
Liječenje depresije u osoba starije dobi
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) su skupina antidepresiva koji se najčešće koriste za liječenje depresije kod starijih osoba zbog smanjene vjerojatnosti od pojave nuspojava. Posebno učinkoviti su citalopram i escitalopram.
|
Uzroci
Točan uzrok depresije nije jasan, ali postoje brojni rizični čimbenici koji mogu povećati vjerojatnost za pojavu depresije, a uključuju
-
Obiteljski hereditet (nasljednost)
-
Emocionalno opterećujući događaji, osobito ako uključuju gubitak
-
Ženski spol, vjerojatno vezan uz promjene razine hormona
-
Određeni fizički poremećaji
-
Nuspojave pojediih lijekova
Depresija ne odražava slabost karaktera i ne mora odražavati poremećaj osobnosti, traumu u djetinjstvu ili loše odrastanje. Društvena klasa, rasa i kultura, čini se, ne utječu na šansu da osoba oboli od depresije tijekom života.
Genetski čimbenici doprinose depresiji u oko polovice ljudi imaju depresiju. Primjerice, depresija je češća među braćom i sestrama (osobito kod jednojajčanih blizanaca) osobe koja boluje od depresije. Genetski čimbenici mogu utjecati na funkciju tvari koje sudjeluju u komunikaciji između živčanih stanica (neurotransmiteri). Neurotransmiteri koji se povezuju s depresijom su serotonin, dopamin, i noradrenalin.
Žene imaju veću sklonost razvoju depresije od muškaraca, no razlozi nisu posve jasni. Od fizioloških čimbenika najveću ulogu imaju hormoni. Promjene razine hormona neposredno prije menstruacije mogu uzrokovati promjene raspoloženja (kao dio predmenstrualnog sindroma), a jednako tako i tijekom trudnoće i nakon poroda. Pojedine žene postanu depresivne tijekom trudnoće ili tijekom prva 4 tjedna nakon poroda (tzv. baby blues ili, ako je depresija ozbiljnija, postpartalna depresija). Abnormalnosti u funkciji štitnjače, koja je česta kod žena, također može biti rizični čimbenik za razvoj depresije.
Depresija se može pojaviti zajedno sa ili biti uzrokovana brojnim fizičkim poremećajima i čimbenicima. Somatski poremećaji mogu biti uzrokom razvoja depresije direktno (npr kad poremećaj štitnjače utječe na promjenu razine hormona) ili indirektno (npr kad reumatoidni artritis uzrokuje bolove i onesposobljenost). Često se događa da somatski poremećaj i izravno i neizravno uzrokuje depresiju. Na primjer, AIDS može uzrokovati depresiju izravno ako virus humane imunodeficijencije (HIV), koji uzrokuje AIDS, ošteti mozak, a neizravno time što ima, generalno gledano, negativan učinak na razne aspekte života oboljele osobe.
Mnogi ljudi opisuju kako se u kasnu jesen i zimu osjećaju tužno i za to stanje krive skraćivanje trajanja dnevnog svjetla i hladno vrijeme. Međutim, kod nekih osoba ta tuga je dovoljno ozbiljna da bi se mogla smatrati podvrstom depresije (sezonski afektivni poremećaj).
Korištenje određenih lijekova, kao što su beta-blokatori (za liječenje visokog krvnog tlaka), može uzrokovati depresiju. Kortikosteroidi, zbog zasad neutvrđenih razloga, često uzrokuju depresiju u situaciji kada ih tijelo samo proizvodi u velikim količinama kao dio poremećaja (kao u Cushingovom sindromu), ali ako se daju kao lijek, obično uzrokuju hipomaniju (manje težak oblik manije) ili, rijetko, maniju. U nekim slučajevima prestanak uzimanja lijeka može uzrokovati privremenu depresiju.
Niz mentalnih poremećaja može djelovati kao predisponirajući čimbenik za razvoj depresije, primjerice anksiozni poremećaji, alkoholizam, drugi poremećaji zlouporabe psihoaktivnih supstanci i shizofrenija. Ljudi koji su kroz život imali depresiju imaju i veću vjerojatnost za relapsom bolesti.
Emocionalno opterećujući događaji, kao što je gubitak voljene osobe, ponekad mogu izazvati depresiju, ali obično samo kod ljudi koji imaju sklonost za razvoj depresije, primjerice ako imaju članove obitelji s depresijom. Međutim, depresija se može pojaviti ili pogoršati bez ikakvog vidljivog ili značajnog životnog stresa.
Simptomi
Simptomi depresije se obično razvijaju postupno tijekom više dana ili tjedana i mogu se uvelike razlikovati, primjerice neke osobe mogu biti trome i tužne, dok su druge razdražljive i tjeskobne.
Mnogi ljudi koji boluju od depresije ne mogu doživjeti emocije - uključujući tugu, radost i zadovoljstvo - na normalan način. Doima se kao da im je svijet postao bezbojan i beživotan i gube interes ili zadovoljstvo u aktivnostima u kojima su nekad uživali.
U osoba s depresijom se često javlja intenzivni osjećaj krivnje i samokritičnosti uz slabljenje koncentracije. Mogu se osjećati očajno, usamljemo i bezvrijedno. Često su neodlučni i povučeni, uz osjećaj bespomoćnosti i beznađa te imaju promišljanja o smrti i samoubojstvu.
Većina osoba oboljelih od depresije ima poteškoća s usnivanjem i učestalim buđenjem, osobito u rano ujutro, dok neki spavaju više nego obično.
Slab apetit i gubitak na tjelesnoj masi mogu dovesti do mršavljenja, a kod žena i do prestanka menstruacije. Međutim, prejedanje i dobivanje na tjelesnoj masi česti su kod osoba s blagom slikom depresije.
Pojedinci zanemaruju osobnu higijenu ili čak vlastitu djecu, druge voljene osobe ili kućne ljubimce. Često se žale na tjelesnu bolest, prezentiranu raznim bolovima u tijelu.
Izraz depresija koristi se za opisivanje nekoliko povezanih poremećaja:
-
Veliki depresivni poremećaj
-
Perzistentni depresivni poremećaj
-
Predmenstrualni disforični poremećaj
Veliki depresivni poremećaj
Osobe s velikim depresivnim poremećajem su depresivne većinu dana tijekom najmanje 2 tjedna. Često odaju dojam ojađene osobe. Oči im mogu biti pune suza, obrve namrštene, a uglovi usana spušteni. Mogu biti nagnuti prema podu i izbjegavati kontakt očima, usporeno se pomiču, slabo pokazuju izraz lica i govor im je monoton.
Jeste li znali...
-
Depresija podrazumijeva više od samog osjećanja tuge čitavo vrijeme: mogu se javiti osjećaji bezvrijednosti i krivnje, gubitak interesa za uobičajene užitke, poremećaj spavanja, ili gubitak, odnosno dobitak na težini.
|
Perzistentni depresivni poremećaj
Osobe s perzistentnim depresivnim poremećajem depresivne su kontinuirano tijekom najmanje 2 godine ili više.
Simptomi počinju postupno, često tijekom adolescencije, i mogu trajati godinama ili desetljećima. Količina simptoma u datom trenutku je varijabilna, a katkad su simptomi manje ozbiljni od onih u velikom depresivnom poremećaju.
Osobe s ovim poremećajem obično su tmurne, pesimistične, skeptične, bez smisla za humor i ne mogu se zabaviti. Pojedinci su pasivni, nemaju energije i drže se za sebe, ostali se stalno žale, kritiziraju i prigovaraju drugima. Često su preokupirani vlastitom neadekvatnošću, neuspjehom i negativnim događajima, ponekad do točke morbidnog uživanja u vlastitim neuspjesima.
Predmenstrualni disforični poremećaj
Ozbiljni simptomi javljaju se prije većine menstruacija i nestaju nakon što menstruacija završi. Simptomi uzrokuju značajne smetnje i / ili uvelike ometaju svakodnevno funkcioniranje. Simptomi su slični simptomima predmenstrualnog sindroma, ali ozbiljniji, uzrokujući veliku uznemirenost uz otežano funkcioniranje na poslu i u socijalnim interakcijama.
Predmenstrualni disforični poremećaj može se prvi put javiti u bilo kojem trenutku u životu, nakon pojave prve menstruacije. Može se pogoršavati kako se približava menopauza, ali završava nakon početka menopauze. Pojavljuje se u oko 2 do 6% žena koje imaju menstruaciju.
Manifestira se promjenama raspoloženja, naglim valom tuge i plačljivosti uz razdražljivost i ispade bijesa. Žene se osjećaju iznimno depresivno, beznadno, tjeskobno i kao da su na rubu. Može se javiti osjećaj preplavljenosti ili gubitka kontrole. Često se omalovažavaju.
Kao i kod drugih vrsta depresije, žene koje pate od ovog poremećaja nerijetko mogu izgubiti interes za svoje uobičajene aktivnosti, imaju poteškoća s koncentracijom, uz osjećaj umora i manjka energije. U nekim slučajevima imaju jaku žudnju za određenom hranom i prejedaju se. Spavaju ili premalo ili previše.
Poput mnogih žena u razdoblju pred menstruaciju i ove žene mogu imati osjetljive i otečene dojke i/ili bolne mišiće i zglobove. Može se javiti osjećaj nadutosti kao i povećanje na tjelesnoj težini.
Specifikacije
Kod opisivanja specifičnih simptoma koji se mogu pojaviti kod osoba s depresijom koriste se uobičajeno sljedeći pojmovi:
-
Anksiozna rastresenost: Osoba osjeća napetost i nemir. Teško se koncentriraju jer se brinu i strahuju da će se dogoditi nešto strašno ili da će izgubiti kontrolu nad sobom.
-
Mješovita: Osoba ima tri ili više simptoma manije. Ti simptomi uključuju osjećaj bujnog i / ili pretjeranog samopouzdanja, pričanje više nego obično, manje sna i ubrzan tijek misli. Takve osobe nemaju sve simptome potrebne za dijagnozu bipolarnog poremećaja, ali su u opasnosti da ga razviju.
-
Melankolična: Osoba više ne uživa u aktivnostima u kojima je nekad uživala. Izgledaju tromo, tužno i potišteno. Malo pričaju, slabo jedu i gube na težini. Može se javiti osjećaj pretjerane ili neprimjerene krivnje. Često se bude rano ujutro i ne mogu se ponovno vratiti na spavanje.
-
Atipična: Mogu se privremeno razveseliti, kada se dogodi nešto jako dobro, kao što je posjet njihove djece. Imaju povećan apetit, što rezultira povećanjem težine. Često spavaju dugo. Pretjerano su osjetljivi na kritike ili odbacivanje. Katkad se javlja osjećaj da imaju uteg na nogama, da teško mogu pomicati noge.
-
Psihotična: Ljudi imaju lažna uvjerenja (deluzije), često misle da su počinili neoprostive grijehe ili zločine, da imaju neizlječive ili sramotne poremećaje, ili da ih se promatra ili progoni. Mogu imati halucinacije, obično glasove koji ih optužuju za razne nedjela ili ih nagovaraju na smrt.
-
Katatonična: Osoba je vrlo povučena. Mišljenje, govor i općenito aktivnost mogu se usporiti toliko da se sve dobrovoljne aktivnost potpunoi zaustave. Pojedinci oponašaju tuđi govor (eholalija) ili pokrete (ehopraksija).
-
Sezonska: Epizode depresije pojavljuju se svake godine u određeno godišnje doba, obično s početkom u jesen ili zimu i završetkom u proljeće. Ove epizode su češće u krajnjim sjevernim i južnim geografskim širinama, gdje je zimska sezona obično dulja i oštrija. Kod ljudi se javlja tromost. Gube interes i povlače se iz svojih uobičajenih aktivnosti. Često spavaju predugo i prejedaju se.
Samoubojstvo
Misli o smrti su među najozbiljnijim simptomima depresije. Mnoge osobe koje boluju od depresije žele umrijeti ili se osjećaju toliko bezvrijednim da misle kako bi trebali umrijeti. Čak 15% osoba s neliječenom depresijom završava svoj život samoubojstvom.
Prijetnja samoubojstvom je hitno psihijatrijsko stanje. Kada osoba prijeti samoubojstvom, može ju se hospitalizirati kako bi bila pod nadzorom dok se liječenjem ne smanji rizik od samoubojstva. Rizik je posebno visok u sljedećim situacijama:
-
Kada se depresija ne liječi ili je neadekvatno liječena
-
U početku liječenja (ljudi postaju aktivniji mentalno i fizički, ali im je raspoloženje još uvijek značajno sniženo)
-
Kod značajnijih godišnjica
-
Kod izmjene depresije i manije (bipolarni poremećaj)
-
Kod jake anksioznosti
-
Kod konzumacije alkohola ili rekreativnih i/ ili nedopuštenih droga
-
U tjednima ili mjesecima nakon pokušaja samoubojstva, osobito ako su koristili nasilnu metodu
Zlouporaba psihoaktivnih supstanci
Osobe s depresijom češće zloupotrebljavaju alkohol ili druge rekreativne droge u svrhu regulacije spavanja ili smanjenja uznemirenosti. Ipak, depresija vodi u alkoholizam i zlouporabu droga rjeđe nego što se nekad mislilo.
Osobe oboljele od depresije češće puše i općenito zapostavljaju svoje zdravlje, stoga je povećan rizik od razvoja ili pogoršanja drugih poremećaja, kao što je kronična opstruktivna plućna bolest.
Ostali učinci depresije
Depresija može smanjiti sposobnost imunološkog sustava da reagira na strane ili opasne tvari, kao što su mikroorganizmi ili stanice raka. Kao rezultat toga, osobe s depresijom mogu biti sklonije infekcijama.
Depresija povećava rizik od razvoja poremećaja srca i krvnih žila (kao što je srčani udar) i moždanog udara. Razlog tomu može biti činjenica da depresija uzrokuje određene fizičke promjene koje povećavaju taj rizik, primjerice, tijelo proizvodi više tvari koje pomažu u stvaranju krvnih ugrušaka (faktori zgrušavanja), a srce je manje sposobno promijeniti brzinu udarca kao odgovor na različite situacije.
Dijagnoza
Dijagnoza depresije postavlja se na temelju simptoma. Koriste se specifične liste simptoma (kriteriji) za dijagnosticiranje različitih tipova depresivnog poremećaja. Zbog razlikovanja depresije od uobičajenih promjena raspoloženja, potrebno je odrediti uzrokuju li simptomi značajne smetnje i umanjuju li sposobnost osobe da funkcionira. Depresija u povijesti bolesti ili obiteljska anamneza depresije pomaže potvrditi dijagnozu.
Pretjerana zabrinutost i napadi panike su česti u depresiji i mogu pogrešno odvesti dijagnozu u smjeru anksioznog poremećaja.
Kod starijih osoba depresiju je teško uočiti, osobito kod osoba koje više ne rade ili imaju malo socijalnih interakcija. Također, depresija se može zamijeniti demencijom zbog sličnih simptoma, kao što su smetenost i poteškoće s koncentracijokm. Ipak, kada je depresija uzrok spomenutih simptoma oni nestaju adekvatnim liječenjem depresije, a u slučaju kada je demencija uzrok, simptomi perzistiraju.
Standardizirani upitnici se koriste kao pomoć u dijagnosticiranju depresije i određuju težine kliničke slike, ali ne mogu biti jedini u alat u dijagnosticiranju depresije. Dva takva upitnika su Hamiltonova ocjenska skala za depresiju, koju ispitivač provodi usmeno, te Beckov upitnik za depresiju, kojeg bolesnik sam ispunjava. Za starije osobe postoji poseban upitnik za depresiju u gerijatrijskoj populaciji. Važno je pitati bolesnike imaju li bilo kakve misli ili planove da sebi naude, jer takve misli upućuju na to da je riječ o teškoj depresiji.
Testiranje
Nijedan test ne može potvrditi depresiju. Laboratorijski testovi mogu pomoći u određivanju hormonalnih ili drugih fizičkih poremećaja kao mogućih uzroka depresije. Krvni testovi se često rade zbog otkrivanja poremećaja štitnjače ili nedostataka vitamina. Mogu se učiniti testovi krvi za otkrivanje uporabe droga.
Temeljita neurološka obrada je potrebna kako bi se isključila Parkinsonova bolest, koja se može prezentirati sličnim simptomima.
Osobe s ozbiljnim poremećajem sna katkad trebaju dodatne pretrage (polisomnografija) kako bi razlikovali poremećaj spavanja od depresije.
Liječenje
Većina osoba s depresijom ne zahtijeva hospitalizaciju. Hospitalizacija je potrebna osobama koje imaju suicidalna razmišljanja ili su pokušali suicid, osobama koje su krhke zbog gubitka tjelesne težine ili su pod rizikom od srčanih tegoba zbog teške agitacije.
Liječenje ovisi o težini i vrsti depresije:
-
Blaga depresija: suport (česte kontrole liječnika i edukacija) i psihoterapija
-
Umjerena do teška depresija: Lijekovi, psihoterapija ili oboje i ponekad elektrokonvulzivna terapija
-
Sezonska depresija: Fototerapija
Depresija se uglavnom može uspješno liječiti. Ako se može identificirati uzrok depresije (kao što je droga ili drugi poremećaj), prvo se pristupa njegovom otklanjanju, iako su i u takvim slučajevima često potrebni i lijekovi za liječenje depresije.
Suport
Liječničke kontrole za osobe s depresijom, uživo ili telefonski, mogu se zakazivati svaki ili svaki drugi tjedan. Pacijentima i članovima njihovih obitelji objašnjava se da depresija ima fizičke uzroke i zahtijeva posebno liječenje, koje je obično uspješno. Liječnici ih educiraju u da depresija ne odražava nedostatak karaktera i slabost. Važno je da članovi obitelji pacijenta razumiju njegov poremećaj, budu uključeni u liječenje i pruže podršku.
Učenje o depresiji može pomoći osobama da bolje razumiju svoje tegobe i lakše riješe problem. Primjerice, uče da je put oporavka često trnovit i da se epizode tuge i crnih misli mogu ponoviti, ali će i s vremenom i liječenjem prestati. Učenjem mogu staviti bilo kakve prepreke u perspektivu i povećati šansu da će nastaviti svoje liječenje, a ne od njega odustati.
Fizička aktivnost - redovita šetnjai i tjelovježba - može pomoći, kao i interakcija s drugim ljudima.
Grupe za podršku (kao što su Depresija i Bipolarni savez za podršku -DBSA) može pomoći pružanjem prostora za razmjenu zajedničkih iskustava i osjećaja.
Psihoterapija
Psihoterapija kao izolirana metoda može biti jednako učinkovita kao i terapija lijekovima kod blage depresije, a u kombinaciji s lijekovima, može biti korisna i za tešku depresiju.
Individualna ili grupna psihoterapija može pomoći osobama s depresijom da postepeno nastave svoje obaveze i prilagode se uboičajenim životnim pritiscima. Interpersonalna terapija usredotočuje se na prošle i sadašnje društvene uloge osobe, identificira probleme u načinu na koji osoba komunicira s drugim ljudima i daje smjernice za prilagodbu promjenama životnih uloga. Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći u mijenjanju beznađa i negativnog razmišljanja.
Lijekovi za depresiju
Postoji nekoliko vrsta antidepresiva (vidi tablicu Lijekovi za liječenje depresije). Oni uključuju sljedeće:
-
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
-
Noviji antidepresivi
-
Heterociklički antidepresivi
-
Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
-
Lijekovi slični ketaminu
Psihostimulansi, kao što su dekstroamfetamin i metilfenidat, kao i drugi lijekovi, katkad se koriste u terapiji depresije, često u kombinaciji s antidepresivima. Psihostimulansi se koriste za povećanje budnosti i svjesnosti.
Kantarion, biljni dodatak prehrani, koristi se za ublažavanje blage depresije, iako njegova učinkovitost nije znanstveno dokazana. Zbog potencijalno štetnih interakcija između kantariona i pojedinih lijekova, kod uzimanja ovog biljnog dodatka potrebno je savjetovati se sa svojim liječnikom u vezi mogućih štetnih interakcija.
Elektrokonvulzivna terapija
Elektrokonvulzivna terapija (u prošlosti tzv. šok terapija)koristi se za liječenje osoba s teškom depresijom, uključujući i psihotične osobe, osobe koje prijete samoubojstvom ili odbijaju uzimati hranu. Koristi se i za liječenje depresije tijekom trudnoće u slučaju kada su lijekovi nedjelotvorni.
Ova vrsta terapije je obično vrlo učinkovita i može brzo smanjiti simptome depresije, za razliku od većine antidepresiva kod kojih učinak treva čekati i do nekoliko tjedana. Brzina kojom ova metoda poboljšava simptome može spasiti živote. Nakon prestanka elektrokonvulzivne terapije, epizode depresije mogu se ponoviti. Kako bi se to spriječilo, liječnici propisuju antidepresive uz elektroknvulzivnu terapiju.
Kod elektrokonvulzivne terapije elektrode se stavljaju na glavu, a električna se struja primjenjuje kako bi se u mozgu izazvao napadaj. Napadaj smanjuje simptome depresije do sada neutvrđenim mehanizmom. Obično se daje minimalno pet do sedam tretmana, po jedan tretman svaki drugi dan.
Budući da električna struja može uzrokovati kontrakcije mišića i bolove, tijekom primjene ove metode potrebna je opća anestezija. Elektrokonvulzivna terapija može uzrokovati privremeni gubitak pamćenja i, rijetko, trajni gubitak pamćenja.
Fototerapija
Fototerapija lampom za svjetlosnu terapiju je najučinkovitija metoda liječenja za sezonsku depresiju, ali može biti korisna i za druge vrste depresivnih poremećaja.
Fototerapija uključuje sjedenje na određenoj udaljenosti od lampe koja osigurava svjetlo s potrebnim intenzitetom. Pacijentima se dahje uputa da ne gledaju izravno u svjetlo i da ostanu ispred svjetla 30 do 60 minuta dnevno. Fototerapija se može izvoditi i kod kuće.
Ako ljudi odu spavati kasno i kasno se bude, fototerapija je najučinkovitija ujutro. Ako ljudi idu spavati ranije i rano ustaju, fototerapija je najučinkovitija između kasnog popodneva i rane večeri.
Ostale terapije
Ostale vrste terapije koja stimulira mozak mogu se ordinirati kada su se ostali tretmani pokazali neučinkoviti. Uključuju
Smatra se da stimulirane stanice oslobađaju kemijske glasnike (neurotransmitere), koji pomažu u regulaciji raspoloženja i tako mogu ublažiti simptome depresije, što može biti od pomoći osobama s teškom depresijom koje ne reagiraju na lijekove ili psihoterapiju.
Kod ponavljajuće transkranijalne magnetske stimulacije, elektromagnetska zavojnica je postavljena uz čelo u blizini područja mozga za koje se misli da je uključeno u regulaciju raspoloženja. Elektromagnet stvara bezbolne magnetske impulse za koje se smatra da stimuliraju živčane stanice u ciljanom području mozga. Najčešće nuspojave su glavobolja i nelagoda u blizini mjesta gdje je postavljena zavojnica.
Kod stimulacije vagusnog živca, uređaj koji izgleda kao srčani pacemaker (stimulator vagusnog živca) usađuje se pod lijevu ključnu kost i povezuje se s vagusnim živcem u vratu žicom koja prolazi ispod kože. (Par vagusnih živaca kreće se od moždanog debla, smještenog blizu baze lubanje, kroz vrat i dolje sa svake strane prsa i trbuha do organa, kao što su srce i pluća.) Uređaj je programiran da povremeno stimulira vagusni živac bezbolnim električnim signalom. Može biti učinkovito za liječenje depresije kada su se druge vrste liječenja pokazale neučinkovitim, ali obično treba od 3 do 6 mjeseci da bi se pokazao učinak. Nuspojave stimulacije vagusnog živca uključuju promuklost, kašalj i produbljivanje glasa kada je živac stimuliran.
Antidepresivi
Vrste antidepresiva
-
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
-
Noviji antidepresivi
-
Heterociklički antidepresivi
-
Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
Većina antidepresiva mora se uzimati redovito nekoliko tjedana prije nego pokažu prve učinke. Potrebno ih je uzimati 6 do 12 mjeseci kako bi se spriječio recidiv bolesti. Za osobe starije od 50 godina preporuča se uzimanje antidepresiva do minimalno 2 godine.
Nuspojave se razlikuju za svaku vrstu antidepresiva. Kada liječenje jednim lijekom ne ublažava depresiju, propisuje se antidepresiv iz druge skupine ili kombinacija antidepresiva.
Rizik od samoubojstva nakon pokretanja antidepresiva je visok. Pojedini bolesnici postanu agitirani, depresivni i anksiozni ubrzo nakon početka primjene antidepresiva ili nakon povećanja doze. Kod pojedinih bolesnika, osobito mlađe djece i adolescenata, raste suicidalnost ako se spomenuti simptomi ne otkriju i ubrzo tretiraju. Ova pojava je prvi put prijavljena kod SSRI, ali se taj rizik ne razlikuje među klasama antidepresiva. Ako se simptomi pogoršaju nakon početka primjene antidepresiva ili nakon povećanja doze (ili iz bilo kojeg razloga), treba obavijestiti liječnika. Budući da su suicidalne misli također jedan od simptoma depresije, može biti teško odrediti ulogu antidepresiva u suicidalnim mislima i ponašanju. Neke studije pokazale su da je ta povezanost upitna.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) su najčešće korištena klasa antidepresiva. SSRI su učinkoviti u liječenju depresije kao i drugih psihičkih smetnji koje se često javljaju zajedno s depresijom.
Iako SSRI mogu uzrokovati mučninu, proljev, tremor, gubitak težine i glavobolju, ove nuspojave su obično blage ili nestaju s vremenom i daljnom upotrebom lijeka. Većina bolesnika bolje podnosi nuspojave SSRI nego nuspojave heterocikličkih antidepresiva. Manja je vjerojatnost da će SSRI imati negativan učinak na srce za razliku od heterocikličkih antidepresiva.
Pojedini bolesnici mogu se biti više uznemireni, depresivni i tjeskobni u prvom tjednu nakon početka primjene SSRI ili nakon povećanja doze. Kod takvih pojedinaca, osobito mlađe djece i adolescenata, može doći do porasta suicidalnosti ako se spomenuti simptomi ne otkriju i tretiraju. Osobe koje uzimaju SSRI i njihove bližnje treba upozoriti na tu mogućnost i uputiti ih da se jave svojem liječniku ako se simptomi pogoršaju tijekom liječenja SSRI. Međutim, s obzirom da osobe s neliječenom depresijom također imaju povećan rizik od počinjenja samoubojstva, pacijenti i njihovi liječnici moraju uskladiti postojanje ovog rizika s rizikom koji se javlja liječenjem antidepresivima.
Isto tako, kod dugotrajne primjene, SSRI mogu se javiti dodatne nuspojave, kao što su povećanje tjelesne težine i seksualna disfunkcija (u trećine bolesnika). Neki SSRI, kao što je fluoksetin, uzrokuju gubitak apetita. Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon početka primjene SSRI, moguća je pojačana pospanost tijekom dana, ali taj je učinak privremen.
Nagli prestanak uzimanja SSRI može rezultirati sindromom prekida koji uključuje vrtoglavicu, tjeskobu, razdražljivost, umor, mučninu, zimicu i bolove u mišićima.
Noviji antidepresivi
Noviji antidepresivi jednako su učinkoviti i sigurni kao SSRI i imaju sličan profil nuspojava. Uključuju
Kao i kod SSRI, rizik od počinjenja samoubojstva može se privremeno povećati kada počne s uzimanjem ovih lijekova i nagli prestanak uzimanja inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina može rezultirati sindromom prekida.
Ostale nuspojave variraju ovisno o lijeku (vidi tablicu ispod).
Heterociklički (uključujući tricikličke) antidepresivi
Heterociklički antidepresivi su nekada bili prvi izbor za liječenje depresije, a sada se rijetko propisuju jer imaju više nuspojava od ostalih antidepresiva. Često uzrokuju pospanost i dovode do povećanja tjelesne težine. Mogu uzrokovati povećanje broja otkucaja srca i smanjenje krvnog tlaka kod uspravnog položaja (ortostatska hipotenzija). Druge nuspojave, tzv. antiholinergički učinci, uključuju zamagljen vid, suha usta, zbunjenost, konstipaciju i poteškoće sa započinjanjem mokrenja. Antikolinergički učinci su ozbiljniji kod starijih osoba.
Nagli prekid uzimanja heterocikličkih antidepresiva, kao i SSRI, može rezultirati sindromom prekida.
Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) vrlo su djelotvorni, ali se rijetko propisuju, najčešće u slučajevima kada drugi antidepresivi ne djeluju. Bolesnici koji uzimaju MAOI moraju se pridržavati brojnih prehrambenih ograničenja i poduzeti posebne mjere opreza kako bi se izbjegla ozbiljna reakcija koja uključuje nagli i jaki porast krvnog tlaka s teškom, pulsirajućom glavoboljom (hipertenzivna kriza), koji može dovesti do moždanog udara. Mjere opreza uključuju
-
Zabranu konzumacije hrane ili pića koje sadrže tiramin, kao što su točeno pivo, crvena vina (uključujući i šeri), likeri, prezrele hrane, salame, zreli sirevi, fava ili bob, ekstrakti kvasca, konzervirane smokve, grožđice, jogurt, sir, kiselo vrhnje, kisele haringe, kavijar, jetra, omekšano meso i soja sos
-
Zabrana uzimanja pseudoefedrina koji je sadržan u mnogim lijekovima protiv kašlja i prehlade
-
Zabrana uzimanja dekstrometorfana (sredstva za suzbijanje kašlja), rezerpina (antihipertenzivni lijek) ili meperidina (analgetik)
-
Imati kod sebe antidot, kao što su tablete klorpromazina, u svako doba i, ako se javi jaka, pulsirajuća glavobolja, uzeti antidot i javiti se u najbližu hitnu pomoć
Osobe koje uzimaju MAOI također trebaju izbjegavati uzimanje drugih vrsta antidepresiva, uključujući heterocikličke antidepresive, SSRI, bupropion, modulatore serotonina i inhibitore ponovne pohrane serotonia i noradrenalina. Kombiniranje MAOI s drugim antidepresivima može uzrokovati ekstremno visoku tjelesnu temperaturu, rabdomiolizu, zatajenje bubrega i napadaje, što se naziva maligni neuroleptički sindrom i može biti smrtonosno.
Nagli prestanak uzimanja MAOI, kao i SSRI, može rezultirati sindromom prekida.
Lijekovi koji se koriste za liječenje depresije
|
Lijek
|
Nuspojave
|
Komentari
|
|---|
|
* Sindrom prekida terapije sastoji se od vrtoglavice, tjeskobe, razdražljivosti, umora, mučnine, zimice i bolova u mišićima koji se javljaju kada se lijek naglo prestane uzimati.
|
|
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
|
|---|
|
citalopram
escitalopram
fluoksetin
fluvoksamin
paroksetin
sertralin
vilazodone
|
Seksualna disfunkcija (primarno, odgođeni orgazam, ali i gubitak želje i erektilna disfunkcija kod pojedinih osobai), mučnina, proljev, glavobolja, gubitak težine (kratkotrajno), povećanje težine (dugotrajno), sindrom prekida *, zaboravljivost, zatupljivanje emocija i lakše stvaranje modrica
|
SSRI su najčešće korištena skupina antidepresiva. Učinkoviti su i za generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno kompulzivni poremećaj, panični poremećaj, fobijski poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, predmenstrualni disforični poremećaj i bulimiju.
Toksičnost zbog predoziranja je manje ozbiljna nego kod drugih antidepresiva.
|
|
Inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i dopamina
|
|---|
|
bupropion
|
Glavobolja, uznemirenost, sindrom prekida *, povećanje krvnog tlaka u pojedinaca i rijetko napadaji
|
Bupropion je koristan kod osoba s depresijom koje imaju i poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću ili ovisnost o kokainu i kod onih koji pokušavaju prestati pušiti. Bupropion ne uzrokuje seksualnu disfunkciju.
|
|
Modulatori serotonina (5-HT2 blokatori)
|
|---|
|
mirtazapin
|
Pospanost i debljanje
|
Mirtazapin ne uzrokuje mučninu niti seksualnu disfunkciju.
|
|
trazodon
|
Pojačana i dugotrajna pospanost, bolne i trajne erekcije (priapizam) i nagli pad tlaka kada osoba ustane
|
Trazodon se najčešće daje prije spavanja osobama koje uz depresiju imaju i nesanicu.
|
|
Inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina
|
|---|
|
desvenlafaksin
duloksetin
levomilnacipran
venlafaksin
|
Mučnina, suha usta, sindrom prekida * i, ako se uzimaju visoke doze, povećanje krvnog tlaka
|
Većina nuspojava može se spriječiti ili minimizirati kada se koriste niske doze i kada se promjene u dozi rade polagano.
|
|
Heterociklički (uključujući tricikličke) antidepresivi
|
|---|
-
amitriptilin
-
amoksapin
-
klomipramin
-
dezipramin
-
doksepin
-
imipramin
-
maprotilin
-
nortriptilin
-
protriptilin
-
trimipramin
|
Pospanost, povećnje tjelesne težine, povećanje srčane frekvencije i nagli pad krvnog tlaka kada osoba ustane (ortostatska hipotenzija), suha usta, smetenost, zamagljen vid, konstipacija, otežano započinjanje mokrenja, odgoda orgazma i sindrom prekida*
S klomipraminom I maprotilinom mogu se javiti napadaji
|
Ovi lijekovi se obično ne daju starijim osobama jer su kod njih nuspojave obično izraženije.
Predoziranje može izazvati ozbiljnu, potencijalno po život opasnu toksičnost.
|
|
Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
|
|---|
-
isokarboksazid
-
fenelzin
-
selegilin
-
tranilcipromin
|
Nesanica, mučnina, povećanje tjelesne težine, seksualna disfunkcija (gubitak sekusalne želje, odgoda orgazma i erektilna disfunkcija), senzacije bockanja, vrtoglavica, pad krvnog tlaka (posebno kada osoba ustane) i sindrom prekida*
|
Osobe koje uzimaju ove lijekove moraju slijediti ograničenja u ishrani i izbjegavati uporabu određenih lijekova kako bi izbjegli ozbiljnu reakciju koja uključuje nagli, ozbiljni porast krvnog tlaka s teškom, pulsirajućom glavoboljom (hipertenzivna kriza).
Selegilin je dostupan kao flaster. Kod flastera osobe ne moraju slijediti ograničenja u ishrani, osim ako flaster sadrži visoku dozu lijeka.
|
|
Psihostimulansi
|
|---|
|
|
Nervoza, tremor, nesanica i suha usta
|
Ovi lijekovi se obično koriste s antidepresivima. Sami su obično neučinkoviti kao antidepresivi.
|
|
Melatonergijski antidepresiv
|
|---|
|
agomelatin
|
Glavobolja, mučnina i proljev
|
Agomelatin ima manje nuspojava od većine antidepresiva. Ne izaziva dnevnu pospanost, nesanicu, povećanje težine ili seksualnu disfunkciju.
Agomelatin može uzrokovati povećanje razine jetrenih enzima. Te razine treba mjeriti prije početka terapije i nakon toga svakih 6 tjedana.
|
|
Lijek nalik na ketamin
|
|---|
|
esketamin
|
Vrtoglavica, povišen krvni tlak, osjećaj odvajanja
|
Esketamin je sličan anestetiku ketaminu.
Koristi se u kombinaciji s drugim oralnim antidepresivima za terapijski rezistentnu depresiju.
Esketamin je dostupan u obliku spreja za nos
|
Lijek sličan ketaminu
Ketamin je anestetik. Međutim, istraživanja su pokazala da područja mozga na koje djeluje ketamin igraju ulogu u depresiji i da se, kada se daje u dozi nižoj od one potrebne za anesteziju, može proizvesti brzo, ali obično prolazno poboljšanje depresivnih simptoma. Nedavno je esketamin, oblik ketamina, dobio odobrenje Agencije za hranu i lijekove (FDA) za osobe s velikim depresivnim poremećajem koje nisu postigle poboljšanje uobičajenim metodama liječenja. Daje se u obliku spreja za nos. Koriste se niže doze od onih koje se daju za anesteziju.
Većina osoba koje dobiju esketamin osjete smanjenje simptoma depresije u roku od 3 do 4 sata. Ovo je vrlo brz odgovor, posebno u usporedbi s većinom antidepresiva, čiji učinak nastupa nakon nekoliko tjedana od početka uzimanja lijeka. U većini slučajeva učinak esketamina počinje slabiti tijekom jednog do dva tjedna. Ponavljanje doze otprilike svaki tjedan je uglavnom učinkovito, ali može prestati biti djelotvorno nakon nekoliko mjeseci, a pojedini bolesnici mogu održavati poboljšano stanje na jednom tretmanu mjesečno.
Nuspojave se mogu pojaviti u roku od 1 do 2 sata od primjene, a uključuju povišen krvni tlak, mučninu, povraćanje i psihogene fenomene kao što je osjećaj nepovezanosti sa sobom (derealizacija), izobličenje vremena i prostora i iluzije. Lijek se obično daje u liječničkoj ordinaciji ili dnevnoj bolnici kako bi osoba mogla biti pod nadzorom nekoliko sati zbog nuspojava, ali i zato što je ketamin lijek koji se koristi i u rekreativne svrhe.
Više informacija
-
Depression and Bipolar Support Alliance (DBSA), Depression: Opće informacije o depresiji, uključujući pristup kriznim linijama i grupama podrške
-
Mental Health America (MHA), Depression: Opće informacije o depresiji, uključujući njezine različite vrste, pristup kriznim linijama i grupama podrške te poveznice na druge izvore
-
National Alliance on Mental Illness (NAMI), Depression: Opće informacije o depresiji, uključujući njezine uzroke, simptome, dijagnozu i liječenje
-
National Institutes of Mental Health (NIMH), Depression: Opće informacije o mnogim aspektima depresije, uključujući liječenje i terapije, edukativne materijale i informacije o istraživanjima i kliničkim ispitivanjima