Gastroenteritis u djece

Autor: William J. Cochran, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Antonia Jeličić Kadić, dr. med.

Gastroenteritis je upala probavnog sustava koja rezultira povraćanjem, proljevom ili oboje i ponekad je praćena povišenom tjelesnom temperaturom ili grčevima u trbuhu.

(Za gastroenteritis kod odraslih, vidi Gastroenteritis.)

Gastroenteritis, ponekad pogrešno nazvan "želučana gripa", najčešći je probavni poremećaj u djece. Veliki gubitak tekućine stolicom i povraćanjem tijekom izraženog ii ozbiljnog gastroenteritisa uzrokuje dehidraciju i poremećaj kemijskih tvari u krvi (elektrolita).

Oko 3 do 5 milijardi epizoda gastroenteritisa pojavljuje se širom svijeta svake godine, najčešće u zemljama u razvoju i to među djecom mlađom od 5 godina. U zemljama u razvoju, u kojima su djeca ranjivija a medicinska skrb često nije dostupna, svake godine od proljeva i dehidracije uzrokovanih gastroenteritisom umire oko 1,5 do 2 milijuna djece. U razvijenim zemljama gdje su djeca dobro uhranjena i imaju pristup izvrsnoj medicinskoj skrbi (što je najvažnije, hidracijskim tekućinama koje se daju venom [intravenski] kada je to potrebno), posljedice nisu tako ozbiljne. Usprkos navedenom, akutni gastroenteritis je još uvijek čest problem u Sjedinjenim Američkim Državama. Svake godine, gastroenteritis je uzrok oko 1,5 milijuna posjeta liječniku, 200 000 hospitalizacija i 100 do 300 smrtnih slučajeva.

Uzroci

Većina gastroenteritisa je uzrokovana

  • Virusima (najčešći uzročnici)

  • Bakterijama

  • Parazitima

Rijetki uzroci gastroenteritisa uključuju

  • Kemijske otrove

  • Lijekovi

Rijetko je gastroenteritis posljedica alergijske reakcije (eozinofilni gastroenteritis) ili alergije na hranu.

Virusi

Virusi su najčešći uzrok gastroenteritisa u SAD-u. Virusi koji najčešće uzrokuju gastroenteritis su

  • Norovirus (najčešći u SAD-u)

  • Rotavirus (najčešće u svijetu)

  • Astrovirus

  • Adenovirus

Djeca se obično zaraze virusnim gastroenteritisom od druge djece koja su bila zaražena ili koja su bila izložena virusu, najčešće u dječjim vrtićima, školama i drugim napučenim sredinama. Virusni gastroenteritis je vrlo zarazan i lako se širi među djecom.

Fekalno-oralni prijenos je uobičajeni način prijenosa i širenja gastroenteritisa. Fekalno-oralno znači da se virusi iz proljeva (izmeta) zaražene osobe dospije u usta druge osobe. Naravno, ljudi ne jedu direktno stolicu. Umjesto toga, djeca s proljevom i/ili njihovi skrbnici mogu imati zaraženu stolicu na rukama (pogotovo kada ne operu ruke temeljito). Zatim svi predmeti koje dodirnu (kao što su pelene, igračke ili hrana) također postanu kontaminirani zaraženom stolicom. Druga djeca koja dodiruju taj predmet, a zatim stavljaju ruke i prste u usta i blizu njih, mogu se zaraziti virusom. Virusni gastroenteritis također se može širiti kihanjem i pljuvanjem.

Norovirus je postao najčešći uzrok gastroenteritisa među malom djecom u SAD-u nakon uvođenja rotavirusnih cjepiva. Iako se infekcije javljaju tijekom cijele godine, 80% ih se javi od studenog do travnja. Većina ljudi se zarazi nakon konzumacije kontaminirane hrane ili vode. Budući da je norovirus vrlo zarazan, infekcija se lako može prenijeti s osobe na osobu.

Rotavirus je najčešći uzrok teškog proljeva koji dovodi do dehidracije u dojenčadi i djece širom svijeta. Učestalost se smanjila od uvođenja cjepiva protiv rotavirusa. Obično pogađa dojenčad i malu djecu. Rotavirus je vrlo zarazan. Većina infekcija prenosi se fekalno-oralnim prijenosom, a zaražena dojenčad može proširiti infekciju na odrasle. U umjerenim klimatskim uvjetima, infekcije rotavirusom su najčešće u zimskim mjesecima a manje su česte u ljetnim mjesecima. U tropskim krajevima, mogu se pojaviti tijekom cijele godine.

Astrovirus može zaraziti ljude svih dobi, ali obično inficira dojenčad i malu djecu. Infekcija je najčešća zimi i prenosi se fekalno-oralnim prijenosom.

Adenovirus najčešće pogađa djecu mlađu od 2 godine. Infekcije se događaju tijekom cijele godine a malo su učestalije tijekom ljeta. Infekcija se širi fekalno-oralnim prijenosom.

Bakterije

Bakterije koje najčešće uzrokuju gastroenteritis uključuju

Djeca se mogu zaraziti

  • Dodirivanje ili konzumiranje kontaminirane hrane, osobito sirovog ili neadekvatno kuhanog mesa ili jaja

  • Konzumiranje kontaminiranih školjaka

  • Konzumiranjem nepasteriziranog mlijeka ili soka

  • Dodirivanje životinja koje nose određene bakterije

  • Konzumiranjem kontaminirane vode, na primjer iz bunara, potoka ili bazena

Bakterije mogu rasti u mnogim vrstama namirnica koje su ostavljene na sobnoj temperaturi, a ne u hladnjaku (potencijalno problematične situacije uključuju buffete i piknike). Bakterije soja Staphylococcus u kontaminiranoj hrani mogu izlučiti toksin koji uzrokuje naglo povraćanje i proljev. Gastroenteritis koji nastaje konzumacijom zaražene hrane ili hrane u kojoj se nalaze toksini bakterija ponekad se naziva trovanje hranom.

Djeca se ponekad mogu zaraziti Salmonella bakterijama dirajući reptile (kornjače ili guštere), ptice ili vodozemce (žabe ili daždevnjake) a rijetko se zaraze E.coli. coli kontaktom sa životinjama u zoološkim vrtovima. Ponekad se neke bakterije prenose preko psa ili mačke koji imaju proljev.

Djeca se mogu zaraziti gastroenteritisom gutanjem ili plivanjem u kontaminiranoj vodi, kao što su izvori, potoci, vodeni parkovi i bazeni (zvani recreational water illness).

Infekcija bakterijama Clostridium difficile može se pojaviti u djece koja koriste antibiotike ili koji su prestala koristiti antibiotike u posljednjih 6 do 10 tjedana ( vidi: Clostridioides (formerly Clostridium) difficile). Neka djeca mogu razviti Clostridium difficile infekciju nakon hospitalizacije

Paraziti

Gastroenteritis uzrokovan parazitima (npr. Giardia intestinalis i Cryptosporidium parvum) obično se razvija nakon konzumiranja onečišćene vode ili se osoba zarazi fekalno-oralnim prijenosom (za koje je poznato da se javlja u kolektivima). Parazit Entamoeba histolytica je čest uzrok krvavog proljeva u zemljama u razvoju, ali je rijetko u SAD-u.

Kemijski toksini

Gastroenteritis može biti posljedica uzimanja kemijskih toksina. Ti se toksini mogu naći u biljkama, kao što su otrovne gljive, ili u nekim vrstama egzotičnih plodova mora. Djeca koja jedu navedenu hranu mogu razviti gastroenteritis. Djeca mogu razviti gastroenteritis nakon konzumiranja vode ili hrane koja je kontaminirana kemijskim elementima kao što su arsen, olovo, živa ili kadmij.

Lijekovi

Mnogi lijekovi uzrokuju proljev. Djeca koja dobivaju (ili koji slučajno progutaju) određene lijekove (kao što su antibiotici ili antacidi) mogu razviti gastroenteritis ( vidi: Gastroenteritis kao nuspojava lijekova).

Simptomi

Simptomi gastroenteritisa su obično kombinacija

  • Povraćanja

  • Proljeva

  • Grčeva u trbuhu

  • Vrućice

  • Lošeg apetit

Najčešći simptomi gastroenteritisa, bez obzira na uzrok su povraćanje i proljev. Gastroenteritis kao posljedica infekcije može uzrokovati vrućicu, a čest su i bolovi u trbuhu.

Gastroenteritis uzrokovan virusima

Virusi uzrokuju vodeni proljev. Stolice rijetko sadrže sluz ili krv.

Rotavirus može trajati 5 do 7 dana kod dojenčadi i male djece. Vodeći simptom je povraćanje, a neki bolesnici imaju povišenu temperaturu.

Norovirus uzrokuje povraćanje češće od proljeva i traje samo 1 do 3 dana.

Adenovirus uzrokuje blago povraćanje 1 do 2 dana nakon pojave proljeva. Proljev može trajati 1 do 2 tjedna.

Astrovirus Simptomi su slični blagoj rotavirusnoj infekciji.

Gastroenteritis uzrokovan bakterijama

Bakterije mogu izazvati vrućicu i mogu uzrokovati krvav proljev.

Gastroenteritis uzrokovan parazitima

Paraziti obično uzrokuju proljev koji može trajati dugo vremena i mogu biti uzrok povremenog proljeva. Proljev obično nije krvav. Djeca mogu biti jako umorna i gube na težini kada imaju dugotrajni proljev uzrokovan parazitskom infekcijom.

Komplikacije gastroenteritisa

Najčešća komplikacija teškog gastroenteritisa je dehidracija (premalo tekućine u tijelu), što se događa kada se mnogo tekućine izgubi u povraćanju i stolici. Djeca koja su blago dehidrirana su žedna, ali ozbiljno dehidrirana djeca postaju neraspoložena, razdražljiva ili troma (letargična).

Dehidracija i ozbiljnije nuspojave se češće razvija u dojenčadi nego u starije djece. Dojenčad koja je dehidrirana treba hitnu medicinsku skrb.

Znakovi dehidracije u dojenčadi koja zahtijevaju hitnu medicinsku skrb uključuju sljedeće:

  • Udubljena fontanela (meka točka na glavi).

  • Upale oči.

  • Plač bez suza.

  • Suha usta.

  • Smanjena količina mokraće.

  • Letargija i pospanost.

Međutim, može biti teško odrediti koliko dojenčad s proljevom mokri. Lakše je prepoznati smanjenje količine mokraće i žeđ kod starije djece.

Dijagnoza

  • Simptomi, anamneza povijesti bolesti djeteta i fizikalni pregled

  • Ponekad mikrobiološka analiza stolice

Liječnik postavlja dijagnozu gastroenteritisa na temelju simptome djeteta i odgovora roditelja na pitanja o tome čime je dijete bilo izloženo.

Dijagnoza gastroenteritisa obično je jasna na temelju samih simptoma, ali uzrok često nije. Ponekad su drugi članovi obitelji nedavno imali slične simptome. U drugim slučajevima, uzrok gastroenteritisa se može pratiti do onečišćene vode ili neadekvatno kuhane, pokvarene ili kontaminirane hrane, kao što su sirovi plodovi mora ili majoneza koja je predugo ostavljena iz hladnjaka. Nedavna putovanja, pogotovo u određene inozemne zemlje, i nedavna uporaba antibiotika mogu pomoći u identifikaciji uzroka.

Dijagnostički testovi obično nisu potrebni jer je većina gastroenteritisa kratkotrajna. Međutim, ako su simptomi teški ili traju duže od 48 sati, uzorci stolice mogu se pregledati u laboratoriju i analizirati na prisutnost bijelih krvnih stanica, bakterija, virusa ili parazita. Laboratorijska analiza krvi se također može a potrebno je promatrati i tražiti znakove komplikacija.

Prevencija

Dva cjepiva za sprječavanje rotavirusne infekcije dostupna su kao dio preporučenog raspored cijepljenja djeteta. Postojeća cjepiva protiv rotavirusa nisu povezana s invaginacijom (ozbiljnom bolesti crijeva), kao što je bilo originalno cjepivo. Cjepivo protiv rotavirusa smanjuje infekciju rotavirusima za 60 do 90%.

Djecu koja su dovoljno stara treba naučiti da peru ruke i izbjegavaju konzumaciju nepropisno pohranjenu hranu i kontaminiranu vodu. Dobra opća smjernica je držanje hladne hrane hladnom a tople hrane toplom. Hranu koja se iz hladnjaka izvadi treba konzumirati u roku od jednog sata.

Dojenje je još jedan jednostavan i učinkovit način da se spriječi gastroenteritis u dojenčadi. Dojenačka djeca imaju značajno nižu stopu gastroenteritisa u usporedbi s dojenčadi koja se hrani formulom. Skrbnici koji hrane dojenčad bočicom, trebaju temeljito oprati ruke sapunom i vodom prije pripreme boca. Skrbnici također trebaju temeljito oprati ruke nakon mijenjanja pelena. Područja za mijenjanje pelena treba redovito dezinficirati svježe pripremljenom otopinom kućnog izbjeljivača (¼ šalica za izbjeljivanje razblažena u 1 galon vode). Djeca s proljevom ne bi trebala pohađati dječje vrtiće dok njihovi simptomi ne prestanu. Djeca zaražena Shigella ili E. coli koje uzrokuju krvavi proljev bi trebala imati i dva negativna testa stolice prije nego im se dopusti da se vrate u kolektiv.

Roditelji mogu spriječiti dehidraciju potičući svoje dijete da pije tekućinu premda i u malim količinama ali često.

Dojenčad i djeca s oslabljenim imunološkim sustavom ne smiju dirati gmazove, ptice ili vodozemce jer te životinje obično nose Salmonella bakterije, a infekcija je kod ove djece teža.

Roditelji mogu spriječiti "bolesti rekreativnih bazena" tako da ne dopuste svojoj djeci plivanje u javnoj vodi ako imaju proljev. Djeci koja nose pelene treba često provjeravati da li su imali stolicu i mijenjati u području koje nije blizu vode. Roditelji bi trebali podučavati svoju djecu da izbjegavaju gutanje vode kada plivaju.

Liječenje

  • Tekućine i rehidracijske otopine

  • Rijetko antibiotici za određene infekcije

  • Rijetko lijekovi koji smanjuju povraćanje ili proljev

Jedino liječenjegastroenteritisa koje je obično potrebno je mirovanja i pijenje odgovarajuće količine tekućine.

Jednom kada dijete ima gastroenteritis, roditelji bi trebali nadzirati hidratacijski status svog djeteta. Lijekovi koji zaustavljaju proljev ili antibiotici se mogu davati, ali samo u određenim specifičnim situacijama pod vodstvom liječnika.

Rehidracija

Djecu treba poticati da piju tekućinu premda i u malim količinama ali često. Dojenčad bi trebala i dalje dojiti ili uzimati dojenački mliječni pripravak zajedno uz otopinu elektrolita (otopina za oralnu rehidraciju—na raspolaganju kao prah i tekućine u ljekarnama i nekim prodavaonicama prehrambenih proizvoda). Sok, soda, gazirana pića, čajevi, sportska pića i pića koja sadrže kofein ne smiju se davati dojenčadi i maloj djeci. Ta pića mogu sadržavati previše šećera, što može pogoršati proljev i sadržavati premalo soli (elektrolita) koje su potrebne za zamjenu onih tijela koja su izgubila. Za adolescente, sportska pića su bolja od soka i sode zbog njihovog nižeg sadržaja šećera, ali još uvijek imaju niže količine elektrolita od otopina oralnih elektrolita. Obična voda nije idealna za liječenje dehidracije djece bilo koje dobi jer ne sadrži sol.

Djeca koja povraćaju trebaju često uzimati male količine tekućine kako bi se spriječila dehidracija. Roditelji trebaju ponuditi djetetu nekoliko gutljaja tekućine. Ako povraćanje prestane, gutljaji se ponavljaju svakih 10 ili 15 minuta, povećavajući količinu svako sat - dva vremena ako dijete dobro tolerira. Zatim se veće količine mogu se dati rjeđe, oko svakog sata. Tekućina se apsorbira vrlo brzo, tako da ako dijete ne povrati više od 10 minuta nakon konzumacije, većina tekućine se apsorbirala i treba nastaviti s davanjem tekućine. Količina tekućine koja se daje djetetu u 24-satnom razdoblju ovisi o djetetovoj dobi i težini, ali općenito bi trebala biti oko 50 do 75 ml tekućine za svaki kilogram težine djeteta. Ako se djetetovo povraćanje ili proljev smanji, roditelji mogu pokušati uvesti normalnu prehranu sljedeći dan. Isključiva primjena otopine elektrolita ne smije se davati dulje od 24 sata zbog mogućih problema povezanih s neadekvatnim unosom hrane.

Djeca koja imaju proljev, ali malo povraćanja trebala bi dobiti dodatnu tekućinu kako bi nadoknadila tekućinu izgubljenu u proljevu. No, za razliku od djece s povraćanjem, mogu dobiti veću količinu tekućine odjednom i hraniti se njihovom uobičajenom prehranom. Međutim, ako dijete ima izražen proljev, vjerojatno bi trebalo smanjiti konzumaciju mliječnih proizvoda (koji sadrže laktozu). Težak gastroenteritis može smanjiti sposobnost djeteta da apsorbira laktozu, što rezultira još većim proljevom.

Djeca koja ne mogu zadržati ni gutljaj tekućine ili imaju znakove ozbiljne dehidracije (kao što su letargija, suha usta, nedostatak suza i odsutnost mokrenja 6 sati ili više) su u opasnosti i odmah trebaju posjetiti liječnika. Djeca koja nemaju te znakove trebaju posjetiti liječnika ako simptomi bolesti traju duže od 1 ili 2 dana. Ako je dehidracija teška, liječnik može davati djeci tekućinu venskim putem (intravenski).

Lijekovi

Lijekovi protiv proljeva poput loperamida obično se ne preporučuju djeci mlađoj od 2 godine, osim ako ih ne prepiše liječnik, jer nema mnogo dokaza da su korisni a mogu uzrokovati komplikacije.

Za djecu koja imaju ozbiljno povraćanje, liječnici mogu dati određene lijekove koji ublažavaju povraćanje (kao što je ondansetron) na usta ili intravenski.

Antibiotici nemaju nikakvu vrijednost kada je virusna infekcija uzrok gastroenteritisa. Liječnici daju antibiotike samo kada su gastroenteritisi uzrokovani određenim bakterijama (npr Shigella) za koje se zna da odgovaraju na liječenje antibioticima.

Određeni lijekovi (poput metronidazola i nitazoksanida) mogu se dati za liječenje parazitskih infekcija.

Probiotici

Probiotici su organizmi kao što su bakterije koje se prirodno nalaze u tijelu i potiču rast dobrih bakterija. Probiotici se nalaze i u hrani i mogu se uzeti kao dodaci. Probiotici, poput laktobacila (obično prisutni u jogurtu), mogu neznatno skratiti trajanje proljeva (možda za jedan dan) ako ih ljudi počnu uzimati ubrzo nakon početka bolesti. Međutim, probiotici vjerojatno ne sprečavaju ozbiljnije posljedice gastroenteritisa, kao što je potreba za intravenskim tekućinama ili hospitalizacijom.