Rak grkljana

Autor: Bradley A. Schiff, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Vagić, dr. med.
Prijevod: Filip Matovinović, dr. med.

Rak grkljana je rak koji potječe iz larinksa (grkljana).

  • Pacijenti mogu biti promukli, imati izraslinu u vratu ili otežano disati ili gutati.

  • Za dijagnozu je potrebna biopsija.

  • Prognoza ovisi o uznapredovalosti karcinoma.

  • Liječi se kirurški i/ili radioterapijom, ali ponekad se koristi i kemoterapija.

(Vidi također Pregled raka u ustima, nosu i grlu.)

Grkljan je organ u kojem se stvara glas te uključuje najgornji dio dušnika (traheje) i glasnica.

Smještaj grkljana
 

Većina karcinoma larinksa su karcinomi pločastih stanica, što znači da se rak razvija u pločastim stanicama koje oblažu grkljan.

Rak grkljana je čest karcinom glave i vrata, i češći je kod muškaraca nego kod žena. Većina pacijenata s rakom grkljana je starija od 60 godina. Pušenje je najveći čimbenik rizika, više od 95% bolesnika su pušači. Zlouporaba alkohola također povećava rizik obolijevanja. Broj bolesnika koji razvijaju karcinom larinksa smanjuje se najvjerojatnije zbog promjena u navikama pušenja.

Karcinomi glasnica obično uzrokuju simptome ranije, manje se šire i izlječuju se češće od raka drugih dijelova grkljana.

Jeste li znali?

  • Osoba koja je promukla dulje od 2 do 3 tjedna trebala bi otići na liječnički pregled.

Simptomi

Karcinom larinksa obično potječe od glasnica i brzo uzrokuje promuklost. Osoba koja je promukla više od 2 do 3 tjedna trebala bi potražiti liječničku pomoć.

Karcinomi koji potječu iz drugih dijelova grkljana razvijaju se sporije i prvo uzrokuju druge simptome osim promuklosti, kao što su

  • Gubitak težine

  • Grlobolja

  • Bol u uhu

  • Glas "vrućeg krumpira" (govoreći kao da se u ustima drži vrući predmet)

  • Poteškoće pri gutanju ili disanju

Ponekad se izraslina u vratu, koja je znak proširenosti bolesti u limfne čvorove (metastaze), može javiti prije ostalih simptoma.

Dijagnoza

  • laringoskopija

  • Biopsija

  • Slikovne pretrage za procjenu stadija

Za dijagnosticiranje raka grkljana, liječnik u početku pregledava grkljan s tankom, fleksibilnom cijevi za gledanje koja se koristi za izravan pregled grkljana (laringoskop) i uzima uzorak tkiva za ispitivanje pod mikroskopom (biopsija). Biopsija se najčešće radi u operacijskoj sali s pacijentom u općoj anesteziji. Ako je karcinom prisutan, bolesniku se također mogu napraviti pretrage za procjenu stadija radi određivanja proširenosti bolesti, što uključuje

  • Rendgenski snimak prsa

  • Kompjuteriziranu tomografiju (CT) vrata i prsa

  • Pozitronsku emisijsku tomografiju (PET)

Prognoza

Što je rak grkljana veći i što se više širi, prognoza je lošija. Ako je tumor također zahvatio mišić, kost ili hrskavicu, izlječenje je manje vjerojatno. Oko 85 do 95% bolesnika s malim karcinomom glasnica koji se nije proširio (metastazirao) požive 5 godina, u usporedbi s manje od 45% onih koji imaju rak grkljana koji se proširio na lokalne limfne čvorove. Za bolesnike koji imaju rak koji se proširio izvan lokalnih limfnih čvorova, vjerojatnost preživljavanja dulje od 5 godina je oko 30%.

Liječenje

  • Kirurgija

  • Radioterapija

  • Kemoterapija

Liječenje raka grkljana ovisi o stadiju i točnoj lokalizaciji karcinoma.

Liječenje ranih karcinoma

Za rak u ranom stadiju liječnici mogu koristiti kirurgiju ili radioterapiju. Kada su zahvaćene glasnice, liječnici mogu preferirati radijacijsku terapiju, a ne operaciju, jer to može sačuvati normalan glas osobe. Međutim, za vrlo rani stadij karcinoma liječnici mogu preferirati mikrokirurgiju, a ne radioterapiju, jer ona može biti jednako učinkovita i, za razliku od zračenja, može se završiti u jednom tretmanu. Mikrokirurgija koristi laringoskop (fleksibilna cijev za gledanje) koja ima ili instrumente ili visokoenergetski snop svjetlosti (lasersku zraku) priključenu na njega. Za razliku od tradicionalne operacije pomoću skalpela koji može utjecati na glas osobe, mikrokirurgija uzrokuje manje problema s gutanjem i govorom.

Liječenje karcinoma srednjeg stadija

Za veće tumore larinksa koji se mogu raširiti u obližnja tkiva, liječnici mogu koristiti radioterapiju u kombinaciji s kemoterapijom (naziva se kemoradioterapija) umjesto operacije, što može biti jednako učinkovito uz manje utjecaja na glas osobe. Međutim, operacija može biti potrebna da bi se uklonio rak koji ostaje nakon kemoradioterapije.

Liječenje uznapredovalog karcinoma

Ako se rak grkljana proširio na kost ili hrskavicu, liječnici obično preferiraju operaciju uklanjanja dijela ili cijelog grkljana i glasnica, što se naziva djelomična ili totalna laringektomija, nakon čega slijedi terapija zračenjem i ponekad kemoterapijom. Ako je rak previše napredan za kirurgiju ili radijacijsku terapiju, kemoterapija može pomoći smanjiti bol i veličinu tumora, ali je malo vjerojatno da će pružiti izliječenje.

Nuspojave liječenja

Kirurško ili nekirurško liječenje gotovo uvijek ima značajne nuspojave.

Radioterapija može uzrokovati promjene na koži (kao što su upala, svrbež i gubitak kose), ožiljke, gubitak okusa, suha usta i, ponekad, uništavanje normalnog tkiva. Bolesnici čiji će zubi biti izloženi zračenju, moraju imati izliječene stomatološke probleme i ukloniti sve nezdrave zube prije liječenja zračenjem, jer radijacija uzrokuje veću vjerojatnost da će neki kasniji zubarski postupci propasti, a može doći i do ozbiljnih infekcija čeljusti.

Kemoterapija obično uzrokuje različite nuspojave, ovisno o upotrijebljenom lijeku. Ove nuspojave mogu uključivati mučninu, povraćanje, gubitak sluha i infekcije.

Kirurgija, drugi tretmanimi, a i sam tumor mogu utjecati na gutanje i govor. U takvim slučajevima potrebna je rehabilitacija. Razvijene su brojne metode koje ljudima bez glasnica omogućuju da govore ( link ), često s dobrim rezultatima. Ovisno o zahvaćenim tkivima, može se raditi rekonstruktivna kirurgija.

Govor bez glasnica

Govor zahtijeva izvor zvučnih valova (vibracija) i sredstvo za oblikovanje tih vibracija u riječi. Glasnice proizvode vibracije, koje u riječi zatim oblikuju jezik, nepce i usne. Osobe čije su glasnice uklonjene mogu povratiti svoj glas ako se može osigurati novi izvor zvučnih vibracija jer njihov jezik, nepce i usne mogu oblikovati te nove vibracije u riječi.

Postoje tri načina na koje ljudi bez grkljana mogu proizvesti zvučne vibracije. U sve tri tehnike, zvuk se mijenja u govor kroz grlo (ždrijelo), nepce, jezik, zube i usne.

Ezofagealni govor

  • Nisu potrebne nikakve operacije ili mehanička pomagala

  • Osoba se nauči progutati zrak u jednjak (prolaz od grla do želuca) i izbaciti zrak (podrignuti) kako bi se proizveo zvuk

  • Komplicirano za naučiti i može biti teško razumljivo ostalim osobama

Traheoezofagealna punkcija

  • Jednosmjerni ventil umetnut u kirurški napravljenu rupu između dušnika (traheje) i jednjaka

  • Zrak ulazi u dušnik (traheu) kroz otvor u prednjem dijelu vrata (stoma)

  • Govor se proizvodi preusmjerivanjem zraka u jednjak kroz ventil dok osoba izdiše

  • Zahtijeva značajnu praksu i obuku

  • Na kraju dolazi do jednostavnog i tečnog govora

  • Ventil zahtijeva svakodnevno čišćenje i treba ga zamijeniti nakon mnogo mjeseci

  • Kod nekih ventila osoba mora blokirati otvor u dušniku prstom

  • Opasnost od slučajnog ulaska tekućine ili hrane u dušnik ako se ventil pokvari

Elektrolarinks

  • Vibracijski uređaj s baterijskim napajanjem koji služi kao izvor zvuka kada se drži uz vrat

  • Stvara umjetni, mehanički zvuk

  • Lakše ga je koristiti i razumjeti od ezofagealnog govora

  • Zahtijeva baterije i mora se nositi sa sobom

  • Zahtijeva malo ili nimalo treninga

  • Može nositi veliku društvenu stigmu za mnoge ljude

Više informacija

  • American Cancer Society: Laringealni i hipofaringealni rak

Politika privatnosti