Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med.
Prijevod: Filip Brusić, dr. med.
Čmar (anus) je otvor na kraju probavnog trakta kroz koji stolica izlazi iz tijela.
Rektum je dio crijeva prije anusa. Ondje se stolica zadržava prije nego što prođe kroz anus.
Anus se dijelom formira od površinskih slojeva tijela, uključujući kožu, a dijelom od crijeva. Rektalna sluznica sastoji se od crvenog tkiva koje sadrži sluznične žlijezde - sličnog kao što je i ostala crijevna sluznica. Sluznica rektuma je relativno neosjetljiva na bol, ali područje anusa i obližnje kože je vrlo osjetljivo na bol.
Vene rektuma i anusa uglavnom vode u portalnu venu, koja vodi u jetru, a zatim u sustavni krvotok. Neke od tih vena vode izravno u zdjelične vene, a zatim u sustavni krvotok. Limfne žile rektuma dreniraju se u limfne čvorove donjeg dijela trbuha. Limfne žile anusa dreniraju se u limfne čvorove prepona.
Mišićni prsten (analni sfinkter) drži anus zatvorenim. Ovaj sfinkter je podsvjesno kontroliran autonomnim živčanim sustavom. Međutim, dio sfinktera može se voljno opustiti ili stegnuti.
Poremećaji anusa i rektuma uključuju
Dijagnoza
Liječnik pregledava kožu oko anusa i rektuma ne bi li uočio kakve abnormalnost. Prstom u rukavici liječnik ispituje rektum. Kod žena se to često radi uz manualni (ručni) pregled vagine (vidi Ginekološki pregled). Liječnici često također pregledavaju i trbuh.
Nakon toga, liječnik može pregledati unutrašnjost anusa i rektuma s oko 7 do 25 centimetara dugom krutom cijevi (anoskop ili proktoskop). Duljom, fleksibilnom cijevi (sigmoidoskop) liječnik može pregledati i 60 centimetara debelog crijeva.
Anoskopija ili sigmoidoskopija (vidi Endoskopija) općenito je neugodna, ali ne i bolna. Međutim, ako je područje u ili oko anusa bolno zbog abnormalnog stanja, liječnik može primijeniti ublažavajuću mast (kao što je lidokain) ili primijeniti lokalnu, regionalnu ili čak opću anesteziju prije početka pregleda. Ponekad se prije sigmoidoskopije daje klistir kako bi se završni dio crijeva očistio od stolice.
Sigmoidoskopijom se mogu dobiti uzorci tkiva i stolice za mikroskopsku analizu i kulture. Ponekad je potrebno učiniti i CT ili MR.