Sunčeva svjetlost potiče proizvodnju vitamina D koji pomaže u kontroli nekih kroničnih kožnih bolesti (kao što je npr. psorijaza) i poboljšava raspoloženje. Sunčeva svjetlost može uzrokovati i oštećenje kože.
Oštećenje kože ne podrazumijeva samo opekline već i pojavu bora i drugih promjena povezanih sa starenjem kože (fotostarenje), pojavu aktiničkih keratoza, tumora kože, pa čak i alergijsku reakciju ili pogoršanje nekih drugih bolesti kože( vidi: Reakcije fotoosjetljivosti).
Ultraljubičasto svjetlo
Iako je nevidljivo ljudskom oku, UV svjetlo je sastavnica sunčeve svjetlosti koja najviše djeluje na kožu. UV svjetlo je podijeljeno u tri vrste, ovisno o valnoj duljini:
-
Ultraljubičasto A (UVA)
-
Ultraljubičasto B (UVB)
-
Ultraljubičasto C (UVC)
UV svjetlo (sve vrste) oštećuje deoksiribonukleinsku kiselinu (DNA - genetski materijal tijela), što u konačnici može dovesti do nastanka raka. UV svjetlo također ima štetne učinke kao što su prerano starenje kože i pojava bora. Opekline od sunca također mogu biti posljedica UV svjetla, prvenstveno UVB. Ne postoji sigurna razina UV svjetla.
Količina UV svjetlosti koja doseže zemljinu površinu se povećava, osobito u sjevernim geografskim širinama. Ovo povećanje uzrokovano je stanjivanjem zaštitnog ozonskog sloja visoko u atmosferi. Ozon, prirodni spoj, blokira mnogo UV svjetla kako ono ne bi dosegnulo površinu zemlje. Kemijske reakcije između ozona i klorofluorougljika (kemikalije u rashladnim sredstvima i potisnim sredstvima za raspršivanje) smanjuju količinu ozona u zaštitnom ozonskom sloju.
Količina UV svjetla koja dopire do zemljine površine također varira ovisno o drugim čimbenicima. UV svjetlo je intenzivnije između 10 i 15h, u ljetnim mjesecima, te na velikim nadmorskim visinama i niskim geografskim širinama (npr. na ekvatoru). Staklo, teški oblaci, dim i smog filtriraju mnogo UV svjetla, ali UV zrake mogu proći kroz lagane oblake, maglu i oko 1 stopu čiste vode, što može uzrokovati ozbiljne opekline.
Prirodna zaštita
Koža se podvrgava određenim promjenama kada je izložena UV svjetlu, radi zaštite od oštećenja. Epidermis (najviši sloj kože) zadeblja, blokirajući UV svjetlo. Melanociti (stanice kože koje proizvode pigment) stvaraju povećanu količinu melanina koji potamnjuje kožu što rezultira preplanulošću. Tamnjenje osigurava prirodnu zaštitu od budućeg izlaganja UV zračenju jer melanin apsorbira energiju UV svjetla čime pomaže spriječiti da svjetlo ne oštećuje stanice kože i da ne prodire dublje u tkiva. Osim navedenog tamnjenje inače nema druge zdravstvene koristi te je tamnjenje zbog želje za preplanulošću opasno za zdravlje ( vidi: Je li tamnjenje kože zdravo?).
Osjetljivost na sunčevu svjetlost varira ovisno o količini melanina u koži. Ljudi tamnije boje kože imaju više melanina i stoga snažniju zaštitu od štetnih učinaka sunca. Međutim, ljudi s tamnijom bojom kože i dalje su osjetljivi na oštećenja od sunca i dugoročne učinke izloženosti UV svjetlu.
Količina melanina prisutna u koži osobe ovisi o nasljeđivanju kao i o količini nedavnog izlaganja suncu. Neki ljudi mogu proizvesti velike količine melanina kao odgovor na UV svjetlo, dok drugi proizvode vrlo malo. Osobe s plavom ili crvenom kosom posebno su osjetljivi na kratkoročne i dugoročne učinke UV zračenja, jer nisu u mogućnosti proizvesti dovoljno melanina. Melanin u njihovoj koži također može postati neravnomjerno raspodijeljen, što rezultira pojavom pjega. Ljudi s vitiligom imaju neujednačena područja kože koja nemaju pigment. Ljudi s albinizmom imaju malo ili nimalo melanina.
Klasifikacija tipa kože prema Fitzpatricku
|
Tip kože
|
Tipične značajke
|
Mogućnost tamnjenja
|
|
I
|
Blijedo bijela koža; crvena ili plava kosa; plave / zelene oči; pjegice
|
Uvijek gori, nikad ne potamni
|
|
II
|
Svijetla koža; crvena ili plava kosa; plave, smeđe ili zelene oči
|
Lako zadobije opekline, teško potamni
|
|
III
|
Tamnija bijela put; bilo koja boja očiju ili kose
|
Ponekad zadobije blage opekline, postupno tamni
|
|
IV
|
Svijetlo smeđa koža
|
Samo ponekad zadobije opekline, lako potamni
|
|
V
|
Smeđa koža
|
Rijetko zadobije opekline, lako potamni
|
|
VI
|
Tamno smeđa ili crna koža
|
Nikada ne gori, uvijek potamni veoma lako
|
Fotostarenje
Izlaganje sunčevoj svjetlosti uzrokuje prerano starenje kože. Oštećenje kože uzrokovano dugotrajnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti poznato je kao fotostarenje. Izlaganje UV svjetlu uzrokuje diskretne i izražene bore, nepravilnu pigmentaciju, velike pjege nazvane lentigo, žućkasti ten i grubu kožu. Iako su osobe svjetlije boje kože najugroženiji, svaki tip kože će se promijeniti s dovoljnom izloženosti sunčevom svjetlu.
Aktiničke keratoze
Aktiničke keratoze (solarne keratoze) su prekanceroze uzrokovane dugotrajnim izlaganjem suncu. Ove promjene su obično ružičaste ili crvene boje i pojavljuju se kao nepravilna, ljuskava područja. Također mogu biti svijetlo sive ili smeđe boje i biti tvrde, hrapave ili zrnaste na dodir.
Rak kože
Što je osoba više izložena suncu, veći je rizik pojave prekanceroza i raka kože, uključujući planocelularni karcinom, bazocelularni karcinom i melanom. Rak kože je osobito čest kod ljudi koji su bili izloženi sunčevom svjetlu kao djeca i adolescenti te među onima koji su neprestano izloženi suncu zbogradnog mjesta ili rekreativnih aktivnosti (kao što su sportaši, poljoprivrednici, stočari, mornari i osobe koje se često sunčaju). Osim toga, izloženost UV zračenju u salonima za sunčanje povećava rizik od raka kože i oštećenja kože.
Liječenje
-
Za fotostarenje, tretmani koji se nanose na kožu
-
Za aktinične keratoze, razne terapije
S ciljem smanjenja štetnog učinka sunčeva svjetla veoma je važno izbjegavati daljnje izlaganje suncu i salone za sunčanje, nositi zaštitnu odjeću i redovito nanositi kreme sa zaštitnim fakotorom (vidi prevencija opeklina od sunca). Štetu koja je već učinjena teško je popraviti.
Hidratantne kreme privremeno popunjavaju bore, a šminka pomaže sakriti nedostatke u boji kože (kao što su pjege i mrlje od sunca) i manje bore. Duboke bore i značajno oštećenje kože, međutim, zahtijevaju veće tretmane.
Fotostarenje
Tretmani kao što su kemijski pilinzi, alfa-hidroksi kiseline, kreme s tretioninom i lasersko obnavljanje kože mogu poboljšati izgled kože kronično oštećene sunčevim svjetlom.
Iako ovi tretmani mogu poboljšati izgled površnih promjena na koži (na primjer, sitne bore, nepravilna pigmentacija, žućkasto ili smeđe obojenje i hrapavost kože), imaju slab učinak na dublje bore i značajna oštećenja kože.
Aktiničke keratoze
Aktinične keratoze liječe se ovisno o broju promjena, gdje se one nalaze i koju terapiju ljudi mogu tolerirati.
Aktiničke keratoze obično se mogu ukloniti zamrzavanjem tekućim dušikom (krioterapija) ili struganjem te spaljivanjem sa strujom (elektrokauterizacija). Ove mogućnosti liječenja su najbrže, ali imaju veći rizik od ostavljanja ožiljaka u odnosu na druge mogućnosti liječenja.
Međutim, ako osoba ima previše promjena, može se koristiti otopina ili krema koja sadrži fluorouracil (lijek za kemoterapiju primijenjen na koži). Često tijekom takvog tretmana koža privremeno izgleda lošije jer fluorouracil uzrokuje crvenilo, ljuskanje i spaljivanje keratoza i okolne kože oštećene suncem.
Lijek imikvimod je koristan u liječenju aktiničnih keratoza jer pomaže imunološkom sustavu da prepozna i uništi prekancerozne izrasline kože i rani rak kože. Imikvimod se nanosi na kožu kroz 12 do 16 tjedana. Ingenol mebutat je noviji gel koji se nanosi na kožu kroz 2 do 3 dana. Glavna prednost ingenol mebutata je kratka primjena terapije. I imikvimod i ingenol mebutat uzrokuju crvenilo, ljuskanje i opekline, promjene slične onima koje uzrokuje fluorouracil.
Još jedan tretman je fotodinamička terapija u kojoj se na kožu nanosi kemijski preparat, a zatim se izrasline izlažu umjetnom svjetlu. Ova terapija uzrokuje promjene nalik opeklinama od sunca. Glavna prednost fotodinamičke terapije je u tome što obično uključuje manje dana ukupnog crvenila, ljuskanja i iritacije. Ponekad bolesnik treba više od jednog tretmana.
Rak kože
Za liječenje raka kože pogledajte Rak kože.