98. Chlamydia trachomatis i C. psittaci

Urednica sekcije: prof. prim. dr. sc. Marija Tonkić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Sanda Sardelić, dr. med.

MIKROBIOLOGIJA

·  Klamidije su obligatne unutarstanične bakterije, imaju DNK i RNK (karakteristika koja ih razlikuje od virusa) i staničnu stijenku sličnu onoj gram-negativnih bakterija.

·  Ovi mikroorganizmi imaju složen reproduktivni ciklus i postoje u dva oblika.

-Elementarno tijelo (infektivni oblik) ima sposobnost vanstaničnog preživljavanja, a retikularno tijelo  unutarstaničnog preživljanja i multiplikacije.

-Unutar 1824 sata nakon infekcije stanice, retikularna tijela se repliciraju i počinju zgušnjavati u elemnetarna tijela koja se otpuštaju kako bi inficirala sljedeću stanicu ili drugog čovjeka.

·  Tri vrste klamidija inficiraju čovjeka: Chlamydia trachomatis, Chlamydia psittaci i C. pneumoniae.

-Test fiksacije komplementa i enzimatski imunotestovi koji otkrivaju lipopolisaharid identificiraju klamidiju do razine roda.

-Mikroimunofluorescentni test (MIF) može razlikovati tri vrste.

-Opširnije o C. pneumoniae vidi u Pogl. 97.

INFEKCIJE KOJE UZROKUJE C. TRACHOMATIS

GENITALNE INFEKCIJE, UKLJUČUJUĆI LYMPHOGRANULOMA VENEREUM

Vidi Pogl. 83.

TRAHOM I INKLUZIJSKI KONJUKTIVITIS U ODRASLIH (AIC)

Etiologija

·  Trahom je kronični konjuktivitis koji uzrokuje C. trachomatis serovar A, B, Ba i C. Do prijenosa dolazi u slučaju kontakta s iscjetkom iz oka inficiranih bolesnika, a ponekad ga prenose muhe.

·  AIC je akutna infekcija oka u odraslih bolesnika koji su bili izloženi inficiranim genitalnim sekretima i u njihove novorođenčadi. Ovu infekciju uzrokuju spolno prenosivi C. trachomatis sojevi, obično serovari DK.

Epidemiologija

Trahom je vodeći uzrok infektivne sljepoće koja se može prevenirati, s ~6 milijuna oboljelih. U hieprendemskim područjima sjeverne i sub-saharske Afrike, Srednjem Istoku i dijelovimaq Azije, prevalencija trahoma je ~100% do treće godine života. Česte su perzistirajuće infekcije i reinfekcije.

Klinička slika

Trahom i AIC iskazuju se klinički kao konjuktivitis s karakterističnim malim limfoidnim folikulima u konjuktivi, iako trahom obično počinje neprimjetno prije druge godine života.

·  S progresijom trahoma, stvara se upalna leukocitna inflitracija i površinska vaskularizacija (stvaranje panusa) rožnice.

-Ožiljavanje može izobličiti očne kapke pa se trepavice okrenu prema unutra, oštećujući oko (trihijaza i entropion).

-Epitel rožnice može ulcerirati s posljedičnim ožiljavanjem i sljepoćom.

-Destrukcija vrčastih stanica, suznog kanalića i žlijezda uzrokuje sindrom suhog oka (kseroza) što dovodi do zamućenja rožnice i sekundarnih bakterijskih ulkusa na rožnici.

·  AIC je akutni unilateralni folikularni konjuktivitis s preaurikularnom limfadenopatijom i nalikuje akutnom konjuktivitisu uzrokovanom  adenovirusima ili HSV-om.

-Upala rožnice iskazuje se diskretnim zamućenjima, točkastim epitelnim erozijama i vaskularizacijom površine rožnice.

-Ako se ne liječi, bolest može trajati od 6 tjedana do 2 godine.

Dijagnoza

Klinička dijagnoza trahoma temelji se na prisutnosti dva od sljedećih znakova: limfoidni folikuli na gornjoj tarzalnoj (palpebralnoj) konjunktivi, tipično ožiljavanje konjunktive, vaskularni panus ili limbalni folikuli.

·  Intracitoplazmatske klamidijske inkluzije nalaze se u 10–60% razmaza konjuktive obojanih po Giemsi kod djece s teškom upalom.

·  Međutim, testovi amplifikacije nukleinskih kiselina su osjetljiviji u otkrivanju infekcije.

LIJEČENJE        TRAHOM/AIC

·  AIC dobro odgovara na azitromicin (jedna peroralna doza od 1 g) ili doksiciklin (100 mg PO 2×/dan tijekom 7 dana). Liječenje spolnih partnera neophodno je da bi se sprječila reinfekcija oka i klamdijska bolest genitalija.

INFEKCIJE KOJE UZROKUJE C. PSITTACI

Etiologija i epidemiologija

Većina ptica može biti zaražena sa C. psittaci, međutim neke, poput psitacina, su češće inficirane (npr. papigašice, tigrice). Infekcije čovjeka nisu česte i samo se pojavljuju u obliku zoonoze.

·  Izloženost radnika u peradarstvu ili vlasnika kućnih ljubimaca (ptica) je najveća.

·  U inficiranih životinja C. psittaci se nalazi u sekretu nosa, ekskretima, tkivu i perju, a prenosi se na čovjeka izravnim kontaktom s inficiranom pticom ili inhalacijom aerosola. Prijenos od čovjeka na čovjeka nikada nije dokazan.

·  Kao rezultat karantene uvezenih ptica i poboljšanim veterinarsko-epidemiološkim mjerama, epidemije kao i sporadični slučajevi psitakoze su danas rijetki, s manje od 50 potvrđenih slučajeva godišnje u SAD-u.

Klinička slika

Psitakoza u čovjeka može biti asimptomatska, blaga ili se iskazuje kao akutna primarna atipična pneumonija (koja u 10% neliječenih može biti smrtonosna), odnsono teška kronična pneumonija.

·  Nakon inkubacije od >519 dana, bolesnici dobiju vrućicu, tresavicu, nelagodu i bolove u mišićima, jaku glavobolju, hepatomegaliju i/ili splenomegaliju te GI simptome.

·  Komplikacije sa strane srca uključuju endokarditis i miokarditis.

Dijagnoza

Ova se dijagnoza potvrđuje serologijom.

·  Zlatni standard je MIF test.

·  Svaki titar protutijela >1:16 ili četverostruki porat titra u parnom serumu (serum akutne i rekonvalescentne faze), u kombinaciji s klinički kompatibilnim sindromom, koristi se u dijagnizi psitakoze.

LIJEČENJE       INFEKCIJE KOJE UZROKUJE C. PSITTACI

·  Tetraciklin (250 mg PO 4×/dan tijekom 3 tjedna) je lijek izbora.

·  Eritromicin (500 mg PO 4×/dan) je alternativni izbor.

 

Opširnije vidi u Gaydos CA, Quinn TC: Chlamydial Infections, Pogl. 213, str. 1165, u HPIM-19.