EHOKARDIOGRAFIJA (TBL. 112-1 I SL. 112-1)

Vizualizira srce u realnom vremenu pomoću ultrazvuka; snimanje metodom po Doppleru omogućava neinvazivnu procjenu hemodinamike i obrazaca patološkog protoka krvi. Slikovni prikaz može biti kompromitiran kod pacijenata s kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti, debelom stijenkom prsnog koša ili uskim interkostalnim prostorima.

Veličina komora i funkcionalnost klijetki

Procjena dimenzija atrija i ventrikula, globalnih i regionalnih abnormalnosti pokreta srčane stijenke u sistoli, hipertrofije/infiltracije ventrikula, procjena plućne hipertenzije: sistolički tlak desne klijetke (engl. RVSP) izračunava se iz maksimalne brzine trikuspidne regurgitacije (TR):

RVSP = 4 × (brzine TR)^{2 + tlak u desnom atriju (DA)}

(Tlak u desnom atriju jednak je JVP-u procijenjenom fizikalnim pregledom.) Ako nema smetnji istjecanju krvi iz DK, tada je RVSP = sistoličkom tlaku u plućnoj arteriji.

Dijastolička funkcija LK procjenjuje se pomoću transmitralnog Dopplera (vidi SL. 270e-8, HPIM-19) i pomoću sekvenci uz primjenu tkivnog Dopplera, koji mjeri brzinu relaksacije miokarda.

Valvularne abnormalnosti

Može se procijeniti debljina, pokretljivost (mobilnost), kalcifikacija i regurgitiranje (insuficijencija) bilo kojeg srčanog zaliska. Stupanj valvularne stenoze izračunava se pomoću Dopplera [vršni gradijent = 4 × (vršna brzina)2]. Mogu se otkriti strukturne lezije (npr. rascjep listića zaliska, prolaps listić zaliska, vegetacije) što dovodi do regurgitacije (insuficijencije), a pomoću Dopplera (Sl. 112-2) procjenjuje se težina regurgitacije.

Bolesti perikarda

Ehokardiografija je neinvazivna metoda izbora za brzo otkrivanje perikardnog izljeva i procjenu njegovog utjecaja na hemodinamiku; kod tamponade dolazi do dijastoličkog kolapsa DP i DK, dilatacije vene cave inferior, a disanje ima pretjerani utjecaj na transvalvularne brzine protoka izmjerene Dopplerom. Stvarna debljina perikarda (npr. kad se sumnja na konstriktivni perikarditis) bolje se može izmjeriti pomoću CT-a ili MR-a.

Intrakardijalne tvorbe

Može vizualizirati tromb u atriju ili ventrikulu, intrakardijalne tumore i vegetacije na zaliscima. Doprinos otkrivanju embolusa koji potječu iz srca je mali bez kardiološke anamneze ili fizikalnih nalaza. Transezofagealni ultrazvuk (TEUZ) osjetljiviji je od standardnog transtorakalnog pregleda što se tiče masa čiji je promjer

Bolesti aorte

Aneurizma i disekcija aorte mogu se evaluirati, a komplikacije (aortna regurgitacija, tamponada) procijeniti (Pogl. 125) pomoću standardnog transtorakalnog ultrazvuka. TEUZ je osjetljiviji i specifičniji za aortnu disekciju.

Kongenitalne bolesti srca (Vidi Pogl. 113)

Ehokardiografija (ultrazvučni pregled srca), Doppler i UZ srca uz IV primjenu fiziološke otopine kao kontrastnog sredstva korisni su za otkrivanje kongenitalnih lezija i šantova.

Ehokardiografija u opterećenju

Ehokardiografski pregled izvršen prije i nakon opterećenja (na pokretnoj traci ili biciklu) otkriva područja ranijeg IM i ona gdje može doći do ishemije miokarda (↓ regionalna kontrakcija u opterećenju). Pacijentima koji nisu u stanju tehnički izvesti ergometriju (traka ili bicikl) prije ehokardiografije daje se dobutamin (farmakološki izazvano opterećenje).

NUKLEARNA KARDIOLOGIJA

Koristi radioizotope za procjenu perfuzije i kontraktilne funkcije LK.

Procjena funkcije klijetki

Kontraktilna funkcija može se procijeniti slikovnim prikazom perfuzije miokarda u opterećenju pomoću kontrolirane jednofotonske emisijske kompjutorizirane tomografije (SPECT). Ponekad se slikovni prikaz intrakardijalnog krvotoka dobiva IV uštrcavanjem obilježenog albumina ili eritrocita s ^99m Tc kako bi se odredila ejekcijska frakcija LK.

Procjena perfuzije miokarda pomoću radioizotopa

SPECT, najčešće koristi spojeve obilježene s ^99m Tc (sestamibi ili tetrofosmin), ili PET (⁸²Rb ili ¹³NH₃), dobiveni pri vršnom opterećenju i mirovanju, prikazuju zone prethodnog infarkta kao fiksne defekte, a područja u kojima može doći do ishemije miokarda kao reverzibilne defekte. Nuklearne (radioizotopne) slikovne pretrage su senzitivnije, ali manje specifične od ehokardiografije u opterećenju za otkrivanje ishemije.

Umjesto toga, kod pacijenata koji nisu sposobni izvesti ergometriju (pokretna traka ili bicikl) slikovni prikaz perfuzije u opterećenju dobiva se farmakološki (daje se adenozin, regadenozon, dipiridamol ili dobutamin) (Pogl. 121). Za pacijente s LBBB-om preporučuje se slikovni prikaz perfuzije s adenozinom ili dipiridamolom kako bi se izbjegli artefaktni septalni defekti koji su uobičajeni kod slikovnih pretraga u opterećenju.

Farmakološki PET posebno je korisan kod snimanja pretilih pacijenata i za procjenu vitalnosti miokarda. SPECT pomoću talija-201 također se može koristiti za procjenu vitalnosti miokarda.

MAGNETSKA REZONANCA (MR)

Prikazuje srčane strukture u visokoj rezoluciji bez ionizirajućeg zračenja. Izvrsna tehnika za određivanje veličine tvorbi u LK, za prikaz perikarda, velikih krvnih žila, anatomskih odnosa kod kongenitalnih bolesti srca, patoloških kardijalnih masa i za evaluaciju bolesti srčanih zalisaka kao dopuna ehokardiografije. Kontrastna MR s gadolinijem u odgođenoj fazi snimanja (izbjegavajte u bolesnika s renalnom insuficijencijom) omogućava razlikovanje ishemijske od neishemijske kardiomiopatije, a korisna je u procjenu vijabilnosti miokarda. Farmakološki stres-MR omogućava detekciju značajne bolesti koronarnih arterija i subendokardne ishemije s većom senzitivnosti nego SPECT.

KOMPJUTORIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT)

Daje slike srčanih struktura visoke rezolucije (uključujući perikard i srčane mase) i otkriva kalcifikcije u koronarnim arterijama kod ateroskleroze s velikom osjetljivosti. CT angiografija (CTA) otkriva abnormalnosti velikih krvnih žila, uključujući aneurizmu i disekciju aorte, te plućnu emboliju. Višeslojni spiralni CT daje slike visoke rezolucije koje prikazuju anatomiju koronoarnih arterija. Najkorisniji je kod sumnje na anatomske anomalije koronarnih arterija i za isključivanje koronarnih stenoza visokog stupnja kod pacijenata s bolovima u prsima i srednjom pretestnom vjerojatnošću za bolest koronarnih arterija. Njegova najveća točnost je u otkrivanju bolesti debla lijeve koronarne arterije i proksimalne LAD i bolesti cirkumfleksne koronarne arterije. CTA je također korisna u procjeni prohodnosti premosnica.

Tbl. 112-2 sažeto prikazuje ključne dijagnostičke značajke neinvazivnih slikovnih pretraga. Slika 112-3 prikazuje algoritam za odabir dijagnostičkih slikovnih pretraga kod sumnje na bolest koronarnih arterija (BKA).