KRVNI RAZMAZI

MORFOLOGIJA ERITROCITA (E)

• Normalno: 7,5 μm u promjeru. Približno veličine jezgre malog limfocita.
• Retikulociti (Wrightovo bojanje): veliki, sivkastoplavi, pomiješani s ružičastom bojom (polikromazija).
• Anizocitoza: varijacija u veličini eritrocita (E); velike stanice ukazuju na zastoj u sintezi eritrocitne prekursorske DNK uzrokovan nedostatkom folata ili B12 ili učinkom lijekova; male stanice ukazuju na defekt u sintezi hemoglobina uzrokovan nedostatkom željeza ili patološkim genima hemoglobina. Automatska širina distribucije volumena eritrocita (RDW) je mjera anizocitoze.
• Poikilocitoza: patološki oblici E; slijede primjeri:
  1. Akantociti (mamuzaste stanice): nepravilnog bodljikavog izgleda; abetalipoproteinemija, teške bolesti jetre, rijetko anorexia nervosa.
  2. Ehinociti (stanice poput čička): pravilno oblikovane, jednoliko raspoređene bodlje; uremija, smanjen volumen E.
  3. Eliptociti: eliptični; nasljedna eliptocitoza.
  4. Shistociti (shizociti): fragmentirane stanice različite veličine i oblika; stanice poput kacige; mikroangiopatska ili makroangiopatska hemolitička anemija.
  5. Srpaste stanice: izdužene, kao mjesečev srp; anemije srpastih stanica (drepanocitoze).
  6. Sferociti: male hiperkromatske stanice bez normalno blijedog područja u središtu; nasljedna sferocitoza, ekstravaskularna hemoliza kao u autoimunoj hemolitičkoj anemiji, nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (G6PD).
  7. Kodociti(stanice poput mete): središte i vanjski rub tamne boje, a u prostoru između središta i vanjskog ruba vidljiv blijedi prsten; jetrena bolest, talasemija, hemoglobin C i bolest srpastih stanica (drepanocitoza).
  8. Dakrociti (stanice poput suza): mijelofibroza, druge infiltrativne bolesti koštane srži (npr. karcinom).
  9. Valjkaste ili cilindrične (rouleaux) formacije: E se slažu jedan na drugi kao što se slažu kovanice i umotaju u papir (valjci); mogu biti artefakti ili je uzrok paraproteinemija (npr. multipli mijelom, makroglobulinemija).

ERITROCITNE INKLUZIJE

• Howell-Jollyjeva tjelešca: promjera 1 μm, bazofilna citoplazmatska inkluzija koja predstavlja preostali dio jezgre, obično jedna; asplenični bolesnici.
• Bazofilne točkice: brojne točkaste bazofilne citoplazmatske inkluzije nastale precipitacijom mitohondrija i ribosoma; trovanje olovom, talasemija, mijelofibroza.
• Pappenheimerova (željezna) tjelešca: granule koje sadrže željezo, uglavnom sastavljene od mitohondrija i ribosoma, sliče bazofilnim točkicama, ali se također boje i Pruskim modrilom; trovanje olovom, druge sideroblastične anemije.
• Heinzova tjelešca: okruglaste inkluzije precipitiranog hemoglobina koje se vide samo uz supravitalno bojanje (bojanje živih stanica izvan tijela; op. prev.) kao što je kristal violet; nedostatak G6PD (nakon oksidacijskog stresa kao što su infekcije, neki lijekovi), nestabilne inačice hemoglobina.
• Paraziti: karakteristične intracitoplazmatske inkluzije; malarija, babezioza.

LEUKOCITNE INKLUZIJE I NEPRAVILNI OBLICI JEZGRE

• Toksične granulacije: tamne citoplazmatske granule; bakterijska infekcija.
• Döhleova tjelešca: promjera 1 do 2 μm, ovalne citoplazmatske inkluzije plave boje; bakterijska infekcija, Chédiak-Higashijeva anomalija.
• Auerovi štapići: eozinofilne, štapićaste citoplazmatske inkluzije; akutna mijeloična leukemija (neki slučajevi).
• Hipersegmentacija: jezgre neutrofila sadrže više od uobičajena 2–4 režnja; za dijagnozu je dovoljno da >5% jezgri ima ≥5 režnjeva ili je viđena stanica sa 7 režnjeva; nedostatak folata ili B12, učinci lijekova.
• Hiposegmentacija: jezgre neutrofila sadrže manje od uobičajenog broja režnjeva, 1 ili 2: Pelger-Hüetova anomalija, pseudo-Pelger-Hüetova ili stečena Pelger-Hüetova anomalija kod akutnih leukemija.

POREMEĆAJI TROMBOCITA

• Grupiranje trombocita: in vitro artefakti—obično se brzo otkriju u razmazu. Mogu dovesti do lažno niskog broja trombocita pri automatskom brojanju stanica.
• Orijaški trombociti: mogu biti znak vrlo mladih trombocita ili povećanog stvaranja trombocita ili abnormalnog sazrijevanja kariocita; ako je promjer trombocita >5–6 μm, ne smiju se brojiti elektronskim brojačima.

KOŠTANA SRŽ

Aspiracijom procjenjujemo staničnu morfologiju. Biopsija otkriva ukupnu arhitekturu srži, uključujući stupanj celularnosti. Biopsija treba prethoditi aspiraciji kako bi se izbjegli aspiracijski artefakti (uglavnom krvarenje) u uzorku.

INDIKACIJE

Aspiracija

Hipoproliferacijska ili neobjašnjena anemija, leukopenija ili trombocitopenija, sumnja na leukemiju, mijelom ili oštećenje srži, procjena rezervi željeza, diferencijalna dijagnoza nekih febrilnih stanja nepoznatog uzroka.

Specijalne pretrage

Histokemijsko bojanje (leukemije), citogenetske studije (leukemije, limfomi), mikrobiologija (bakterijske, mikobakterijske, gljivične kulture), bojanje Pruskim modrilom (procjena zaliha željeza, dijagnostika sideroblastičnih anemija).

Biopsija

Izvodi se uz aspiraciju kod procjene celularnosti koštane srži, sumnje na pancitopeniju (aplastična anemija), metastatski tumor, granulomatoznu infekciju (npr. mikobakterijska infekcija, bruceloza, histoplazmoza), mijelofibrozu, poremećaj odlaganja lipida (npr. Gaucher, Niemann-Pick), te uvijek u slučaju “suhe punkcije” prilikom aspiracije. Kada planirate biopsiju i aspiraciju, prvo bi trebalo uraditi biopsiju zbog rizika od krvarenja na mjestu gdje će se vršiti aspiracija.

Specijalne pretrage

Histokemijsko bojanje (npr. kisela fosfataza za metastatski karcinom prostate), bojanje imunoperoksidazom (npr. otkrivanje imunoglobulina ili biljega stanične površine kod multiplog mijeloma, leukemije ili limfoma; detekcija lizozima u monocitnoj leukemiji), retikulinsko bojanje (pojačano u mijelofibrozi), mikrobiološko bojanje (npr. acido-rezistentno bojanje za mikobakterije).

TUMAČENJE

Celularnost

Definirana kao postotak prostora koji zauzimaju hematopoetske stanice. Prostor koji ne zauzima hematopoetsko tkivo, obično zauzima masno tkivo. Celularnost se smanjuje sa starenjem pa nakon 65. godine pada s 50% na 25–30%, uz odgovarajući porast postotka masti.

Eritroidno:Granulocitni (E:G) omjer

Normalno iznosi oko 1:2. E:G omjer je smanjen u akutnoj i kroničnoj infekciji, leukemoidnim reakcijama (npr. kronična upala, metastatski tumor), akutnoj i kroničnoj mijeloičnoj leukemiji, mijelodisplastičnim poremećajima (“preleukemija”) i čistoj aplaziji eritrocita; povećan u agranulocitozi, anemijama s eritroidnom hiperplazijom (megaloblastična, sideropenična, talasemija, krvarenje, hemoliza, sideroblastična) i u eritrocitozi (prekomjerno stvaranje E); normalan u aplastičnoj anemiji (premda je srž hipocelularna), mijelofibrozi (srž hipocelularna), multiplom mijelomu, limfomu i anemiji kronične bolesti. Neki centri koriste termin M:E (mijeloidni:eritroidni) omjer; normalna vrijednost je 2:1 i povećava se kod bolesti s pojačanom mijeloidnom ili inhibiranom eritroidnom aktivnošću, a smanjuje kod bolesti s inhibiranom mijeloidnom i pojačanom eritroidnom aktivnošću.

Opširnije vidi u Adamson JW, Longo DL: Anemia and Polycythemia, pogl. 77, str. 392; Holland SM, Gallin JI: Disorders of Granulocytes and Monocytes, pogl. 80, str. 413; i Longo DL: Atlas of Hematology and Analysis of Peripheral Blood Smears, pogl. 81e u HPIM-19.