TRANSFUZIJE

TRANSFUZIJA PUNE KRVI

Indicirana kada je akutni gubitak krvi takav da izaziva hipovolemiju, kada puna krv pruža i donos kisika i nadomjestak volumena. Kod akutnog gubitka krvi, hematokrit ne mora točno odražavati stupanj gubitka tijekom 48 h, dok se ne dogodi pomak tekućine.

TRANSFUZIJA ERITROCITA

Indicirana je kod simptomatske anemije koja ne odgovara na specifično liječenje ili zahtijeva hitnu korekciju. Transfuzije ispranih eritrocita mogu biti indicirane kod bolesnika sa simptomima kardiovaskularne ili plućne bolesti, kada je Hb između 70 i 90 g/L (7 i 9 g/dl). Transfuzija je obično potrebna kada je Hb <70 g/L (<7 g/dl). Jedna doza ispranih eritrocita povisuje Hb za ~10 g/L (1 g/dl). Kod akutnog krvarenja, odgovarajuću zamjenu za punu krv predstavlja primjena ispranih eritrocita, svježe smrznute plazme (FFP), i trombocita u omjeru od oko 3:1:10 jedinica. Odstranjenje leukocita smanjuje opasnost od aloimunizacije i prijenosa CMV-a. Ispiranje u svrhu odstranjenja plazme davatelja smanjuje opasnost od alergijskih reakcija. Kod imunokompromitiranih primatelja zračenje sprječava reakciju presatka na domaćina, ubijanjem aloreaktivnih limfocita davatelja. Davatelje u srodstvu treba izbjegavati.

Ostale indikacije

(1.) Hipertransfuzijsko liječenje za blokiranje stvaranja promijenjenih stanica, primjerice kod talasemije, anemije srpastih stanica; (2.) eksangvinotransfuzija—hemolitička bolest novorođenčeta, kriza srpastih stanica; (3.) primatelji presatka—smanjuje odbacivanje kadaveričnih presadaka bubrega.

Komplikacije (Tablica 8-1)

(1.) Transfuzijska reakcija —neposredna ili odgođena, viđa se u 1–4% transfuzija; u osobitoj opasnosti od teških reakcija su bolesnici s manjkom IgA; (2.) infekcija —bakterijska (rijetka); hepatitis C, 1 na 1.800.000 transfuzija; prijenos HIV-a, 1 na 2.300.000; (3.) cirkulacijsko preopterećenje; (4.) preopterećenje željezom —svaka jedinica sadrži 200–250 mg željeza; nakon 100 jed. eritrocita (u djece manje), može se razviti hemokromatoza ako ne postoji gubitak krvi; indicirano je liječenje kelatiranjem željeza pomoću deferoksamina; (5.) reakcija presatka na domaćina; (6.) aloimunizacija.

AUTOLOGNA TRANSFUZIJA

Primjenom vlastite, pohranjene krvi bolesnika izbjegavaju se opasnosti od krvi davatelja; također je korisna u bolesnika s višestrukim protutijelima na eritrocite. Brzina autologne primjene može se povećati primjenom eritropoetina (50–150 j./kg SC tri puta tjedno) ukoliko postoje normalne zalihe željeza.

EKSANGVINOTRANSFUZIJA ERITROCITA

Glavni cilj eksangvinotransfuzije eritrocita je uklanjanje srpastih stanica i njihova zamjena normalnim eritrocitima kako bi se prekinuo začarani krug stvaranja drepanocita, staze, vazookluzije i hipoksemije što pogoduje širenju drepanocitnih kriza. Uobičajeni cilj je 70% hemoglobina A.

TRANSFUZIJA TROMBOCITA

Profilaktička transfuzija obično se primjenjuje kada je broj trombocita <10.000/μL (<20.000/μL kod akutne leukemije). Jedna jedinica povisuje broj za oko 10.000/μL, ukoliko uslijed prethodnih transfuzija ne postoje protutijela na trombocite. Učinkovitost se procjenjuje utvrđivanjem broja trombocita 1 h i 24 h nakon transfuzije. HLA-podudarni trombociti jednog donora mogu biti potrebni bolesnicima s trombocitnim aloantitijelima.

TRANSFUIJA SASTAVNICA PLAZME

Svježe zamrznuta plazma je izvor faktora koagulacije, fibrinogena, antitrombina i bjelančevina C i S. Ona se rabi za ispravljanje deficita faktora koagulacije, brzi ispravak učinaka varfarina i za liječenje trombotične trombocitopenične purpure (TTP). Krioprecipitat je izvor fibrinogena, faktora VIII i von Willebrandova faktora; može se primijeniti kada nisu dostupni rekombinantni faktor VIII ili koncentrati faktora VIII.

TERAPIJSKA HEMAFEREZA

Hemafereza je odstranjivanje staničnih ili plazminih sastavnica krvi; specifični postupci nazivaju se prema tome koja se sastavnica krvi odstranjuje.

LEUKOFEREZA

Odstranjenje leukocita; najčešće se primjenjuje kod akutne leukemije, osobito akutne mijeloične leukemije (AML) u slučajevima kompliciranima znakovitim povišenjem (>100.000/μL) broja blasta u perifernoj krvi, kako bi se smanjila opasnost od leukostaze (blastima posredovanih vazookluzivnih zbivanja koji dovode do infarkcije CNS-a i pluća, krvarenja). Leukofereza je zamjena za aspiraciju koštane srži i služi za dobivanje hematopoetskih matičnih stanica. Nakon primjene kemoterapije i faktora za stimulaciju kolonija granulocita-makrofaga, hematopoetske matične stanice mobiliziraju se iz koštane srži u perifernu krv; takve se stanice odvoje leukoferezom i zatim koriste za rekonstituciju hematopoeze nakon visokih doza mijeloablativne terapije. Treća medicinska primjena leukofereze je prikupljanje limfocita za adoptivnu imunoterapiju.

TROMBOCITOFEREZA

Primjenjuje se kod nekih bolesnika s trombocitozom povezanom s mijeloproliferativnim poremećajima praćenim krvarenjem i/ili trombotskim komplikacijama. U pravilu se prvo primjenjuju drugi oblici liječenja. Također se primjenjuje za sakupljanje trombocita iz darovane krvi.

PLAZMAFEREZA

Indikacije

(1.) Stanja hiperviskoziteta—npr. Waldenströmova makroglobulinemija; (2.) TTP; (3.) poremećaji s imunim kompleksima i autoantitijelima—npr. Goodpastureov sindrom, brzo progresivni glomerulonefritis, mijastenija gravis; moguće i Guillain-Barré, SLE, idiopatska trombocitopenična purpura; (4.) bolest s hladnim aglutininima, krioglobulinemija. Prilikom izmjene plazme uklanjaju se abnormalne bjelančevine i zamjenjuju normalne komponente plazme ili plazma; kod TTP-a korisno je ukloniti antitijela anti-ADAMTS13 i osigurati normalnu razinu ADAMTS13.

Opširnije vidi u Dzieczkowski JS, Anderson KC: Transfusion Biology and Therapy, Pogl. 138e, u HPIM-19.