Značajan nenamjerni gubitak tjelesne težine u ranije zdrave osobe često je nagovještaj skrivene sustavne bolesti. Prilikom uzimanja anamneze bolesnika bi uvijek trebalo upitati o promjeni tjelesne težine. Brzo mijenjanje težine unutar nekoliko dana upućuje na gubitak ili dobitak tekućine, dok se dugotrajne promjene obično odnose na gubitak tkivne mase. Gubitak 5% tjelesne težine u razdoblju od 6-12 mjeseci zahtijeva dijagnostičku obradu. Postupno mršavljenje je normalan fiziološki proces kod osoba starijih od 80 godina, ali ova demografska skupina također ima visok rizik za malignitet ili druge ozbiljne bolesti.

ETIOLOGIJA

Glavni uzroci nenamjernog mršavljenja mogu se podijeliti u četiri kategorije: (1.) maligne novotvorine, (2.) kronične upalne ili infektivne bolesti, (3.) metabolički poremećaji, ili (4.) psihijatrijski poremećaji (Tbl. 30-1). U starijih osoba najčešći uzroci gubitka tjelesne težine su depresija, rak i benigne bolesti probavnog sustava. Rak pluća i GI sustava su najčešći zloćudni tumori kod pacijenata koji gube tjelesnu težinu. U malđih osoba treba misliti na diabetes mellitus, hipertireozu, anoreksiju i infekcije, osobito infekciju HIV-om.

KLINIČKA SLIKA

Prije poduzimanja opsežne dijagnostičke obrade, važno je utvrditi radi li se zbilja o gubitku tjelesne težine (i do 50% slučajeva navodnog mršavljenja se ne može potkrijepiti). Ako je nemoguće objektivno utvrditi razliku u promjeni težine, kao dokaz može poslužiti promjena rupice na remenu ili smanjenje konfekcijskog broja odjeće.

Anamneza mora odgovoriti na pitanja je li bolesnik imao ili ima vrućicu, bolove, zaduhu ili kašalj, palpitacije te neurološke bolesti. Treba uzeti u obzir i GI simptome, uključujući poteškoće hranjenja, disgeuziju, disfagiju, anoreksiju, mučninu i promjene u načinu pražnjenja stolice. Isto tako, treba uzeti epidemiološku anamnezu, raspitati se o putovanjima, navici pušenja, konzumiranju alkohola i uzimanju lijekova, o prijašnjim bolestima i operacijama, te uzeti obiteljsku anamnezu. Trebalo bi procijeniti i faktore rizika za infekciju HIV-om. U obzir treba uzeti i sve što bi moglo utjecati na prehranu, npr. znakove depresije, dokaze o demenciji, socijalne faktore, uključujući izolaciju, samoću i financijsko stanje.

Fizikalni pregled započinje mjerenjem tjelesne težine i određivanjem vitalnih znakova. Na koži treba tražiti znakove kao što su bljedilo, žutica, promjena turgora, ožiljci prijašnjih kirurških zahvata, te znakove sustavnih bolesti. Također, treba provjeriti ima li pacijent bjelkaste naslage u usnoj šupljini i na jeziku (mliječica; soor), bolesti zubi, uvećanu štitnu žlijezdu, adenopatiju, te respiratorne, kardijalne i abdominalne poremećaje. Muškarcima bi trebalo učiniti digitorektalni pregled, uključujući i pregled prostate, a ženama pregledati zdjelicu. Svima bi stolicu trebalo pregledati na skriveno krvarenje. Neurološki pregled obuhvaća procjenu duševnog stanja i probir (pretraživanje) na depresiju.

Osnovne laboratorijske pretrage prikazuje Tbl. 30-2, kao i odgovarajuću terapiju stanja koje je dovelo do gubitka tjelesne težine. Ako se uzrok mršavljenja ne ustanovi, umjesto ponavljanja dijagnostičkih pretraga preporučuje se kliničko praćenje bolesnika. Ako rezultati laboratorijskih nalaza nisu patološki, već unutar granica normale, to je povoljan prognostički znak.

LIJEČENJE GUBITAK TJELESNE TEŽINE

Liječenje gubitka tjelesne težine trebalo bi biti usmjereno na otklanjanje i ispravljanje osnovnih fizičkih uzroka ili socijalnih okolnosti. U specifičnim situacijama, pripravci za nadopunu prehrane i lijekovi (megestrol acetat, dronabinol ili hormon rasta) mogu biti učinkoviti za stimulaciju apetita ili povećanje tjelesne težine.

Opširnije vidi u Robertson RG, Jameson JL: Involuntary Weight Loss, Pogl. 56, str. 274, HPIM-19.