Uvod

Individualizirana (personalizirana) medicina može dodati izrazito veliku vrijednost zdravstvu. Američka agencija za hranu i lijekove FDA (engl. Food and Drug Administration) promatra per-sonaliziranu medicinu kao inovativan pristup prevenciji i liječenju bolesti, koji uzima u obzir razlike u genima, okruženju i načinu života pacijenata. Farmakogenetika je ključna komponenta personalizirane medicine. S napretkom u molekularnoj biologiji i genetici, patogeneza mnogih bolesti svedena je na varijacije u genomu. Krajnji cilj farmakogenetike je shvatiti kako genom determinira djelovanje tj. učinak lijeka i njegove nuspojave. Većina lijekova se razgrađuje (metabolizira) enzimima. U nekim slučajevima metabolizam deaktivira aktivni lijek u cijelosti ili djelomično. U drugim slučajevima, metabolizam aktivira neaktivni (ili manje aktivni) lijek. Različite genetske varijante određenog enzima mogu različito metabolizirati određeni lijek ili skupinu lijekova; stoga razumijevanje određene varijante u određenog pacijenta može izravno utjecati na odluku o izboru i doziranju lijeka. Da bi se izbjegle interakcije između lijekova, na odluku o prepisivanju lijeka mogu utjecati i drugi lijekovi koje pacijent koristi. Razumijevajući genetsku osnovu metaboličkih razlika pacijenta (tj. farmakogenetiku pacijenta), kliničari mogu odabrati najučinkovitije lijekove, a vjerojatnost nuspojava zadržati na minimumu. Vjerojatnost predoziranja lijekom može se smanjiti, jer se doziranje temelji na genetskoj strukturi pacijenta, a ne samo na njegovoj tjelesnoj težini i dobi, kao u uobičajenom pristupu. Farmakogenetika će zasigurno postati dio standardnih razmatranja u korištenju lijekova. Rezultati suvremenih istraživanja pokazuju sve veću ulogu farmakogenetike u kliničkoj praksi, međutim, liječnici često nemaju pri ruci relevantne informacije u odgovarajućem obliku. Iz tog smo razloga u ovoj brošuri prikupili informacije o farmakogenetskim razmatranjima nekih od najčešće propisanih lijekova prema preporukama CPIC-a (engl. Clinical Pharmacogenetics Implementation Consortium) i drugih izvorima.

Zbog kontinuiranih otkrića u farmakogenomici, novih lijekova i kliničkih smjernica te ažuriranih podataka o prethodno objavljenim lijekovima, odlučili smo izdati drugo izmijenjeno izdanje kako bismo ih učinili dostupnima kliničarima i drugim korisnicima te potaknuli širu primjenu farmakogenomike u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Sustavno se pregledava pedeset i pet lijekova (abakavir, acenokumarol, alopurinol, amitriptilin, atazanavir, atomoksetin, aza-tioprin, celekoksib, citalopram, desfluran, desipramin, doksepin, efavirenz, enfluran, escita-lopram, 5-fluorouracil, fenprokumon, fenitoin, flurbiprofen, fluvoksamin, halotan, ibuprofen, imipramin, ivakaftor, izofluran, kapecitabin, karbamazepin, klomipramin, klopidogrel, kodein, lornoksikam, 6-merkaptopurin, meloksikam, metoksifluran, nortriptilin, ondansetron, okskar-bazepin, paroksetin, piroksikam, rasburikaza, ribavirin, peginterferon-a, sertralin, sevofluran, simvastatin, siponimod, sukcinilkolin, takrolimus, 6-tiogvanin, tamoksifen, tenoksikam, trimipramin, tropisetron, varfarin, vorikonazol) iz relevantnih izvora, a za svaki lijek navodimo izvornu literaturu koju preporučujemo za daljnje detalje.

Urednici