Štucavica (singultus) je ponavljano, nevoljno grčenje ošita nakon kojeg dolazi do iznenadnog zatvaranja glotisa, koji nadzire ulazak zraka i uzrokuje karakterističan zvuk. Prolazni napadi su vrlo česti. Trajna (>2 dana) i dugotrajna (>1 mj.) štucavica je rijetka, ali vrlo neugodna.

Etiologija

Do štucanja dolazi nakon podražaja aferentnih ili eferentnih živaca ošita, ili medularnih centara koji nadziru dišne mišiće, osobito ošit. Štucavica je češća u muškaraca.

Uzrok se u pravilu ne zna, no prolazna štucavica je često posljedica:

• Rastezanja želuca
• Uzimanja alkohola
• Gutanja vrućih ili nadražujućih tvari

Uzroci trajne i dugotrajne štucavice su vrlo brojni (vidi Tablicu 1).

Obrada

ANAMNEZA

Sadašnja anamneza treba zabilježiti trajanje štucavice, pokušaje liječenja i povezanost početka s nedavnom bolešću ili operacijom.

Osvrtom na druge organske sustave se traže istovremeni GI simptomi, poput gastroezofagealnog refluksa i otežanog gutanja; simptomi koji potječu iz prsišta poput kašlja, vrućice ili boli u prsištu i bilo kakvi neurološki simptomi.

Ranija anamneza treba sadržavati podatke o postojanju poznatih GI i neuroloških bolesti. Anamneza o lijekovima i drugim tvarima treba obuhvatiti podrobnosti glede konzumacije alkohola.

FIZIKALNI PREGLED

Pregled obično ne navodi na zaključke, ali se njime traže znakovi kronične bolesti (npr. kaheksija). Važan je potpuni neurološki pregled.

TUMAČENJE NALAZA

Postoji nekoliko specifičnih nalaza. Štucavica nakon konzumacije alkohola ili operativnog zahvata može biti povezano s tim zbivanjima. Drugi mogući uzroci (vidi Tablicu 1) su brojni i rijetki.

TABLICA 1

PRETRAGE

Ako su rutinski uzeta anamneza i nalazi fizikalnog pregleda bez osobitosti, kod akutne štucavice nije potrebno poduzimati posebnu obradu; poremećaji se prate odgovarajućim pretragama.

Bolesnicima sa štucavicom duljeg trajanja a bez jasnog uzroka treba učiniti pretrage, vjerojatno uključujući serumske elektrolite, ureju i kreatinin, RTG prsišta i EKG. U obzir dolazi i endoskopija gornjeg dijela GI sustava, i možda praćenje pH u jednjaku. Ako su ovi nalazi uredni, mogu se učiniti MR mozga i CT prsišta.

Liječenje

Pronađene tegobe se liječe (npr. inhibitorima protonske pumpe kod gastroezofagealnog refluksa, dilatacijom kod suženja jednjaka).

Za ublažavanje simptoma se mogu pokušati mnogi jednostavni postupci, premda su svi tek slabo učinkoviti: PaCO₂ se može povećati a aktivnost ošita povećati nizom dubokih udisaja uz zadržavanje daha ili dubokim disanjem u papirnatu vrećicu (UPOZORENJE: Plastične vrećice mogu prekriti nosnice i ne smiju se koristiti.) Djelotvorno može biti podražavanje vagusa nadražajem grla (npr. gutanjem suhog kruha, kristal šećera ili smrvljenog leda; povlačenjem za jezik, stimuliranjem gutanja). Postoje i drugi brojni narodni lijekovi.

Trajna štucavica je često otporna na liječenje. Prema pričanju je pokušana primjena mnogih lijekova. Može biti učinkovit baklofen, agonist γ–aminomaslačne kiseline (u dozi od 5 mg po. svakih 6 h uz pove-ćanje do 20 mg/dozi). Drugi lijekovi su klorpromazin u dozi od 10 do 50 mg po. tri puta dnevno prema potrebi, metoklopramid u dozi od 10 mg po. dva do četiri puta dnevno, te razni antikonvulzivi (npr. gabapentin). Osim toga se, empirijski, može pokušati s primjenom inhibitora protonske pumpe. Kod teških simptoma se može primijeniti klorpromazin u dozi od 25 do 50 mg im. ili iv. U otpornim slučajevima se može poduzeti blokada freničnog živca malim dozama otopine 0.5%-tnog prokaina, pri čemu treba izbjeći depresiju disanja i pneumotoraks. Izlječenje se u svim slučajevima ne postiže čak ni obostranom frenikotomijom.