Udar munje može izazvati zastoj srca, gubitak svijesti te privremene ili trajne neurološke ispade; opsežne opekline i oštećenja unutarnjih tkiva su rijetka. Dijagnoza je klinička; evaluacija zahtijeva EKG i praćenje rada srca. Liječenje je simptomatsko.
Unatoč tome što se broj ozljeda i smrti kao posljedice udara groma znatno smanjio u proteklih 50 godina, udari munje i dalje uzrokuju oko 30 smrtnih slučajeva te nekoliko stotina ozlijeđenih godišnje u SAD-u. Najugroženiji su visoki, izolirani objekti, uključujući drveće, tornjeve, jarbole za zastave, tribine i ograde. Na otvorenom prostoru najviši objekt može biti upravo čovjek. Metalni predmeti i voda ne privlače munje, ali lako prenose električnu energiju. Munja može žrtvu pogoditi direktno ili ozljeda nastaje strujom provedenom kroz podlogu na kojoj stoji ili kroz objekte u blizini. Udari munja su uočeni i 10 ili više milja daleko od oluje, čak i u područjima sa vedrim nebom, što povećava potencijal za neočekivani rizik (1, 2). Struja može biti provedena i preko vanjskih električnih linija do kućanskih aparata ili telefonskih linija u kući. Silina udara groma može baciti osobu i do nekoliko metara.
Budući da je fizika ozljede uzrokovane munjom drugačija od one uzrokovane električnom energijom, poznavanje učinaka izloženosti struji u kućanstvu ili struji visokog napona, ne može se primijeniti na ozljede uzrokovane munjom. Na primjer, težina oštećenja od ozljede munje ne ovisi o naponu ili jakosti struje. Premda struja nastala udarom munje ima veliku energiju, ona kroz tijelo protječe u vrlo kratkom vremenu (1/10.000 do 1/1000 s). Stoga gotovo nikada ne izaziva ozbiljne kožne ozljede, a rijetko nastaju rabdomioliza i ozbiljna oštećenja unutarnjih tkiva, za razliku od ozljeda nastalih strujom visoke voltaže i jakosti koja je umjetno proizvedena. Ponekad bolesnici mogu imati intrakranijsko krvarenje nastalo uslijed sekundarne ozljede ili, rjeđe, od same munje.
Munja može utjecati na srce, ali prije svega utječe na živčani sustav, oštećenje mozga, autonomnog živčanog sustava i perifernih živaca.
Literatura
-
Holle RL, López RE, Howard KW, et al: Sigurnost u prisutnosti munje. Semin Neurol 15(4):375-380, 1995.
-
Davis C, Engeln A, Johnson EL: Smjernice za praksu medicinskog društva Wilderness za prevenciju i liječenje ozljeda munje: 2014 Update Wilderness Environ Med 25 (4 dopuna): S86-S95, 2014. doi: 10.1016/j.wem.2014.08.011.
Simptomi i znakovi
Električni udar može oštetiti srce i izazvati asistoliju ili druge aritmije, ili mozak i izazvati gubitak svijesti, akutnu smetenost ili amneziju.
Keraunoparaliza je paraliza donjih, ponekad i gornjih udova praćena izostankom pulsa, hladnoćom, mrljama na koži te motornim i senzornim deficitom zahvaćenih udova, što je posljedica oštećenja simpatičkog živčanog sustava. Česta je i uglavnom nestaje nakon nekoliko sati, premda povremeno zaostaje izvjesni stupanj trajne pareze. Ostale ozljede uzrokovane udarom munje uključivati:
Neurološke manifestacije mogu uključivati smetenost, kognitivne deficite i perifernu neuropatiju. Mogu nastati i neuropsihološki problemi (npr. poremećaji spavanja, koncentracije, problemi sa pamćenjem).
Kardiopulmonalni arest u trenutku udara munje je najčešći uzrok smrti. Najčešće dugotrajne posljedice su poremećaji pamćenja, bolni sindromi i oštećenja simpatičkog živčanog sustava.
Dijagnoza
Kod udara munje može, ali i ne mora biti prisutan netko tko je posvjedočio događaju. Stoga, na ozljedu munje treba posumnjati uvijek kada su ljudi pronađeni bez svijesti ili imaju amneziju na otvorenom prostoru tijekom i nakon oluje. Svi pacijenti trebaju biti pregledani s ciljem pronalaska traumatskih ozljeda.
Ukoliko je ozljeda teša, potrebno je učiniti EKG. Vrijednosti srčanih enzima je potrebno utvrditi kod pacijenata sa:
Bolesnike sa poremećajem mentalnog statusa i one čiji se mentalni status pogoršava za vrijeme praćenja, treba uputiti na CT ili MR.
Liječenje
Kardiopulmonalna reanimacija je neophodna kod zastoja srca i/ili prestanka disanja. Pri srčanom zastoju treba koristiti automatski vanjski defibrilator, ukoliko je dostupan. Pacijenti koji su u srčanom zastoju nakon udara munje, za razliku od pacijenata koji su u srčanom zastoju zbog neke druge traume, imaju odličnu prognozu u reanimaciji. Stoga, za razliku od tipičnih masovnih nesreća u kojima se pri trijaži pacijentima sa srčanim zastojem pridodaje nizak prioritet hitnosti, ovim pacijentima se pridodaje visoki prioritet.
Provodi se simptomatsko liječenje. Zbog prijetećeg edema mozga provode se potporne mjere uz ograničavanje unosa tekućine. Većina pacijenata ozlijeđenih udarom munje mogu biti otpušteni, osim ako se sumnja na oštećenja srca ili mozga.
Prevencija
Prevencija ozljeda uzrokovanih udarom munje temelji se na pridržavanju siguronosnih uputa za takve događaje; poznavanju vremenske prognoze i planu za evakuaciju na sigurnije područje (idealno velika, stambena zgrada). Ljudi bi trebali obratiti pozornost na vrijeme pri boravku na otvorenom, te imati plan bijega ukoliko dođe do oluje. Od trenutka kad se čuje grmljavina, ljudi su već u opasnosti i trebaju pronaći sklonište (primjerice, u zgradi ili potpuno zatvorenom metalnom vozilu) te ostati tamo najmanje 30 minuta od zadnje munje ili grmljavine. Male, otvorene nastambe, kao što su sjenice, nisu sigurne.
Za vrijeme grmljavine u zatvorenom prostoru treba izbjegavati korištenje vodovodnih i električnih priključaka, stajati dalje od prozora i vrata i ne koristiti računalo ni žični telefon. Mobiteli, laptopi i ostali prijenosni uređaji su sigurni ako rade na bateriji jer ne privlače munje.
Ključne točke
-
Udari munje uglavnom uzrokuju aritmije i oštećenja mozga, za razliku od udara električne struje koji češće uzrokuju opekline i ozljede unutarnjih tkiva
-
Ukoliko je pacijent pronađen bez svijesti ili ima amneziju, na otvorenom, nakon oluje, potrebno je posumnjati na udar munje
-
Pregled pacijenta treba biti usmjeren na pronalazak traumatskih ozljeda, aritmija te oštećenja srca i mozga
-
Liječenje je simptomatsko
-
Većina ozljeda uzrokovanih munjom mogu se spriječiti pridržavanjem siguronosnih uputa