Trudnička hiperemeza je jako povraćanje u trudnoći koje dovodi do dehidracije, gubitka težine i ketoze. Dijagnoza se postavlja klinički i mjerenjem ketona u mokraći, elektrolita u serumu i bubrežne funkcije. Liječi se s privremenim prestankom peroralnog uzimanja tekućine i IV tekućinama, antiemeticima, ako je potrebno, kao i suplementacijom vitaminima i elektrolitima.

(također pogledati Mučnina i povraćanje tijekom rane trudnoće)

U trudnoći se često javlja mučnina i povraćanje, čini se da je uzrok nagli porast razina estrogena ili β–podjedinice humanog korionskog gonadotropina (β–hCG). Povraćanje se obično razvija s oko 5 tjedana trudnoće, s maksimumom oko 9 tjedna, a nestaje do oko 16 ili 18 tjedna. To se obično događa u jutarnjim satima (kao tzv jutarnje mučnine), iako se može pojaviti u bilo koje doba dana. Žene s jutarnjim mučninama nastavljaju povećavati tjelesnu težinu i ne dehidriraju.

Hyperemesis gravidarum je vjerojatno ekstremni oblik normalne mučnine i povraćanja tijekom trudnoće. Razlikuje se prema sljedećem:

• Gubitak težine (> 5% težine)

• Dehidracija

• Ketoza

• Abnormalnosti elektrolita (u mnogih žena)

Hyperemesis gravidarum može izazvati blage, prolazne hipertireoze. Trudnička hiperemeza koja traje nakon 16 do 18 tj. je rijetka, ali može ozbiljno oštetiti jetru, uzrokujući centrolobularnu nekrozu, opsežnu masnu promjenu, Wernickeovu encefalopatiju ili rupturu jednjaka.

Ako se sumnja na trudničku hiperemezu, mjere se ketoni u mokraći, tiroid stimulirajući hormon, elektroliti u serumu, AST, ALT, BUN, kreatinin u serumu, Mg, P i, ponekad, tjelesna težina. Potrebno je učiniti porodnički ultrazvuk kako bi se isključila hidatiformna mola i višeplodna trudnoća.

Drugi poremećaji koji mogu uzrokovati povraćanje moraju biti isključeni; oni uključuju gastroenteritis, hepatitis,apendicitis, kolecistitisa, druge bolesti žučnog sustava, peptički ulkus, intestinalnu opstrukciju, hipertireozu koja nije uzrokovana hyperemesis gravidarum (npr uzrokovana Gravesovom bolešću), gestacijsku trofoblastičnu bolest, nefrolitiazu, pijelonefritis, dijabetičku ketoacidozu ili gastroparezu, benignu intrakranijalnu hipertenziju i glavobolje te migrene.

Istaknuti simptomi osim mučnine i povraćanja često ukazuju na još jedan uzrok.

Pretrage na ove bolesti zasnovane su na laboratorijskim, kliničkim ili ultrazvučnim nalazima.

• Privremena obustava oralnog uzimanja, nakon čega slijedi postupni nastavak

• Tekućine, tiamin, multivitamini, i elektrolita po potrebi

• Antiemetici ako je potrebno

Isprva, pacijentica ne dobiva ništa na usta. Početni tretman je IV reanimacija tekućinama, počevši s 2 L Ringerova laktata infuzijom tijekom 3 sata za održavanje glomerularne filtracije > 100 ml/h. Ako se daje dekstroza, tiamin 100 mg treba dati IV prvo, kako bi se spriječila Wernickeova encefalopatija. Ova bi se doza tiamina trebala primjenjivati tijekom 3 dana.

Stopa nadoknade tekućine je različita ovisno o odgovoru bolesnice, ali može biti i do 1 L svaka 4 h ili slično, tijekom do 3 dana.

Nedostaci elektrolita se liječe; K, Mg i P dodaju prema potrebi. Mora se paziti da se prebrzo ne ispravi niski natrij u plazmi jer to može izazvati centralnu pontinu mijelinolizu.

Povraćanje koje i dalje postoji nakon početnog replasmana tekućina i elektrolita liječi se antiemeticima prema potrebi; antiemetici uključuju

• Vitamin B₆ 10 do 25 mg po svakih 8h ili 6h

• Doksilamin 12,5 mg po. svakih 8h ili 6h (može se uzeti uz dodatak vitamina B₆)

• Prometazin 12,5 do 25 mg po, IM, ili rektalno svakih 4 do 8 sati

• Metoklopramid 5 do 10 mg IV ili po svakih 8 h

• Ondansetron 8 mg po ili IM svakih 12 h

• Proklorperazin 5 do 10 mg po ili IM svaka 3 do 4 h

Nakon povlačenja dehidracije i akutnog povraćanja, daju se na usta male količine tekućine. Pacijentice koje ne podnose ništa na usta nakon IV rehidracije i antiemetika može biti potrebno hospitalizirati ili primijeniti IV liječenje kod kuće a na usta ne smiju uzimati ništa dulje razdoblje (ponekad nekoliko dana ili dulje). Čim pacijentica može podnijeti tekućinu, može jesti male, suhe obroke a prehrana se obogaćuje prema podnošenju. U početku je potrebno liječenje IV primjenom vitamina sve dok ih nije moguće uzimati na usta.

Ako je tretman neučinkovit, mogu biti potrebni i kortikosteroidi, npr metilprednisolon 16 mg svakih 8h po ili IV može se dati 3 dana, zatim se smanjuje kroz 2 tjedna do najniže djelotvorne doze. Kortikosteroidi treba koristiti za < 6 tjedana i s velikim oprezom. Oni ne bi trebali biti korišteni tijekom fetalne organogeneze (između 20 i 56 dana nakon oplodnje); primjena ovih lijekova tijekom 1. trimestra slabo je povezana s rascjepima lica. Mehanizam učinka kortikosteroida na mučnine je nejasan. U ekstremnim slučajevima, TPN je korišten, iako se njegova uporaba općenito ne preporučuje.

Ako se usprkos liječenju nastavi progresivni gubitak težine, žutica ili tahikardija, u obzir dolazi prekid trudnoće.