Autor:
Navin Jaipaul, MD, MHS
Urednica sekcije:
doc. dr. sc.
Karmela Altabas, dr. med.
Prijevod:
dr. sc.
Ljiljana Fodor, dr. med.
Tubulointersticijske bolesti predstavljaju klinički heterogenu skupinu bolesti kojoj su zajednička oštećenja tubula i intersticija. U teškim i dugotrajnim slučajevima budu zahvaćeni čitavi bubrezi, s disfunkcijom glomerula pa i zatajenjem bubrega. Primarni kategorije tubulointersticijskih bolesti su
Kontrastna nefropatija je akutne tubularna nekroza uzrokovana jodnim kontrastnim sredstvom.
analgetska nefropatija, refluksna nefropatija, i mijelomski bubreg su vrste kroničnog tubulointersticijskog nefritisa.
Tubulointersticijski poremećaji mogu rezultirati iz metaboličkih poremećaja i izloženosti toksinima.
Patofiziologija
Bubrezi su izloženi neobično visokim koncentracijama toksina. Bubrezi imaju najveću prokrvljenost od svih tkiva (oko 1,25 L / min ili 25% od srčanog minutnog volumena) i otopljene tvari koje napuštaju cirkulaciju putem glomerularne filtracije na ≥ 100 ml / min; kao rezultat, toksična sredstva se primjenjuju pri brzini 50 puta većoj od drugih tkiva i u puno višim koncentracijama. Kad se mokraća koncentrira, luminalna površina stanica tubula izložena je koncentracijama molekula koje su 300 do 1000 puta više od onih u plazmi. Fina četkasta granica stanica proksimalnih tubula predstavlja ogromnu dodirnu površinu. a protustrujni mehanizam povećava ionsku koncentraciju u intersticiju medule do 4× u odnosu na plazmu (time se povećava koncentracija mokraće).
Osim toga, faktori mogu utjecati na staničnu osjetljivost nakon izlaganja toksinima:
-
a prijenosni mehanizmi tubula odvajaju lijekove od njihovih veznih bjelančevina, koje inače štite stanice od njihove toksičnosti.
-
Transcelularni prijenos izlaže unutrašnjost stanica i njihove organele novim i nepoznatim kemijskim spojevima.
-
Vezna mjesta nekih tvari (npr. sulfhidrilne skupine) mogu im olakšati ulazak i otežati izlazak (npr. teški metali).
-
Opća inhibicija (npr. zaluživanje, zakiseljavanje) može promijeniti transport u oba smjera.
-
Blokiranje transportnih receptora mijenja ekspoziciju tkiva (npr. diureza uslijed blokade receptora za adenozin A).
-
Konačno, bubreg ima najveći utrošak O2 i glukoze po g tkiva pa je osjetljiviji na toksine koji remete staničnu energetiku.