Kirurgija je pojam koji se tradicionalno koristi za opisivanje postupaka (koji se nazivaju kirurški postupci) koji uključuju ručno rezanje ili šivanje tkiva za liječenje bolesti, ozljeda ili deformiteta. Međutim, napredak u kirurškim tehnikama učinio je definiciju kompliciranijom. Ponekad se laseri, zračenje ili druge tehnike (osim skalpela) koriste za rezanje tkiva, a rane se mogu zatvoriti bez šavova.
U suvremenoj medicinskoj skrbi razlikovanje između kirurškog zahvata i medicinskog postupka (postupkom se obično smatra intervencija koja ne uključuje izrezivanje ili šivanje tkiva) nije uvijek lako. Međutim, nije nužno to razlikovati dokle god je liječnik koji obavlja postupak dobro obučen i iskusan.
Kirurgija je široko područje skrbi i uključuje mnogo različitih tehnika. U nekim kirurškim postupcima uklanja se tkivo, kao što je apsces ili tumor. U drugim postupcima se otvaraju blokade. Daljni primjeri postupaka bi bili vezanje arterija i vena na nova mjesta kako bi se omogućio dodatni protok krvi u područja koja ne dobivaju dovoljno krvi.
U kirurškom zahvatu transplantacije, organi kao što su koža, bubreg ili jetra mogu se ukloniti iz tijela i zatim prenijeti natrag u isto tijelo (na primjer, transplantacija kože) ili u drugo tijelo.
Presadci, napravljeni i od umjetnih materijala, se mogu implantirati kako bi zamijenili krvne žile ili vezivno tkivo, a metalne šipke se mogu umetnuti u kosti kako bi stabilizirali ili zamijenili slomljene dijelove.
Katkad se dijagnoza može postaviti tek operacijom. Biopsija, postupak u kojem je dio tkiva uklonjen radi pregleda pod mikroskopom, najčešći je tip dijagnostičke operacije. U nekim hitnim situacijama, kad nema vremena za dijagnostičke pretrage, kirurški zahvat se koristi i za postavljanje dijagnoze i za liječenje. Na primjer, operacija može biti potrebna za brzo prepoznavanje i popravak organa koji krvare zbog ozljeda uzrokovanih ranom od metka ili sudara motornih vozila.
Hitnost operacije često se opisuje u tri kategorije:
Vitalno hitna operacija, kao što je zaustavljanje opsežnog unutarnjeg krvarenja, treba biti učinjena što je prije moguće, jer minute čine razliku u ishodu.
Hitnu operaciju, kao što je uklanjanje upaljenog crvuljka, najbolje je učiniti unutar nekoliko sati.
Planirana operacija, kao što je zamjena zgloba koljena, može se odgoditi na neko vrijeme dok se ne učini sva potrebna priprema kako bi se optimizirale šanse pacijenta za najbolji ishod tijekom i nakon kirurškog zahvata.
Plastična kirurgija
Plastična operacija je vrsta planirane operacije koja je usmjerena na poboljšanje izgleda.
Plastična kirurgija uključuje širok raspon operacija, na primjer
-
Ritidektomija: uklanjanje bora s lica i vrata
-
Abdominoplastika: uklanjanje masti i viška kože s područja abdomena
-
Mamoplastika: povećanje ili smanjenje veličine grudi
-
Operacija zamjene kose: obnavljanje kose vlasišta
-
Mandibuloplastika: mijenjanje izgleda donje čeljusti
-
Blefaroplastika: mijenjanje izgleda očiju
-
Rinoplastika: mijenjanje izgleda nosa
-
Liposukcija: uklanjanje tjelesne masti
-
Skleroterapija: uklanjanje proširenih vena
Osoba bi trebala izabrati liječnika koji je završio specijalističku edukaciju iz odgovarajuće kirurške struke te položio stručne ispite (specijalist opće kirurgije ili neke druge kirurške specijalizacije) i koji ima veliko iskustvo u obavljanju operacije.
Budući da je za postizanje najboljih rezultata potrebno pridržavanje uputa nakon operacije, estetska kirurgija se preporučuje samo za visoko motivirane osobe.
Iako je popularano i primamljivo upustiti se korekcije izgleda plastičnim operacijama, također je i skupo te predstavlja rizik, uključujući ozbiljne zdravstvene komplikacije, kao i mogućnost da konačni rezultat bude manje prihvatljiv osobi nego što je to bio izgled prije operacije.
Anestezija
Budući da je operacija obično bolna, gotovo uvijek joj prethodi davanje neke vrste anestetika, analgetika ili oboje. Anestetici blokiraju percepciju boli uzrokujući gubitak osjeta (obamrlost) ili nesvjesticu, a analgetici su lijekovi za smanjivanje boli. Anestetike obično daju zdravstveni djelatnici koji su posebno obučeni i certificirani za pružanje anestezije. To mogu biti liječnici (anesteziolozi) ili medicinske sestre (anesteziološka medicinska sestra). Anesteziološka medicinska sestra radi pod vodstvom anesteziologa.
Postoje tri vrste anestezije:
Lokalna anestezija i regionalna anestezija
Ove vrste anestezije sastoje se od injekcija lijekova (poput lidokaina ili bupivakaina) koji utječu samo na određene dijelove tijela.
U lokalnoj anesteziji, lijek se ubrizgava pod kožu na mjesta koja treba izrezati, kako bi samo to mjesto ostalo bez osjeta.
U regionalnoj anesteziji, koja zahvaća veći dio tijela, lijek se ubrizgava oko jednog ili više živaca te ostavi bez osjeta područje tijela koje inerviraj ti živci. Primjerice, ubrizgavanje lijeka oko određenih živaca može privremeno oduzeti osjet na prstima, nožnim prstima, drugim određenim dijelovima tijela ili na svim udovima. Jedna vrsta regionalne anestezije uključuje ubrizgavanje lijeka u venu (intravenska regionalna anestezija). Primjeni se tkani elastični zavoj ili manžetna za krvni tlak kako bi se komprimiralo područje gdje se udovi spajaju s tijelom, zadržavajući lijek unutar vena tog ekstremiteta. Intravenska regionalna anestezija može utrnuti cijeli ud.
Tijekom lokalne anestezije i regionalne anestezije, osoba ostaje budna. Međutim, liječnici ponekad daju manju količinu lijekova protiv tjeskobe intravenozno kako bi opustili osobu. Rijetko, obamrlost, trnci ili bol mogu biti prisutni u anesteziranom području danima ili čak tjednima nakon kirurškog zahvata.
Spinalna anestezija i epiduralna anestezija su specifične vrste regionalne anestezije u kojoj se lijek ubrizgava oko leđne moždine u donji dio leđa. Ovisno o mjestu ubrizgavanja i položaju tijela, velika površina (kao što je od struka do nožnih prstiju) može biti utrnuta tj. ostaje bez osjeta. Spinalna i epiduralna anestezija korisne su za operacije donjeg dijela tijela, kao što su operacije kile i prostate, rektauma, mokraćnog mjehura, nogu i neke ginekološke operacije. Ove vrste anestezija također mogu biti korisne za porod. Katkad može nastati glavobolja nakon spinalne anestezije, ali se obično može učinkovito liječiti.
Opća anestezija
U općoj anesteziji daje se lijek koji cirkulira kroz krvotok, čineći osobu nesvjesnom. Lijek se može dati intravenski ili se može udahnuti. Budući da opća anestezija usporava disanje, anesteziolog ubacuje cijev za disanje u dušnik. Međutim, za kratke operacije takva cijev možda neće biti potrebna. Umjesto toga, anesteziolog može održati disanje pomoću maske za disanje. Ako je operacija duga, ventilator diše za osobu ( vidi: Strojna ventilacija). Opći anestetici utječu na vitalne organe, tako da anesteziolog pomno prati brzinu otkucaja srca, srčani ritam, disanje, tjelesnu temperaturu i krvni tlak sve dok lijekovi imaju svoj učinak. Ozbiljne nuspojave su vrlo rijetke.
Velika operacija i manja operacija
Ponekad se pravi razlika između velike operacije i manje operacije, ali većina kirurških zahvata imaju obilježja obje.
Velika operacija
Velika operacija često uključuje otvaranje jedne od glavnih tjelesnih šupljina (trbuh, prsa i lubanja). Otvaranje trbuha naziva se laparotomija, otvaranje prsnog koša naziva se torakotomija, a otvaranje lubanje naziva se kraniotomija. Veća operacija može utjecati na vitalne organe. Operacija se obično izvodi pod općom anestezijom u bolničkoj operacijskoj sali te ju izvodi tim liječnika. Obično je potrebno provesti barem jednu noć u bolnici nakon velike operacije.
Manja operacija
U manjoj operaciji, velike tjelesne šupljine nisu otvorene. Manja kirurgija može uključivati uporabu lokalne, regionalne ili opće anestezije i može se obaviti u hitnoj službi, ambulantnom kirurškom centru ili u liječničkoj ordinaciji. Vitalni organi obično nisu zahvaćeni postupkom, a operaciju može obaviti jedan liječnik, koji može ili ne mora biti kirurg. Obično se osoba može vratiti kući istog dana kada je učinjena manja operacija.
Rizik operacije
Rizik operacije, to jest, koliko je vjerojatno da operacija uzrokuje smrt ili ozbiljnu komplikaciju, ovisi o vrsti operacije i osobinama pacijenta.
Vrste operacija koje imaju najveći rizik uključuju
-
Operacija srca ili pluća
-
Operacija jetre
-
Abdominalne operacije koje traju dugo ili imaju povećan rizik od velikih krvarenja
-
Uklanjanje prostate
-
Velike operacije na kostima i zglobovima (na primjer, zamjena kuka)
Općenito, što je sveukupno zdravlje osobe lošije, to su veći rizici operacije. Neki posebni zdravstveni problemi koji povećavaju kirurški rizik uključuju
Rizici su često veći među starijim osobama (vidi Starenje u središtu pozornosti: kirurški rizik i dob). Međutim, rizici su više određeni općim zdravstvenim stanjem nego dobi. Kronične bolesti koje povećavaju kirurški rizik i druge poremećaje koji se mogu liječiti, kao što su dehidracija, infekcije, neuravnoteženost tjelesnih tekućina i elektrolita, a osobito zatajenje srca i angina, treba što bolje kontrolirati prije same operacije.
Drugo mišljenje
Odluka o potrebi kirurškog liječenja nije uvijek očita. Mogu postojati nekirurške mogućnosti liječenja, a može postojati nekoliko mogućih kirurških zahvata. Stoga pacijent može tražiti mišljenje drugog liječnika ( vidi: Dobivanje drugog mišljenja). Neka zdravstvena osiguranja zahtijevaju drugo mišljenje prije odlaska na planiranu operaciju. Međutim, stručnjaci se ne mogu uvijek složiti oko toga tko bi trebao dati drugo mišljenje.
-
Neki stručnjaci savjetuju dobivanje drugog mišljenja od liječnika koji nije kirurg kako bi se uklonila svaka sklonost kirurškom zahvatu kada je i nekirurško liječenje opcija.
-
Drugi stručnjaci savjetuju dobivanje drugo mišljenja od drugog kirurga, smatrajući kako kirurg zna više o prednostima i nedostacima operacije nego liječnik koji nije kirurg.
-
Neki stručnjaci preporučuju uspostavljanje dogovora da svaki kirurg koji daje drugo mišljenje neće obaviti kirurški zahvat, tako da nema sukoba interesa.
Operacija kroz ključanicu
|
Današnji tehnički napredak omogućuje operacije s manjim rezovima i manjim oštećenjima tkiva nego što se to događa kod tradicionalne operacije. Kod tih operacija, kirurzi ubacuju sitna svjetla, video kamere i kirurške instrumente kroz rezove veličine ključanica (stoga naziv - operacija kroz ključanicu). Kirurzi tada mogu obavljati postupke koristeći slike koje se prenose na video zaslone kao vodiče za manipuliranje kirurškim instrumentima. U robotskoj kirurgiji, kamere pružaju kirurzima trodimenzionalni prikaz tkiva i organa, a kirurzi kontroliraju kirurške instrumente s pomoću računala.
Operacija kroz ključanicu ima različita imena ovisno o tome gdje se radi: laparoskopija kod operacija u trbuhu, artroskopija u zglobovima i torakoskopija u grudima.
Zato što uzrokuje manje oštećenje tkiva od tradicionalne operacije, operacija kroz ključanica ima nekoliko prednosti, uključujući sljedeće:
-
Kraći boravak u bolnici (u većini slučajeva)
-
Često manje bolova nakon operacije
-
Raniji povratak na posao
-
Manji postoperativni ožiljci
Međutim, poteškoće ove kirurgije se često podcjenjuju od strane pacijenata koji prolaze kroz takvu operaciju, a ponekad i od strane kirurga. Budući da kirurzi koriste video monitor, vidi se samo dvodimenzionalni prikaz mjesta na kojem rade. Također, kirurški instrumenti koji se koriste imaju duge ručke i kontroliraju se izvan tijela osobe, tako da kirurg može smatrati njihovu primjenu manje prirodnom od korištenja tradicionalnih kirurških instrumenata. Zbog ovih razloga, operacija kroz ključanicu ima potencijalne nedostatke:
-
često traje dulje od tradicionalne operacije.
-
vjerojatnije je da će doći do pogrešaka nego kod tradicionalnih pristupa zbog same složenosti kirurške tehnike, a pogotovo kad se radi o novom postupku
Pacijenti bi također trebali znati da iako operacija kroz ključaonicu većinom uzrokuje manje boli nego tradicionalna kirurška operacija, bol je ipak prisutna, često i više nego što se očekuje.
Budući da je operacija kroz ključanica tehnički teška, pacijenti bi trebali učiniti sljedeće:
-
odaberite vrlo iskusnog kirurga
-
utvrdite da je operacija uistinu potrebna
-
pitajte kirurga kako će se liječiti bol
|
Priprema za dan operacije
Potrebne su različite pripreme nekoliko dana i tjedana prije operacije. Često se preporučuje poboljšanje fizičke kondicije i prehrane u najvećoj mogućoj mjeri jer dobro opće zdravlje pomaže što ranijem oporavku od stresa operacije. Vrijedne stvari treba ostaviti kod kuće. Uobičajena uputa je ne jesti i ne piti ništa nakon ponoći dan prije operacije.
Uporaba alkohola i droga
Prestanak ili smanjivanje uporabe alkohola prije operacije u općoj anesteziji smanjuje rizik operacije. Prekomjerna konzumacija alkohola može oštetiti funkciju jetre, što povećava rizik za obilno krvarenje tijekom operacije, te takoder ima nepredvidiv utjecaj na učinak lijekova koji se koriste u općoj anesteziji.
Osobe koje su ovisne o alkoholu ili drogama mogu razviti simptome ustezanja (vidi simptomi ustezanja od alkohola i također vidjeti simptomi ustezanja od droga) kada se uporaba tih tvari naglo prekine ili smanji prije operacije. Stoga se ovisnicima o alkoholu mogu dati sedativi (benzodiazepini) na dan operacije. Liječnici mogu dati opioidne analgetike (snažni lijekovi protiv bolova) osobama koje su ovisne o opioidima kako bi se spriječila pojava simptoma ustezanja. Rijetko se daje metadon, koji također ublažava jake bolove, isto kako bi se spriječila pojava ustezanja kod opijatnih ovisnika prije operacije.
Upotreba duhana
Pušačima se savjetuje prestanak pušenja što je prije moguće prije bilo kojeg zahvata koji uključuje prsni koš ili trbuh. Uporaba duhana kratko prije operacije povećava rizik razvoja abnormalnog srčanog ritma tijekom opće anestezije i pogoršava funkciju pluća. Ljudi bi trebali prestati pušiti nekoliko tjedana prije operacije, tako da se obrambeni mehanizmi dišnog sustava imaju vremena oporaviti.
Procjene liječnika
Kirurg obavlja fizikalni pregled i uzima anamnezu, što uključuje sljedeće:
-
Nedavni simptomi
-
Prethodna medicinska stanja
-
Dosadašnje reakcije na anestetike (ako ih ima)
-
Uporaba duhana i alkohola
-
Infekcije
-
Čimbenici rizika za stvaranje krvnih ugrušaka
-
Problemi sa srcem i plućima (kao što su kašalj ili bol u prsima)
-
Alergije
Pacijent treba navesti sve lijekove koje trenutno uzima. Potrebno je navesti lijekove na recept i bezreceptne lijekove koje pacijent koristi, kako bi se spriječili mogući ozbiljni zdravstveni problemi. Primjerice aspirin, koji se možda doima kao uobičajen i siguran lijek, može povećati krvarenje tijekom operacije. Osim toga, bitno je spomenuti i upotrebu dodataka prehrani ili ljekovitog bilja (npr. ginkgo biloba ili gospina trava), jer mogu imati učinke tijekom ili nakon operacije.
Pacijenta se može tražiti da prestane uzimati neke lijekove, kao što je varfarin i aspirin, 5 do 7 dana prije operacije. S druge strane, potrebno je nastaviti uzimati druge lijekove koji kontroliraju kronične poremećaje, kao što su lijekovi koji se koriste za snižavanje krvnog tlaka. Većina lijekova koji se uzimaju na usta mogu se progutati s malim gutljajem vode na dan operacije. Drugi lijekovi mogu se davati venom ili odgoditi do poslije operacije.
Anesteziolog će vidjeti pacijenta prije operacije kako bi pregledao rezultate dijagnostičkih testova i utvrdio koja medicinska stanja mogu utjecati na izbor anestetika. Razgovarati će se i o najsigurnijim i najučinkovitijim vrstama anestezije. Anesteziolog također procjenjuje koji pacijenti imaju devijaciju nosnog septuma ili druge abnormalnosti dišnih putova prije operacije koja zahtijeva cijev za disanje.
Preoperativno testiranje
Ovisno o cjelokupnom zdravlju osobe i vrsti zahvata, dijagnostički testovi koji se obavljaju prije operacije (preoperativno testiranje) mogu uključivati pretrage krvi i urina, elektrokardiogram, rendgen prsnog koša i testove kapaciteta pluća (testovi plućne funkcije). Preoperativno testiranje pomaže u procjeni funkcije vitalnih organa. Ako organi funkcioniraju loše, stres tijekom operacije ili anestezije može uzrokovati nastanak komplikacija. Preoperativni testovi povremeno otkrivaju i skrivenu, privremenu bolest, kao što je infekcija, koja zahtijeva odgodu operacije.
Priprema krvi za transfuziju
Ljudi možda žele pohraniti vlastitu krv u slučaju potrebe za transfuzijom krvi tijekom operacije. Korištenje pohranjene krvi (autologna transfuzija krvi) eliminira rizik od infekcija i većine transfuzijskih reakcija. Moguće je uzeti oko pola litre krvi odjednom te sačuvati tu krv do operacije. Krv treba uzimati ne češće od jednom tjedno, a posljednji put najkasnije 2 tjedna prije operacije. Tijelo nadomješta nedostatak krvi tijekom tjedana nakon uzimanja.
Donošenje odluke o operaciji
Prije same operacije kirurg treba dobiti dopuštenje osobe za izvodenje, kroz proces koji se zove informirani pristanak. Kirurg razgovara s pavijentom o rizicima i koristima operacije, kao i o drugim mogućnostima liječenja te odgovara na pitanja. Osoba čita i potpisuje obrazac koji dokumentira pristanak. U slučajevima hitne operacije u kojoj osoba nije u mogućnosti dati informirani pristanak, liječnici pokušavaju kontaktirati obitelj. Rijetko se hitna operacija mora učiniti prije nego što se kontaktira obitelj.
Trajna punomoć za zdravstvenu skrb i oporuka trebaju biti pripremljene prije kirurškog zahvata u slučaju da osoba nakon operacije više ne može komunicirati ili postane onesposobljenja.
Priprema probavnog trakta
Budući da neki od lijekova koji se dobivaju tijekom operacije mogu uzrokovati povraćanje, ljudi općenito ne bi trebali jesti ili piti ništa najmanje 8 sati prije zahvata. Za ambulantne operacije, ljudi ne bi trebali jesti ili piti ništa nakon ponoći. Pacijent treba dobiti specifične smjernice koje ovise o vrsti operacije. Takoder u dogovoru s liječnikom se odredi koje od svojih propisanih lijekova treba uzimati prije operacije. Osobe koje se podvrgavaju operaciji crijeva dobivaju laksative ili klizme dan ili dva prije operacije.
Nokti
Budući da je uređaj koji prati razinu kisika u krvi pričvršćen na prst, lak za nokte i umjetne nokte treba ukloniti prije odlaska u bolnicu. Tako ovaj uređaj može raditi točnije.
Dan operacije
Prije većine operacija, osoba uklanja svu odjeću, nakit, slušna pomagala, lažne zube, kontaktne leće ili naočale i stavlja bolničku haljinu. Osoba se odvodi u sobu (koja se naziva područje za pripremu) ili u operacijsku dvoranu za zadnje pripreme prije operacije. Koža koja će biti izrezana (operativno mjesto) očišćena je antiseptikom, što smanjuje broj bakterija i pomaže u sprečavanju infekcije. Zdravstveni djelatnik će možda ukloniti dlake s operativnog mjesta sa škarama ili s tekućinama ili kremama koje uklanjaju dlake.
Ponekad se plastična cjevčica (kateter) umetne u mokraćni mjehur kako bi se skupljao urin tijekom operacije. Kateter je umetnut u jednu od vena šake ili ruke. Tekućine i lijekovi se daju kroz venski kateter. Lijek se može dati venom (intravenski) za sedaciju.
Ako operacija uključuje usta, crijevni trakt, pluća ili respiratorni trakt, ili genitourinarni trakt, pacijentima se daje jedan ili više antibiotika unutar 1 sata prije rzarezivanja operativnog mjesta kako bi se spriječila infekcija (profilaksa). Antibiotici se daju na usta ili venu, ovisno o operaciji. Antibiotska terapija se primjenjuje i kod operacija u kojima su infekcije posebno problematične (na primjer, zamjena zglobova ili srčanih zalistaka).
Dijabetes
Na dan operacije, pacijenti koji koriste inzulin za liječenje dijabetesa obično dobivaju jednu trećinu uobičajene doze inzulina ujutro. Osobe koje uzimaju lijekove na usta da bi liječile dijabetes dobivaju pola svoje uobičajene doze. Ako je moguće, operacija se obavlja rano tijekom dana. Anesteziolog nadzire razinu šećera u krvi (glukoze) tijekom operacije i po potrebi daje dodatni inzulin ili dekstrozu. Ljudi ne nastavljaju s uobičajenim režimom liječenja inzulinom sve dok ne nastave s redovitom prehranom.
Zubna proteza
Prije umetanja cijevi za disanje u dušnik, moraju se ukloniti zubne proteze. U idealnom slučaju, prije nego što se ljudi odu u operacijsku salu, trebali bi dati protezu članu obitelji.
Kortikosteroidi
Osobe koje su uzimale prednizon ili neki drugi kortikosteroid tijekom više od 3 tjedna u protekloj godini prije operacije, možda će trebati kortikosteroide tijekom operacije. Kortikosteroidi se ne daju tijekom manjih kirurških zahvata.
Operacijska dvorana
Kad se završe sve preoperativne pripreme, pacijent se odvodi u operacijsku dvoranu. U ovom trenutku, pacijent još uvijek može biti budan, iako je ošamućen, ili možda već spava. Pacijent se premješta na operativni stol, koji je osvijetljen posebno dizajniranim kirurškim svjetlima. Liječnici, medicinske sestre i drugo osoblje koje će biti u blizini ili dodirivati operativno mjesto temeljito ribaju ruke s antiseptičkim sapunom, što smanjuje broj bakterija i virusa u operacijskoj sali. Tijekom kirurškog zahvata također nose odijela, kape, maske, navlake za cipele, sterilne haljine i sterilne rukavice. Prije početka kirurškog zahvata odredi se vrijeme za provjeru kada kirurški tim potvrđuje sljedeće:
-
Identitet osobe
-
Planirani postupak i stranu tijela (ako je primjenjivo)
-
Dostupnost sve potrebne opreme
-
Primjenu profilakse kako bi se spriječila infekcija ili krvni ugrušci (ako je potrebno)
Koristi selokalna, regionalna, ili opća anestezija.
U operacijskoj dvorani
|
Operacijska dvorana osigurava sterilan okoliš u kojem operativni tim može obaviti operaciju. Operativni tim sastoji se od sljedećih članova:
-
Glavni kirurg: usmjerava operaciju
-
Jedan ili više kirurških asistenata: pomoć glavnom kirurgu
-
Anesteziolog: kontrolira primjenu anestezije i prati stanje pacijenta
-
Instrumentarka: dodaje instrumente kirurzima
-
Kružna medicinska sestra: osigurava dodatnu opremu za operativni tim
Operativna dvorana obično sadrži monitor koji prikazuje vitalne znakove pacijenta, stol s instrumentima i operacijska svjetla. Anesteziološki plinovi se dovode u anesteziološki aparat. Kateter spojen na uređaj za aspiriranje uklanja višak krvi i drugih tekućina, koji bi inače mogli onemogućiti kirurzima jasan pogled na tkiva i organe. Tekućine pacijentu se daju venom, što je započeto i prije nego osoba uđe u operacijsku dvoranu, te nastavljeno tijekom operacije.
|
Nakon operacije
Nakon završetka operacije, pacijent se prebacuje u sobu za oporavak kako bi ga pažljivo pratili oko 1 ili 2 sata dok se smanjuje utjecaj anestezije. Tim za njegu osigurava da pacijent može disati, nije u opasnosti od gušenja i ima lijekove za kontrolu boli. Tim za njegu također procjenjuje je li pacijent u stanju jasno razmišljati. Većina se osjeća omamljeno prilikom buđenja, osobito nakon velike operacije. Neki pacijenti kratkotrajno imaju mučninu. Nekima je hladno.
Ovisno o učinjenom operativnom zahvatu i vrsti anestezije, osoba može ići kući izravno iz sobe za oporavak ili biti primljena u bolnicu, ponekad u jedinicu intenzivnog liječenja (JIL).
Odlazak kući na dan operacije
Osoba koja je poslana kući mora
-
Razmišljati jasno
-
Normalno disati
-
Moći piti tekućinu
-
Moći mokriti
-
Moći hodati
-
Biti bez jakih bolova
Osobe koje su bile u općoj anesteziji ili koje su dobile sedative, a idu isti dan kući, moraju imati pratnju i ne smiju se voziti sami. Operativno mjesto treba biti bez krvarenja i neočekivanog oticanja.
Hospitalizacija
Ljudi koji su primljeni u bolnicu nakon operacije mogu se probuditi s mnogim cijevima i uređajima u njima i na njima. Na primjer, može biti prisutna cijev za disanje u grlu, ljepljivi jastučići na prsima za praćenje otkucaja srca, cijev u mokraćnom mjehuru, uređaj pričvršćen na prst za mjerenje razine kisika u krvi, gaze i zavoji na operativnom mjesto, cijev u nosu ili ustima, i jedan ili više katetera u venama.
Bol se očekuje nakon većine operacija i gotovo uvijek se može olakšati. Lijekovi koji ublažavaju bol (analgetici) mogu se davati venom (intravenski), na usta ili injekcijom u mišić ili se mogu nanositi na kožu kao flaster. Ako je učinjena epiduralna anestezija, plastična cjevčica koja se koristi za davanje anestetika je i dalje u leđima osobe. Opioidni analgetici, kao što je morfin, mogu se ubrizgati kroz tu cijev. Pacijenti koji borave u bolnici i koji imaju jake bolove mogu dobiti uređaj koji kontinuirano ubrizgava opioidni analgetik u venu, koji također može dati malu dodatnu količinu analgetika kada ljudi pritisnu gumb (naziva se pacijentom kontrolirana analgezija). Ako je bol i dalje prisutna, može se zatražiti dodatno liječenje. Učestala uporaba opioidnih analgetika često uzrokuje zatvor. Kako bi spriječili zatvor, liječnici mogu dati osobi stimulativni laksativ ili omekšivač stolice.
Dobra prehrana je ključna za liječenje i prevenciju infekcije. Nutritivne potrebe se povećavaju nakon velike operacije. Ako operacijski zahvat onemogućuje hranjenje više od tjedan dana, alternativni izvor prehrane može biti potreban. Ljudima čiji probavni sustav funkcionira, ali koji ne mogu jesti na usta, mogu se dati hranjive tvari kroz cijev postavljenu u želudac. Takva cijev može proći kroz nos, usta ili rez u trbušnu stijenku. Rijetko, ljudima koji su imali operaciju probavnog trakta i ne mogu jesti duže vrijeme, hranjive tvari se daju kroz kateter umetnut u jednu od velikih tjelesnih vena (parenteralna prehrana—).
Komplikacije nakon operacije
Komplikacije kao što su vrućica, krvni ugrušci, problemi s postoperativnom ranom, zbunjenost, poteškoće s mokrenjem ili defekacijom, gubitak mišića i pogoršanje tjelesne kondicije (koje se naziva dekondicioniranje) mogu se razviti tijekom nekoliko dana nakon operacije.
Vrućica koja se razvija tijekom dana ili tjedana nakon operacije ima nekoliko uobičajenih uzroka, uključujući sljedeće:
Lijekovi ponekad mogu uzrokovati vrućicu. Drugi mogući uzrok je upala kao odgovor na traumu operacije. Opasnost od infekcija na mjestu operacije, DVT-a i IMS-a može se smanjiti pažljivom njegom nakon operacije. Rizik od upale pluća i atelektaza može se smanjiti povremenim snažnim udahom i izdahom u mali ručni uređaj (stimulativna spirometrija) i kašljanjem po potrebi.
Krvni ugrušci u nogama ili zdjeličnim venama (DVT) povremeno se javljaju nakon operacije, osobito ako ljudi leže nepokretni tijekom i nakon operacije ili su operirali noge, zdjelicu ili oboje. Ugrušci se mogu otkinuti i putovati kroz krvotok do pluća, gdje mogu blokirati cirkulaciju krvi kroz pluća (uzrokujući plućnu emboliju). Kao rezultat toga, opskrba kisika ostatku tijela može se smanjiti, a ponekad dode i do pada krvnog tlaka.
Za operacije koje često uzrokuju stvaranje krvnih i za ljude koji će vjerojatno morati dulje vremena ležati bez mnogo pokreta, liječnici daju lijekove koji sprječavaju zgrušavanje krvi (antikoagulansi), kao što je heparin male molekularne težine, ili primjenjuju kompresijske čarape za poboljšanje cirkulacije krvi. Međutim, antikoagulansi se ne mogu primjeniti za operacije u kojima ti lijekovi mogu značajno povećati krvarenje. Pacijenti bi trebali početi pomicati udove i hodati čim je to sigurno za njih.
Komplikacije rana uključuju infekciju i odvajanje rubova rane (dehiscencija). Kako bi se smanjio rizik od infekcije, liječnici nakon operacije stavljaju prevoj na kirurški rez. Prevoj postavljen u operacijskoj dvorani obično ostaje nepromijenjen 24 do 48 sati osim ako se ne pojave znakovi infekcije (kao što su pojačanje boli, oticanje i sekrecija iz rane).
Prevoj se sastoji od sterilnih zavoja i obično uključuje antibiotsku mast. Zavoj drži bakterije podalje od mjesta incizije i apsorbira tekućine koje se izlučuju iz reza. Budući da te tekućine mogu potaknuti rast bakterija i zaraziti rez, povoj se često mijenja, obično dva puta dnevno. Rana i bilo koje drenažne cijevi, šavovi ili spajalice kože pregledavaju se kad god se mijenjaju povoji, ponekad i češće. Povremeno se infekcija razvija unatoč najboljoj njezi rane. Inficirano mjesto postaje sve bolnije jedan ili više dana nakon operacije i može postati crveno i toplo ili secenirati gnoj ili tekućinu. Može se pojaviti vrućica. Ako se neki od ovih simptoma pojavi, liječnik bi trebao pregledati pacijenta što je prije moguće.
Delirijum (zbunjenost i uznemirenost) se može razviti, osobito među starijim osobama (vidi Starenje u središtu pozornosti: kirurški rizik i dob). Lijekovi s antikolinergičkim učincima (zbunjenost, zamagljen vid i gubitak kontrole mjehura - vidi: Antikolinergični: Što to znači?), opioidi, sedativi ili histaminski (H2) blokatori mogu pridonijeti nastanku delirija, baš kao i premalo kisika u krvi. Lijekove koji mogu izazvati zbunjenost treba izbjegavati kod starijih osoba kada je to moguće.
Poteškoće s mokrenjem i poteškoće s defekacijom (zatvor) su česti nakon operacije. Čimbenici koji doprinose uključuju uporabu lijekova s antikolinergičkim učinkom ili opioidime, operaciju crijeva, neaktivnost, izostanak normalnog unosa hrane i tekućine na usta. Mokrenje može biti posve blokirano, što dovodi do rastezanja mokraćnog mjehura. Opstrukcija protoka urina može dovesti do infekcija mokraćnog sustava. Ponekad pritisak na donji dio trbuha pri pokušaju mokrenja razriješi opstrukciju, ali često se ipak mora postaviti kateter u mokraćni mjehur. Kateter se može ostaviti na mjestu ili se može ukloniti čim se mjehur isprazni. Često sjedenje može spriječiti opstrukciju. Osobama koje nemaju opstrukciju protoka urina, ali ne ipak ne mokre, može se dati betanekol za stimulaciju mjehura na pražnjenje urina. Osobama koje razviju opstipaciju daju se manje doze opioida (lijekovi protiv bolova) i drugi lijekovi koji uzrokuju zatvor te ih se potiče na hodanje što je prije moguće. Mogu se primjeniti i laksativi koji stimuliraju crijevnu peristaltiku, kao što su bisacodil, senna ili cascara, ali samo ako se ne radi o operaciji operativnog trakta. Omekšivači stolice poput docusate ne pomažu.
Gubitak mišića (sarkopenija) i mišićne snage se javlja kod svih ljudi koji trebaju produljen postoperativni oporavak. Tijekom potpunog mirovanja, mladi gube oko 1% mišićne mase dnevno, dok stariji ljudi gube i do 5%, a zbog niže razine hormona rasta, koji je odgovoran za održavanje mišićnog tkiva. Za oporavak je važna odgovarajuća količina mišićne mase. Stoga bi pacijenti nakon operacije trebali sjediti u krevetu, kretati se, stajati i vježbati što prije i u što većoj mjeri s obzirom na učinjeni operativni zahvat. Osobe koje se ne hrane pravilno imaju veći izik za sarkopeniju. Stoga ih se potiče na jelo i piće. Ako nisu u mogućnosti sami jesti i piti, hrani ih se na sondu ili, rijetko, parenteralnom prehranom ().
Otpust kući nakon hospitalizacije (vidi također
Otpuštanje iz bolnice)
Prije odlaska iz bolnice pacijenti trebaju
-
Dogovoriti kontrolni liječnički pregled
-
Znati koje lijekove trebaju uzimati
-
Znati koje aktivnosti trebaju izbjegavati ili ograničiti
Primjeri aktivnosti koje treba privremeno izbjegavati uključuju penjanje stepenicama, vožnja automobila, dizanje teških predmeta i seksualni odnos. Osoba bi trebala znati koji simptomi zahtijevaju kontaktiranje liječnika prije zakazanog kontrolnog pregleda.
Vraćanje normalnim aktivnostima tijekom oporavka od operacije treba biti postupan. Neki pacijenti trebaju rehabilitaciju poslije operacije, što uključuje posebne vježbe i aktivnosti, kako bi se poboljšala snaga i fleksibilnost. Na primjer, rehabilitacija nakon operacije zamjene kuka može uključivati učenje načina hodanja, istezanja i vježbanja.
Starenje u središtu pozornosti: kirurški rizik i dob
|
Sredinom 1900-ih kirurzi su često oklijevali učiniti čak i jednostavne operacije ljudima starijim od 50 godina. Ali vremena su se promijenila. Sada se više od jedne trećine svih operacija u Sjedinjenim Američkim Državama učini kod osoba u dobi od 65 ili više godina.
Međutim, dob povećava rizik od komplikacija tijekom i nakon operacije. Na primjer, starije osobe imaju mnogo veću vjerojatnost za razvoj postoperativnog delirija. Također imaju veću vjerojatnost za razvoj ozbiljnih komplikacija tijekom postoperativnog oporavka. Ove komplikacije uključuju
Rizik od smrtnog ishoda tijekom ili nakon operacije se takoder povećava s dobi. Više od tri četvrtine smrtnih slučajeva u razdoblju neposredno nakon operacije javlja se kod starijih osoba. Nadalje, u slučaju hitne operacije ili operacije u području prsnog koša ili trbuha, rizik od smrtnog ishoda povećava se u svim dobnim skupinama, ali mnogo više za starije dobne skupine.
Iako je starija dob sama po sebi čimbenik rizika, opće zdravlje i prisutnost kroničnih bolesti povećava kirurški rizik daleko više od dobi. Preboljeni srčani udar unutar 6 mjeseci prije kirurškog zahvata znatno povećava rizik, kao i loše kontrolirano zatajenje srca. Na primjer, zatajenje srca, pothranjenost (što je uobičajeno kod starijih osoba koje žive u ustanovama), te povremena pojava bolova u prsima (nestabilna angina) povećava rizik od operacije kod starijih osoba. Problemi s plućima, kao što su kronična opstruktivna plućna bolest, povećavaju rizik operacije, osobito među pušačima. Poremećaj funkcije bubrega, dijabetes tipa 1, preboljeni moždani udar ili prolazni ishemijski napadi, te problemi s mentalnom funkcijom, kao što su demencija, također povećavaju rizik.
Neki kirurški zahvati predstavljaju veći rizik od drugih. Primjerice, operacija trbuha ili prsnog koša, uklanjanje prostate i velika operacija zgloba (kao što je zamjena kuka) visoko su na popisu rizičnih postupaka. Mnogi postupci kojima se stariji ljudi obično podvrgavaju, kao što su operacije katarakte i operacije na malim zglobovima, predstavljaju manji rizik. Ako je starija osoba općenito dobrog zdravlja, većina operacija, uključujući i one koje se smatraju većim rizikom, može se obaviti sigurno.
Kada postoji visok rizik operacije, potencijalne koristi i dalje mogu biti veće te bi zahvat trebalo učiniti. Na primjer, operaciju koja uključuje određeni rizik od smrti, kao što je popravak velike aneurizme aorte, treba razmotriti ako se očekuje da će osoba živjeti još 8 do 10 godina jer takve aneurizme povećavaju rizik od smrti ako se ne operirajuu. Međutim, takvu bi operaciju vjerojatno trebalo izbjegavati ako druge bolesti ograniče očekivano trajanje života na samo 1 do 2 godine.
Kada su rizici kirurškog zahvata niski, katkad i dalje prevagnu nad nedostatkom koristi nekog zahvata. Na primjer, neki ljudi vjeruju da je rizik kod manjih postupaka (na primjer, presađivanje kože na ulkus kože), koji je obično vrlo nizak, još uvijek previše velik da bi se opravdalo provodenje zahvata kod osobe s uznapredovalom demencijom.
|