Rehabilitacijske su usluge potrebne osobama koje su izgubile sposobnost normalnog funkcioniranja, često zbog ozljede, moždanog udara, infekcije, tumora, kirurškog zahvata ili progresivnog poremećaja. (Vidi također Pregled rehabilitacije.)
Artritis
Osobe s artritisom mogu imati koristi od aktivnosti i vježbi kojima se povećavaju opseg pokreta i snaga zglobova te od postupaka kojima se zglobovi štite, kao u sljedećim primjerima:
-
Guranje lonca s kipućom vodom i tjesteninom od štednjaka do sudopera umjesto njegova nošenja kako bi se izbjegli nepotrebna bol i opterećenje zglobova
-
Učenje sigurnijih načina ulaska u kadu i izlaska iz nje
-
Uporaba povišenog nastavka za zahodsku školjku, klupe za kadu ili oboje kako bi se smanjili bol i opterećenje zglobova donjih udova
-
Omatanje pjene, tkanine ili trake oko drški predmeta, primjerice noževa, lonaca i tava, kako bi se olakšao hvat
-
Uporaba alata s većim, ergonomski oblikovanim drškama
Viseće stopalo
Viseće stopalo otežava podizanje prednjeg dijela stopala zbog slabosti ili paralize mišića koji sudjeluju u tom pokretu. Prsti se pri hodu mogu vući po podu. Kako bi to izbjegle, osobe s visećim stopalom podižu nogu više nego što je uobičajeno pri hodu. Viseće stopalo može nastati zbog ozljede pojedinog živca ili oštećenja više živaca, odnosno polineuropatije, što je često u osoba sa šećernom bolešću. Može nastati i zbog poremećaja ili ozljede mozga ili leđne moždine, poput multiple skleroze, tumora ili moždanog udara.
Liječenje visećeg stopala uključuje liječenje njegova osnovnog uzroka. Nošenje ortoze za gležanj i stopalo (AFO) pomaže osobama s visećim stopalom pri hodu. Fizikalna terapija i radna terapija mogu pomoći u jačanju i istezanju zahvaćenih mišića te u učenju pravilnog postavljanja i uporabe ortoze. Osobe u kojih je viseće stopalo posljedica multiple skleroze mogu imati koristi od funkcionalne električne stimulacije živca koji sudjeluje u podizanju stopala. Profesionalno savjetovanje može pomoći ljudima da očuvaju radne sposobnosti čak i ako poremećaj napreduje.
Rehabilitacija nakon oštećenja živaca uzrokovanog teškom bolešću
Polineuropatija kritične bolesti poremećaj je perifernih živaca koji uzrokuje opću slabost. Najčešće se pojavljuje u osoba koje su liječene u jedinici intenzivnog liječenja, osobito onih kojima je bila potrebna mehanička ventilacija. Može uzrokovati slabost ošita, udova te mišića lica i leđa. Oporavak može trajati od 3 tjedna do 6 mjeseci.
Fizikalna terapija i radna terapija mogu pomoći u očuvanju mišićne funkcije. U početku je terapija usmjerena na sprječavanje dekubitusa, kontraktura, odnosno trajnog skraćenja mišića i ukočenja udova u savijenom položaju, te oštećenja živaca uzrokovanih pritiskom. Kako rehabilitacija napreduje, fizikalna i radna terapija pomažu osobi u povratku uobičajenim aktivnostima. Program može uključivati vježbe snage, pokretljivosti i hoda te poduku o pravilnoj uporabi odgovarajućih ortoza i pomagala, poput štapa.