Antikolinergički lijekovi upotrebljavali su se kao sredstva za kemijsko ratovanje (CW). Antikolinergici se primjenjuju kao sredstva za onesposobljavanje, osmišljena tako da ne uzrokuju teške ozljede ili smrt, nego dezorijentaciju vojnog osoblja kako bi ga se spriječilo u izvršavanju zadaće. Jedno od antikolinergičkih sredstava za kemijsko ratovanje jest 3-kinuklidinil-benzilat, čija je NATO oznaka BZ.
BZ je kruta tvar koja se može raspršiti toplinom nastalom djelovanjem topničkog projektila, a da pritom ne bude inaktivirana. U okolišu može opstati 3 do 4 tjedna. Do masovnih žrtava zbog izloženosti BZ-u najvjerojatnije bi došlo udisanjem njegova aerosola, iako se spoj može otopiti u otapalu te apsorbirati kroz kožu nakon kontakta s kontaminiranim okolišem.
(Vidi i Pregled sredstava za kemijsko ratovanje.)
Patofiziologija
BZ se veže za muskarinske kolinergičke receptore u središnjem živčanom sustavu, glatkim mišićima i egzokrinim žlijezdama te na tim mjestima blokira djelovanje acetilkolina (ACh). Smanjena kolinergička stimulacija uzrokuje antikolinergički toksidrom (vidi tablicu Česti toksični sindromi).
Simptomi i znakovi
Bolesnici imaju suha usta i suhu kožu, proširene zjenice koje uzrokuju zamućenje vida te tahikardiju, a može se razviti i hipertermija. Kolinergička blokada u središnjem živčanom sustavu uzrokuje letargiju, nakon koje se pojavljuju karakteristične antikolinergičke iluzije i halucinacije. Halucinacije mogu biti vidne ili slušne te se obično lako i konkretno opisuju, primjerice kao glasovi poznatih osoba, izmišljeni televizijski programi, dijeljenje zamišljenih cigareta ili neobični oblici. Po tome se razlikuju od apstraktnih i teško opisivih psihodeličnih halucinacija.
Antikolinergičke vidne halucinacije mogu uključivati postupno smanjivanje prividne veličine predmeta ili bića, primjerice kada se krava pretvara u psa, zatim u miša ili leptira. Govor može biti nerazgovijetan, a bolesnici mogu izvoditi stereotipne pokrete ili pokrete prebiranja prstima, djelovati odsutno i razgovarati sami sa sobom. Stupor i koma mogu trajati nekoliko sati ili dana, nakon čega slijedi postupni oporavak.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja prepoznavanjem tipičnog antikolinergičkog toksidroma. Ne postoji rutinski laboratorijski test za potvrdu izloženosti BZ-u. Iako brojni lijekovi i biljke imaju antikolinergičke učinke (vidi tablicu Česti toksični sindromi), istodobna pojava antikolinergičkog toksidroma u većeg broja osoba koje nisu sve uzele antikolinergički lijek ili biljku upućuje na namjernu izloženost ili izloženost sredstvu za kemijsko ratovanje. Fizostigmin, kolinergički lijek, može se primijeniti kao dijagnostički test; smanjenje antikolinergičkih manifestacija nakon njegove primjene upućuje na izloženost antikolinergičkom spoju.
Trijaža
Većina bolesnika izloženih BZ-u može se tijekom trijaže svrstati u skupinu za odgođeno zbrinjavanje.
Liječenje
Bolesnici su obično mirni, ali katkad mogu postati uznemireni, ometajući ili destruktivni te ih može biti potrebno fizički ograničiti. Bolesnike s povišenom tjelesnom temperaturom treba hladiti (vidi Toplinski udar: metode hlađenja). Većini bolesnika nije potrebno liječenje lijekovima, ali bolesnici koji su izrazito uznemireni ili teško podnose halucinacije mogu imati koristi od polagane primjene fizostigmina. Doza iznosi 0,5 do 2 mg intravenski u odraslih i 0,02 mg/kg intravenski u djece (vidi tablicu Simptomi i liječenje pojedinih otrovanja). Prekoračenje preporučenih doza može izazvati kolinergičke učinke, uključujući konvulzije.
Stavovi izneseni u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju službena stajališta Ministarstva vojske, Ministarstva obrane ni Vlade SAD-a.